Trudnoća i nakon poroda

Kad inkubator ostavi trag: PTSP nakon neonatalne intenzivne skrbi

Name: Rizik za PTSP majki nakon neonatalnog intenzivnog liječenja
Creator: Dr. sc. Vesna Harni

Svaka četvrta majka čije je dijete liječeno u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja imala je izražene simptome posttraumatskog stresa. Simptomi se nisu uvijek pojavili odmah, što pokazuje zašto psihološku procjenu treba ponavljati i nakon izlaska djeteta iz bolnice.

Liječenje novorođenčeta u jedinici intenzivnog neonatalnog liječenja može biti traumatsko iskustvo za roditelje. Južnokorejsko istraživanje pokazalo je da se majke razlikuju prema tijeku simptoma: neke se brzo oporave, neke imaju dugotrajne tegobe, a u dijela se simptomi pojave tek nekoliko mjeseci nakon porođaja.

Praćenje tijekom prve godine

Istraživanje je obuhvatilo 130 majki čija su djeca liječena u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja te 53 majke djece kojoj takvo liječenje nije bilo potrebno. Psihološki upitnici ispunjavani su mjesec dana, tri mjeseca i godinu dana nakon porođaja.

Izražene simptome koji su upućivali na mogući PTSP imalo je 25 % majki iz neonatalne intenzivne skrbi, u usporedbi s 9 % majki iz kontrolne skupine. Rezultati upitnika predstavljaju probir, a ne nužno klinički potvrđenu dijagnozu.

Zašto neonatalno intenzivno liječenje može biti traumatsko?

Prijevremeni ili iznenadno kompliciran porod, strah za život djeteta, odvajanje majke i novorođenčeta, medicinski zahvati, alarmi uređaja i dugotrajna neizvjesnost mogu ostaviti snažan psihološki trag.

Roditelji često istodobno pokušavaju razumjeti složene medicinske informacije, održati kontakt s djetetom i nositi se s osjećajem bespomoćnosti. Stres se može nastaviti i nakon otpusta, kada odgovornost za skrb prelazi na obitelj.

Prvi uredan probir nije uvijek dovoljan

Kod približno 9 % majki simptomi nisu bili izraženi neposredno nakon porođaja, nego su se pojavili oko trećeg mjeseca. Zbog mogućeg odgođenog početka jednokratna procjena u rodilištu ne može prepoznati sve žene kojima će poslije biti potrebna pomoć.

Četiri različite putanje oporavka

Bez izraženih simptoma

Oko 67 % majki tijekom praćenja nije imalo simptome koji bi upućivali na PTSP.

Oporavak

Kod 15 % simptomi su bili prisutni u početku, ali su se povukli tijekom prva tri mjeseca.

Odgođeni simptomi

Kod 9 % majki tegobe su postale izražene tek približno tri mjeseca nakon porođaja.

Trajni simptomi

Oko 9 % majki imalo je izražene simptome tijekom cijele prve godine praćenja.

Kako se PTSP može očitovati?

Mogu se pojaviti neželjena i nametljiva sjećanja na porod ili boravak djeteta u bolnici, noćne more, snažna uznemirenost pri susretu s podsjetnicima, izbjegavanje razgovora ili mjesta povezanih s iskustvom te osjećaj stalne napetosti.

Majka može biti pretjerano oprezna, teško spavati čak i kada dijete spava, osjećati krivnju ili imati dojam emocionalne udaljenosti. Pojedini se simptomi preklapaju s postpartalnom depresijom i anksioznošću, koje se mogu pojaviti istodobno.

Anksioznost kao važan znak upozorenja

Izražena anksioznost bila je češća među majkama s trajnim posttraumatskim simptomima. Prvorotkinje čije je prvo dijete zahtijevalo intenzivno neonatalno liječenje također su bile osobito ranjiva skupina.

Procjena psihičkog stanja zato ne treba biti ograničena samo na pitanje o depresivnom raspoloženju. Potrebno je razgovarati i o strahu, nametljivim sjećanjima, izbjegavanju, snu, osjećaju sigurnosti i svakodnevnom funkcioniranju.

Podrška treba pratiti obitelj i nakon otpusta

Psihološka podrška može započeti već tijekom boravka djeteta u bolnici jasnim informacijama, uključivanjem roditelja u skrb i prepoznavanjem znakova distresa. Nakon otpusta važni su ponovljeni probir i dostupnost stručne pomoći.

Liječenje može uključivati psihoterapiju usmjerenu na traumu, podršku partnera i obitelji te, kada je potrebno, medikamentozno liječenje prilagođeno razdoblju nakon porođaja i dojenju.

Najvažnija poruka

Psihološke posljedice neonatalnog intenzivnog liječenja mogu se povući, trajati ili pojaviti s odgodom. Zato majke i druge roditelje treba pitati kako se osjećaju ne samo neposredno nakon porođaja nego i tijekom kasnijih kontrola djeteta.

Traženje pomoći nije znak slabosti

Stručnu pomoć treba potražiti kada strah, nametljiva sjećanja, nesanica, napetost ili izbjegavanje traju, pojačavaju se ili ometaju brigu o sebi i djetetu. Pravodobna podrška može olakšati oporavak i osnažiti cijelu obitelj.

Ako se pojave misli o samoozljeđivanju, ozljeđivanju djeteta ili osjećaj da majka nije sigurna, potrebna je hitna medicinska pomoć.

Autor

Dr. sc. Vesna Harni, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Ovaj je sadržaj informativnog karaktera i ne može zamijeniti procjenu liječnika, psihologa ili psihijatra. Pozitivan rezultat probirnog upitnika ne potvrđuje sam po sebi dijagnozu PTSP-a, ali je razlog za dodatnu stručnu procjenu.

Rizik za PTSP majki nakon neonatalnog intenzivnog liječenja