Hormonska kontracepcija

Oralna kontracepcija i dijabetes - kada je potreban oprez?

Starija istraživanja otvorila su pitanje može li oralna hormonska kontracepcija utjecati na bubrežnu cirkulaciju u žena s dijabetesom. Današnje smjernice ne zabranjuju hormonsku kontracepciju svim ženama s dijabetesom, ali jasno razlikuju nekomplicirani dijabetes od dijabetesa s oštećenjem bubrega, oka, živaca ili krvnih žila.

Dijabetes sam po sebi nije automatska zabrana za hormonsku kontracepciju. Ključno je pitanje postoje li vaskularne komplikacije: dijabetička nefropatija, retinopatija, neuropatija, povišen krvni tlak, bolest krvnih žila ili dugotrajni dijabetes. U takvim situacijama kombinirana hormonska kontracepcija zahtijeva poseban oprez ili se najčešće bira druga metoda.

Što je pokazalo istraživanje iz 2005. godine?

Studija objavljena u časopisu Diabetes Care ispitivala je povezanost oralne kontracepcije, aktivacije renin-angiotenzinskog sustava i rizika dijabetičke nefropatije. Autori su mjerili bubrežni protok nakon primjene kaptoprila, što je služilo kao pokazatelj aktivnosti renin-angiotenzinskog sustava.

Najizraženiji odgovor zabilježen je u žena s dijabetesom koje su koristile oralnu kontracepciju. U dodatnom praćenju žena s dijabetesom tipa 1, uporaba oralne kontracepcije bila je povezana s većim rizikom razvoja makroalbuminurije, odnosno izraženog izlučivanja bjelančevina mokraćom, što je znak oštećenja bubrega.

Kako ove rezultate tumačimo danas?

Ovo istraživanje bilo je važno jer je upozorilo da hormonska kontracepcija i dijabetes nisu jednako rizična kombinacija kod svih žena. Međutim, rad je imao ograničenja: uključivao je relativno mali broj ispitanica, a nalaz nije dovoljan da bi se svim ženama s dijabetesom zabranila oralna kontracepcija.

Današnje preporuke zato ne polaze od same dijagnoze dijabetesa, nego od prisutnosti komplikacija. Žena s dobro reguliranim dijabetesom bez oštećenja krvnih žila može imati drugačije mogućnosti od žene s nefropatijom, retinopatijom, neuropatijom ili dugotrajnim dijabetesom.

Kada kombinirana hormonska kontracepcija nije dobar izbor?

Kod dijabetesa s nefropatijom, retinopatijom, neuropatijom, drugim vaskularnim komplikacijama ili trajanjem bolesti duljim od 20 godina, kombinirana hormonska kontracepcija najčešće se ne preporučuje ili se koristi samo iznimno, nakon stroge individualne procjene. To je osobito važno ako su prisutni i drugi čimbenici rizika poput hipertenzije, pušenja, pretilosti ili povišenog rizika tromboze.

Što treba procijeniti prije izbora metode?

Regulaciju šećera

Važni su trajanje dijabetesa, stabilnost glikemije, terapija i prisutnost hipoglikemija.

Bubrege

Albuminurija, proteinurija i smanjena bubrežna funkcija mijenjaju izbor kontracepcije.

Krvne žile

Hipertenzija, retinopatija, neuropatija i vaskularne komplikacije povećavaju rizik.

Rizik tromboze

Pušenje, dob, pretilost, migrena s aurom i obiteljska anamneza utječu na sigurnost estrogena.

Koje su metode često prikladnije?

Kod žena s dijabetesom i vaskularnim komplikacijama često se prednost daje metodama bez estrogena. To mogu biti intrauterini ulošci, uključujući bakreni uložak i 52 mg LNG-IUD, zatim samogestagenske metode ili kontracepcijski implantat, ovisno o ukupnom zdravstvenom stanju i individualnim kontraindikacijama.

Bakreni intrauterini uložak ne sadrži hormone i ne utječe na metabolizam glukoze. LNG-IUD djeluje pretežno lokalno u maternici i često je prikladna opcija kod žena koje imaju obilna krvarenja. Implantat i druge samogestagenske metode mogu biti dobar izbor, ali i njih treba procijeniti prema komorbiditetima i lijekovima koje žena uzima.

Zašto je učinkovita kontracepcija posebno važna kod dijabetesa?

Neplanirana trudnoća kod loše reguliranog dijabetesa nosi povećan rizik spontanog pobačaja, kongenitalnih malformacija, hipertenzivnih komplikacija, fetalnog rasta i pogoršanja majčinih komplikacija. Zbog toga kontracepcija kod žena s dijabetesom nije sporedna tema, nego važan dio planiranja sigurnog majčinstva.

Prije planirane trudnoće važno je postići što bolju regulaciju glikemije, procijeniti bubrežnu funkciju, krvni tlak, očnu pozadinu i lijekove koje žena uzima. Do tada je potrebna metoda kontracepcije koja je učinkovita i medicinski sigurna.

Poruka za svakodnevnu praksu

Oralna hormonska kontracepcija ne treba se automatski isključiti kod svake žene s dijabetesom. No kod dijabetičke nefropatije, albuminurije, retinopatije, neuropatije, hipertenzije ili dugotrajnog dijabetesa, metode koje sadrže estrogen zahtijevaju poseban oprez.

Najsigurniji pristup je individualno savjetovanje, uz suradnju ginekologa, dijabetologa i po potrebi nefrologa, kako bi se odabrala metoda koja pouzdano sprječava neplaniranu trudnoću, a ne povećava vaskularni rizik.

Autor:

dr. sc. Vesna Harni
specijalistica ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni | Zagreb

Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki, dijabetološki ili nefrološki pregled niti procjenu prikladnosti pojedine kontracepcijske metode.