NOVOSTI / GINEKOLOGIJA

PCOS, PMOS i miomi maternice: postoji li zajednička metaboličko-hormonska podloga?

Sindrom policističnih jajnika, koji se danas sve češće opisuje nazivom PMOS, i miomi maternice dvije su česte dijagnoze u žena reproduktivne dobi. Iako se radi o različitim stanjima, mogu se preklapati kroz hormonske, metaboličke i upalne mehanizme.

Istraživanje objavljeno 2007. godine u časopisu Fertility and Sterility pokazalo je da žene sa sindromom policističnih jajnika mogu imati povećan rizik razvoja mioma maternice. U to je vrijeme to bilo jedno od prvih izvješća koje je povezalo PCOS i miome, dvije vrlo česte dijagnoze u žena reproduktivne dobi.

Danas se ta povezanost tumači šire. Sindrom policističnih jajnika (PCOS), koji se sve češće opisuje i nazivom PMOS (poliendokrini metabolički ovarijski sindrom), ne promatra se samo kroz jajnike, nego kroz cijeli hormonsko-metabolički okvir: inzulinsku rezistenciju, hiperinzulinemiju, prekomjernu tjelesnu težinu, poremećaj ovulacije, estrogensku stimulaciju, upalu niskog stupnja i dugoročni rizik za endometrij.

Što je pokazalo istraživanje iz 2007. godine?

Američki istraživači pratili su više od 23.000 žena koje na početku istraživanja nisu imale dijagnosticirane miome maternice. Tijekom razdoblja praćenja duljeg od šest godina zabilježeni su novi slučajevi mioma, a dio pacijentica imao je i sindrom policističnih jajnika.

Nakon statističke obrade podataka, žene s PCOS-om imale su približno 1,65 puta veći rizik razvoja mioma u odnosu na žene bez PCOS-a. To ne znači da će svaka žena s PCOS-om razviti miome, nego da se u toj skupini može uočiti veća učestalost mioma na razini populacije.

Zašto ovu povezanost treba tumačiti oprezno?

Autori su već tada upozorili da je moguće da se dio povezanosti objašnjava češćim medicinskim nadzorom žena s PCOS-om. Žene s neredovitim ciklusima, neplodnošću, pojačanom dlakavošću, aknama ili metaboličkim poremećajima češće dolaze na ginekološke preglede i ultrazvuk, pa se miomi mogu češće otkriti.

Zato se rezultat ne smije tumačiti kao dokaz da PCOS izravno uzrokuje miome. Vjerojatnije je da se u dijela žena preklapaju zajednički čimbenici rizika, osobito hormonski i metabolički poremećaji.

Što danas znamo o PCOS-u i PMOS-u?

Sindrom policističnih jajnika danas se sve češće opisuje i novim nazivom PMOS. Novi naziv naglašava da bolest nije ograničena na jajnike, nego uključuje složenu interakciju hipotalamusa, hipofize, jajnika, nadbubrežnih žlijezda, masnog tkiva, inzulina i metaboličkih putova.

Upravo se inzulinska rezistencija smatra jednim od ključnih mehanizama koji povezuju reproduktivne i metaboličke manifestacije bolesti. Zato se suvremeni pristup sve manje usredotočuje na sam izgled jajnika, a sve više na ukupno hormonsko i metaboličko zdravlje žene.

Hormonska regulacija

PCOS/PMOS je povezan s poremećajem ovulacije, androgena i ravnoteže spolnih hormona.

Inzulinska rezistencija

Hiperinzulinemija može poticati hormonalnu neravnotežu i metaboličku disfunkciju.

Metaboličko zdravlje

Prekomjerna težina, upala niskog stupnja i poremećaj glukoze dio su šire slike bolesti.

Endometrij i maternica

Neredovite ovulacije mogu utjecati na endometrij, a ultrazvuk pomaže u procjeni maternice.

Kako nastaju miomi maternice?

Miomi, fibroidi ili leiomiomi maternice dobroćudni su tumori koji nastaju iz mišićnog sloja maternice. Njihov rast ovisi o više čimbenika, uključujući dob, nasljeđe, rasnu i obiteljsku sklonost, tjelesnu težinu, hormonalne čimbenike i lokalne promjene u tkivu maternice.

Miomi su osjetljivi na djelovanje estrogena i progesterona. Zbog toga se najčešće pojavljuju u reprodukcijskoj dobi, mogu rasti do menopauze, a nakon menopauze se često smanjuju ako nema dodatne hormonske stimulacije.

