Inzulinska rezistencija i ponavljani gubitci trudnoće
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Inzulinska rezistencija i ponavljani gubitci trudnoće
Inzulinska rezistencija češće se nalazi u žena s pretilošću, metaboličkim poremećajima i PMOS-om, stanjima koja mogu biti povezana s većim rizikom gubitka trudnoće. Ipak, nije dokazano da je inzulinska rezistencija samostalan uzrok ponavljanih spontanih pobačaja.
Povezanost inzulinske rezistencije i ponavljanih spontanih pobačaja biološki je moguća, ali složena. Na rizik istodobno mogu utjecati dob, kromosomske promjene embrija, tjelesna težina, PMOS, poremećaji glukoze, upalni procesi i drugi čimbenici.
Što je pokazalo izvorno istraživanje?
Istraživači sa Sveučilišta Tennessee usporedili su 74 žene s dva ili više uzastopnih spontanih pobačaja sa 74 žene koje su imale najmanje jedan uredan porod. U obje skupine određene su koncentracije glukoze i inzulina natašte.
Prema tada primijenjenim kriterijima, povišena koncentracija inzulina natašte pronađena je u 27% žena s ponavljanim pobačajima i u 9,5% žena iz kontrolne skupine. Inzulinska rezistencija bila je približno 3,5 puta češća u skupini s ponavljanim gubitcima trudnoće.
Povezanost ne dokazuje uzročnost
Istraživanje je bilo malo i opservacijsko, pa nije moglo utvrditi je li inzulinska rezistencija neposredno pridonijela pobačajima. Nije bilo moguće potpuno odvojiti njezin učinak od utjecaja PMOS-a, prekomjerne tjelesne težine i drugih metaboličkih čimbenika.
Kriteriji temeljeni na pojedinačnoj vrijednosti inzulina natašte ili omjeru glukoze i inzulina danas se ne smatraju dovoljno standardiziranima za dijagnosticiranje inzulinske rezistencije niti za predviđanje ishoda trudnoće.
PAI-1 ostaje mogući, ali nedokazani mehanizam
Starija istraživanja pretpostavljala su da povišene koncentracije inzulina mogu povećati razinu inhibitora aktivatora plazminogena 1, poznatog kao PAI-1, te tako promijeniti ravnotežu zgrušavanja i razgradnje ugrušaka u posteljici koja se razvija.
Ova hipoteza nije dovoljno potvrđena da bi se određivanje PAI-1 ili liječenje usmjereno na taj mehanizam rutinski preporučivalo ženama s ponavljanim gubitcima trudnoće.
Što je važno procijeniti?
Metabolizam glukoze
Glukoza natašte, HbA1c ili OGTT određuju se kada postoje čimbenici rizika za predijabetes ili šećernu bolest.
PMOS
Procjenjuju se ovulacija, hiperandrogenizam, menstruacijski ciklusi i pridruženi metabolički rizici.
Tjelesna težina
Pretilost može povećati rizik metaboličkih poremećaja i komplikacija trudnoće neovisno o inzulinu natašte.
Ostali uzroci
Obrada ponavljanih gubitaka ne smije se svesti samo na inzulinsku rezistenciju ili jedan laboratorijski nalaz.
Je li testiranje inzulinske rezistencije obvezno?
Suvremene smjernice ne preporučuju rutinsko određivanje inzulina natašte ili izračunavanje indeksa inzulinske rezistencije svim ženama s ponavljanim gubitcima trudnoće. Takvi nalazi nemaju dovoljno potvrđenu sposobnost otkrivanja uzroka pobačaja niti određivanja djelotvornog liječenja.
Procjena glikemije opravdana je kada žena ima pretilost, PMOS, obiteljsku anamnezu šećerne bolesti, raniji gestacijski dijabetes, simptome hiperglikemije ili druge čimbenike metaboličkog rizika.
Može li metformin spriječiti spontani pobačaj?
Metformin ima jasno mjesto u liječenju šećerne bolesti tipa 2, a u žena s PMOS-om može se primjenjivati zbog metaboličkih indikacija ili u određenim postupcima poticanja ovulacije. To ne znači da svaka žena s povišenim inzulinom ili ponavljanim pobačajima treba uzimati metformin.
Dosadašnja istraživanja nisu pružila dovoljno pouzdanih dokaza da metformin rutinski sprječava ponavljane gubitke trudnoće u žena s inzulinskom rezistencijom ili PMOS-om. Odluka o njegovoj primjeni mora se temeljiti na jasnoj individualnoj indikaciji, a ne samo na anamnezi spontanog pobačaja.
Metaboličko zdravlje ipak je važno
Uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san i postupno postizanje zdravije tjelesne težine mogu poboljšati osjetljivost na inzulin te smanjiti rizik šećerne bolesti i komplikacija trudnoće.
Preporuke trebaju biti realne, individualizirane i bez okrivljavanja žene za prethodni gubitak trudnoće. Većina ranih spontanih pobačaja nastaje zbog kromosomskih pogrešaka embrija koje nije moguće spriječiti promjenom životnih navika.
Najvažnija poruka
Inzulinska rezistencija može biti povezana s ponavljanim gubitcima trudnoće, ali nije potvrđena kao njihov samostalan uzrok. Rutinsko mjerenje inzulina i primjena metformina samo radi sprječavanja pobačaja zasad nisu potkrijepljeni dovoljno pouzdanim dokazima.
Obrada mora obuhvatiti cijelu kliničku sliku
Nakon ponavljanih gubitaka trudnoće potrebno je procijeniti dob i reproduktivnu anamnezu, građu maternice, antifosfolipidna protutijela, funkciju štitnjače i druge čimbenike prema individualnom nalazu.
Metaboličku obradu treba uključiti kada postoje klinički pokazatelji PMOS-a, predijabetesa, šećerne bolesti ili povećanoga kardiometaboličkog rizika.
Autor
Ovaj sadržaj služi informiranju i ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualnu preporuku liječnika.
Povišena razina C-reaktivnog proteina (CRP) tijekom prvog tromjesečja trudnoće mogla bi ukazivati na povišeni rizik kasnijeg javljanja gestacijskog dijabetesa –…
Rizik od hipertenzije povezan s hipertenzivnim poremećajima trudnoće je visok neposredno nakon porođaja i traje više od 20 godina, prema novim istraživanjima. Ž…
Metformin se koristi u liječenju inzulinske rezistencije kod PMOS-a. Saznajte kada se preporučuje, kako djeluje i koje su prednosti i ograničenja.
Inzulinska rezistencija u PMOS-u povezana je s androgenima, ovulacijom, tjelesnom težinom, plodnošću i rizikom za predijabetes i dijabetes.
Nova studija pokazuje povezanost između povišenog inzulina, abnormalnih uterinih krvarenja i povećanog metaboličkog rizika u žena.
Povišena razina željeza kod pretilih pacijentica sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) nastaje uslijed inzulinske rezistencije i hiperinzulinemije, a ne zbo…