Tiha upala na putu embrija: kronični endometritis i IVF
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Tiha upala na putu embrija: kronični endometritis i IVF
Kronični endometritis najčešće je blaga i teško prepoznatljiva upala sluznice maternice. Može biti povezan s ponavljanim neuspjehom implantacije, ali njegova dijagnostika i liječenje još nisu potpuno standardizirani.
Uspješna implantacija zahtijeva razvojno sposoban embrij, receptivan endometrij i njihovu pravilnu vremensku usklađenost. Kronični endometritis jedan je od mogućih čimbenika koji se razmatraju nakon ponavljanih neuspjelih embriotransfera, ali nije jedino ni najčešće objašnjenje neuspjeha.
Što je kronični endometritis?
Kronični endometritis dugotrajna je upalna promjena sluznice maternice. Za razliku od akutne upale, često ne izaziva temperaturu, jaku bol ili izražene simptome. Neke žene mogu imati nepravilno krvarenje, oskudan iscjedak ili nelagodu, dok mnoge nemaju nikakve tegobe.
Upala se povezuje s promijenjenim lokalnim imunološkim odgovorom i prisutnošću plazma-stanica u endometriju. Moguću ulogu imaju različite bakterije, ali nalaz kroničnog endometritisa nije isto što i pozitivan vaginalni ili cervikalni bris.
Može li upala ometati implantaciju?
Kronična upala može promijeniti lokalno okruženje endometrija, ekspresiju gena, odgovor na hormone i komunikaciju između embrija i sluznice maternice. Zbog toga se istražuje njezina povezanost s ponavljanim neuspjehom implantacije i ponavljanim gubitcima trudnoće.
Dosadašnje studije pokazuju povezanost, ali ne dokazuju da je kronični endometritis uzrok svakog neuspjelog transfera. Rezultate dodatno otežavaju različiti dijagnostički kriteriji i činjenica da ne postoji univerzalno prihvaćen broj plazma-stanica potreban za postavljanje dijagnoze.
Neuspjeli transfer ne znači automatski endometritis
Najčešći uzroci neuspjeha implantacije povezani su s razvojnim i kromosomskim značajkama embrija. Prije proširene obrade potrebno je razmotriti dob pacijentice, kvalitetu i broj prenesenih embrija, tehniku transfera, građu maternice, debljinu endometrija i druge individualne čimbenike.
Kako se postavlja dijagnoza?
Biopsija endometrija
Uzorak sluznice omogućuje mikroskopsku analizu i traženje plazma-stanica.
CD138 bojenje
Imunohistokemijsko bojenje može olakšati prepoznavanje plazma-stanica.
Histeroskopija
Može pokazati promjene sumnjive na upalu, ali sama obično nije konačna potvrda.
Mikrobiološka obrada
U odabranim slučajevima može pomoći u usmjeravanju liječenja, uz oprezno tumačenje.
Što je pokazala ranija meta-analiza?
Sustavni pregled iz 2018. obuhvatio je pet studija i ukupno 796 pacijentica s najmanje dva neuspjela IVF ciklusa. Rezultati su upućivali na bolje reprodukcijske ishode kod žena kod kojih kronični endometritis nakon antibiotske terapije više nije bio prisutan.
Nakon izlječenja ishodi su bili sličniji ishodima žena bez kroničnog endometritisa, dok je perzistentna upala bila povezana s lošijim rezultatima. Ipak, većina uključenih studija bila je opservacijska, s različitim dijagnostičkim kriterijima i terapijskim protokolima.
Kada razmotriti obradu?
Prema suvremenim preporukama, procjena kroničnog endometritisa može se razmotriti kod ponavljanog neuspjeha implantacije nakon individualne analize očekivane vjerojatnosti uspjeha. Ne preporučuje se automatska biopsija nakon svakog pojedinačnog neuspjelog transfera.
Obrada može imati više smisla ako postoji više neuspjelih transfera kvalitetnih embrija, ponavljani gubitci trudnoće, sumnjiv histeroskopski nalaz, nepravilna krvarenja ili drugi klinički pokazatelji bolesti endometrija.
Liječenje nije jednako za svaku pacijenticu
Ako se kronični endometritis potvrdi, može se razmotriti liječenje antibioticima. Izbor lijeka, doza i trajanje terapije ovise o lokalnom protokolu, nalazima i mogućim mikrobiološkim rezultatima. Antibiotike ne treba uzimati preventivno ili bez potvrđene indikacije.
Nije potpuno razjašnjeno treba li svakoj pacijentici nakon terapije ponoviti biopsiju. Kontrolni nalaz može se razmotriti kod perzistentnih simptoma, izraženog početnog nalaza, ponovljenih neuspjeha ili kada bi rezultat neposredno promijenio plan sljedećeg embriotransfera.
Biopsija nije terapijski „scratch”
Biopsija učinjena radi dijagnostike kroničnog endometritisa ima jasno pitanje na koje treba odgovoriti. To se razlikuje od namjernog ozljeđivanja endometrija, poznatog kao endometrial scratching, koje se ranije predlagalo radi poticanja implantacije.
Veća randomizirana istraživanja nisu potvrdila da rutinski scratching povećava stopu rođenja živog djeteta. Zato biopsiju ne treba planirati samo radi navodnog povoljnog učinka ozljede na implantaciju.
Traži se uzrok koji je moguće liječiti, ali bez nepotrebnih zahvata
Kronični endometritis može se razmotriti u individualnoj obradi ponavljanog neuspjeha implantacije. Dijagnoza se ne postavlja prema simptomima ili vaginalnom brisu, antibiotici se ne uzimaju naslijepo, a biopsija endometrija ne treba se izvoditi samo kao „scratch” radi povećanja uspješnosti IVF-a.
Obrada počinje pregledom cijelog IVF puta
Nakon više neuspjelih embriotransfera potrebno je zajedno s liječnikom analizirati broj i kvalitetu prenesenih embrija, dob pacijentice, tehniku transfera, građu maternične šupljine i dosadašnje nalaze prije odluke o dodatnim testovima.
Ako se predloži biopsija endometrija, korisno je razjasniti što se njome traži, kako će se nalaz tumačiti i hoće li rezultat doista promijeniti daljnje liječenje.
Informacije u članku služe zdravstvenom informiranju i ne mogu zamijeniti individualnu obradu, patohistološku procjenu ni preporuku liječnika.
Što određuje uspješnost IVF-a, kako se tumače stope trudnoće i živorođenja, koji su rizici i što se procjenjuje nakon neuspjeha.
Kumulativna šansa živorođenja raste kroz više IVF ciklusa, ali dob žene ostaje ključna jer IVF ne može poništiti starenje jajnih stanica.
Praktičan vodič kroz IVF: stimulacija, završna injekcija, aspiracija, oplodnja, razvoj embrija, embriotransfer i test trudnoće.
Miomi mogu utjecati na IVF ako deformiraju šupljinu maternice ili ometaju implantaciju. Saznajte kada ih treba ukloniti prije postupka.
Gotovo polovica žena s klamidijom i gonorejom ne dobije terapiju na vrijeme, uključujući trudnice kod kojih posljedice mogu biti ozbiljne.
Dnevne niske doze aspirina mogu ženama s upalom koje su izgubile trudnoću, dati bolju šansu za začeće i iznošenje trudnoće do termina, sugeriraju nam istraživač…