Postoji li zajednička podloga PCOS-a/PMOS-a i mioma?

Moguća povezanost PCOS-a/PMOS-a i mioma ne znači da se radi o istoj bolesti. Međutim, u obje se dijagnoze mogu preklapati određeni biološki čimbenici, osobito hormonska stimulacija, metabolički poremećaji, inzulinska rezistencija i prekomjerna tjelesna težina.

Povezanost PMOS-a i mioma vjerojatno ne proizlazi iz samog policističnog izgleda jajnika, nego iz zajedničke hormonsko-metaboličke podloge koja uključuje inzulinsku rezistenciju, povećanu estrogensku stimulaciju, prekomjernu tjelesnu težinu i kroničnu upalu niskog stupnja.

U žena s PCOS-om česti su neredoviti ciklusi i izostanci ovulacije. Kada ovulacije nema, endometrij može biti dulje izložen estrogenskom djelovanju bez uredne progesteronske ravnoteže. Taj je mehanizam osobito važan za rizik zadebljanja endometrija, ali može biti dio šire hormonske slike u kojoj se češće otkrivaju i drugi ginekološki poremećaji.

Važna razlika: PCOS/PMOS je jasnije povezan s endometrijem nego s miomima

U kliničkoj praksi važno je razlikovati razinu dokaza. Kod PCOS-a/PMOS-a dobro je poznato da dugotrajni neredoviti ciklusi i izostanak ovulacije mogu povećati rizik zadebljanja endometrija i, dugoročno, hiperplazije endometrija. Zato se u žena s PCOS-om posebna pozornost posvećuje regulaciji ciklusa i zaštiti endometrija.

Povezanost PCOS-a/PMOS-a i mioma postoji kao zanimljiva i moguća epidemiološka povezanost, ali nije jednako čvrsta kao povezanost PCOS-a s metaboličkim poremećajima i promjenama endometrija. Zato se nalaz iz 2007. godine danas treba shvatiti kao poticaj za pažljivije praćenje, a ne kao jednostavnu uzročno-posljedičnu tvrdnju.

Treba li žena s PCOS-om češće kontrolirati maternicu?

Žene s PCOS-om trebaju redovite ginekološke kontrole, ali ne samo zbog mogućnosti mioma. Važnije je pratiti urednost ciklusa, izgled jajnika, debljinu i izgled endometrija, tjelesnu težinu, znakove inzulinske rezistencije i metaboličke rizike.

Ako žena s PCOS-om ima obilna krvarenja, nepravilna krvarenja, anemiju, bolove, pritisak u zdjelici, povećanu maternicu ili neplodnost, ultrazvučni pregled može otkriti postoje li miomi, polipi, zadebljanje endometrija ili drugi uzroci tegoba.

Koji su simptomi zbog kojih treba učiniti pregled?

Ginekološki pregled i ultrazvuk osobito su važni ako se javljaju obilne menstruacije, krvarenja između menstruacija, dugotrajni izostanci menstruacije nakon kojih slijede jaka krvarenja, bolovi u zdjelici, osjećaj pritiska, učestalo mokrenje, anemija ili poteškoće sa začećem.

Ti simptomi ne znače nužno da žena ima miome. Mogu biti povezani s PCOS-om, poremećajem ovulacije, endometrijskim polipima, zadebljanjem endometrija, adenomiozom ili drugim ginekološkim stanjima. Zato je individualna procjena važnija od same dijagnoze PCOS-a.

Zaključak

Studija iz 2007. godine otvorila je važno pitanje moguće povezanosti PCOS-a i mioma maternice. Danas se ta povezanost ne tumači kao jednostavan dokaz da PCOS uzrokuje miome, nego kao dio šire slike hormonskog i metaboličkog zdravlja žene.

Kod žena s PCOS-om, odnosno PMOS-om, važno je redovito pratiti cikluse, endometrij, metaboličke čimbenike i ultrazvučni nalaz maternice i jajnika, osobito ako postoje nepravilna krvarenja, bolovi, anemija ili poteškoće sa začećem.

Autor:

Dr. Tatjana Mioč-Pranić
specijalist ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni | Zagreb

Ovaj tekst namijenjen je informiranju i ne može zamijeniti ginekološki pregled, ultrazvučnu procjenu ni individualni savjet liječnika. Značenje PCOS-a, PMOS-a, mioma i nepravilnih krvarenja ovisi o dobi, simptomima, nalazu hormona, metaboličkom statusu, ultrazvučnom nalazu i reproduktivnim planovima žene.