MPO i urođene anomalije: koliki je stvarni rizik za dijete?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
MPO i urođene anomalije: koliki je stvarni rizik za dijete?
Djeca začeta postupcima medicinski pomognute oplodnje imaju blago povišen relativni rizik nekih prirođenih anomalija, ali apsolutni rizik ostaje nizak. Povezanost se ne može pripisati samo hormonskom liječenju ili laboratorijskom postupku.
Velika većina djece začete IVF-om, ICSI-jem ili drugim metodama MPO-a rodi se bez prirođenih anomalija. U istraživanjima se ipak nalazi malen porast rizika, osobito za prirođene srčane greške. Važno je razlikovati relativni porast rizika od stvarnog, apsolutnog broja zahvaćene djece.
Što je pokazalo dansko istraživanje?
Istraživanje objavljeno 2006. godine usporedilo je djecu plodnih parova, djecu neplodnih parova začetu spontano i djecu začetu nakon liječenja neplodnosti. Obuhvaćeno je više od 60.000 jednoplodnih i više od 3.000 blizanačkih trudnoća.
U jednoplodnim trudnoćama neplodnih parova koje su nastupile spontano zabilježen je približno 20% viši relativni rizik prirođenih anomalija, dok je nakon liječenja neplodnosti bio viši za oko 39% u usporedbi s djecom parova koji su trudnoću ostvarili unutar godinu dana.
Važan je i uzrok neplodnosti
Rizik prirođenih anomalija rastao je s vremenom potrebnim za ostvarivanje trudnoće, čak i kada je do začeća došlo bez medicinske pomoći. Taj nalaz upućuje da barem dio povezanosti proizlazi iz čimbenika koji uzrokuju smanjenu plodnost, a ne samo iz primijenjenog liječenja.
Dob i zdravstveno stanje roditelja, genetički čimbenici, teški muški čimbenik, endometrioza, metaboličke bolesti i druge dijagnoze mogu istodobno utjecati na plodnost i razvoj embrija. Promatračka istraživanja teško mogu potpuno razdvojiti sve te utjecaje.
Noviji podaci potvrđuju malen apsolutni porast
Veliko nordijsko istraživanje više od 7,7 milijuna rođene djece pokazalo je da su značajne prirođene srčane greške zabilježene u približno 1,84% djece začete metodama MPO-a i 1,15% spontano začete djece. Relativna razlika postoji, ali to istodobno znači da više od 98% djece nakon MPO-a nije imalo značajnu srčanu grešku. Rizik je bio viši u višeplodnim nego u jednoplodnim trudnoćama.
Što može pridonijeti uočenoj razlici?
Roditeljski čimbenici
Dob, genetička obilježja, kronične bolesti i uzrok neplodnosti mogu utjecati na razvoj embrija.
Muški čimbenik
Teški poremećaji stvaranja spermija mogu imati zajedničku genetičku podlogu s nekim anomalijama potomstva.
Postupak MPO-a
Stimulacija, IVF, ICSI i kultura embrija mogu imati mali neovisni učinak, ali dokazi nisu potpuno jednoznačni.
Višeplodna trudnoća
Blizanci imaju veći rizik anomalija, prijevremenog porođaja i niske porođajne mase neovisno o načinu začeća.
Je li ICSI rizičniji od klasičnog IVF-a?
Neka istraživanja nalaze nešto veću učestalost pojedinih anomalija nakon ICSI-ja, osobito kada se postupak primjenjuje zbog teškog muškog čimbenika. Nije jasno proizlazi li razlika iz same mikroinjekcije spermija ili iz genetičkih i bioloških razloga zbog kojih je ICSI bio potreban.
Zbog toga ICSI ne treba rutinski primjenjivati kada za njega nema jasne indikacije. Kada postoji težak muški čimbenik, mogu biti potrebni kariotip, analiza mikrodelecija Y-kromosoma, CFTR analiza ili drugo ciljano genetičko testiranje prije postupka.
Kako se prati trudnoća nakon IVF-a ili ICSI-ja?
Trudnicama nakon IVF-a treba ponuditi uobičajene mogućnosti prenatalnog probira na kromosomske anomalije i, prema indikacijama i izboru trudnice, invazivnu prenatalnu dijagnostiku. Preimplantacijsko genetičko testiranje embrija ne zamjenjuje prenatalni probir ni dijagnostičke testove u trudnoći.
Preporučuje se detaljan ultrazvučni pregled fetalne anatomije, uz pažljivu procjenu srca, posteljice i hvatišta pupkovine. Fetalna ehokardiografija može se ponuditi nakon IVF-a i ICSI-ja, osobito ako postoje dodatni čimbenici rizika ili se osnovnim ultrazvukom ne mogu pouzdano prikazati sve srčane strukture.
Najvažnija poruka
Nakon MPO-a postoji malen porast relativnog rizika nekih prirođenih anomalija, ali većina djece rađa se zdrava. Nije dokazano da je hormonsko liječenje samo po sebi glavni uzrok. Dio rizika povezan je sa samom neplodnošću, roditeljskim čimbenicima i višeplodnim trudnoćama.
Jednoplodna trudnoća i kvalitetna prenatalna skrb
Prijenos jednog embrija, kada je primjeren, smanjuje učestalost blizanačkih trudnoća i s njima povezane rizike. Prije postupka potrebno je procijeniti obiteljsku anamnezu i indikacije za genetičko savjetovanje.
Nakon ostvarene trudnoće individualni plan prenatalne skrbi omogućuje pravodobni probir, detaljnu ultrazvučnu procjenu i dodatnu dijagnostiku samo kada je potrebna.
Ovaj tekst služi informiranju i ne može zamijeniti individualno genetičko savjetovanje, prenatalni probir, ultrazvučni pregled ni dijagnostičke postupke u trudnoći.
Tanak endometrij može smanjiti vjerojatnost uspjeha IVF-a, ali ne postoji jedinstvena granična vrijednost za odustajanje od embriotransfera.
Nije dokazano da strogo smanjenje ugljikohidrata povećava uspjeh IVF-a. Najviše se istražuje kvalitetan mediteranski obrazac prehrane.
IVF blago povećava rizik venske tromboembolije, osobito uz hiperstimulaciju jajnika. Saznajte čimbenike rizika i alarmantne simptome.
Velike studije ne pokazuju povećan ukupni rizik raka kod djece začete IVF-om. ICSI i kriopohrana zahtijevaju daljnje praćenje.
Miomi mogu utjecati na IVF ako deformiraju šupljinu maternice ili ometaju implantaciju. Saznajte kada ih treba ukloniti prije postupka.
Jednoplodna IVF trudnoća nosi veći rizik prijevremenog poroda. Saznajte kada se mjeri cerviks i kada se primjenjuje progesteron.