PLODNOST I NEPLODNOST
Liječenje neplodnosti
Liječenje neplodnosti prilagođava se uzroku, dobi žene, trajanju neplodnosti, ovarijskoj rezervi, nalazu muškog partnera i reproduktivnim ciljevima para. Nekima je dovoljno jednostavnije ili ciljano liječenje, dok je drugima potrebna inseminacija, kirurški zahvat ili medicinski pomognuta oplodnja.
Kako se bira liječenje
Liječenje neplodnosti nije jedan postupak, nego skup mogućnosti koje se biraju prema nalazima oba partnera. Cilj može biti uspostaviti ovulaciju, liječiti hormonski ili anatomski poremećaj, povećati mogućnost susreta jajne stanice i spermija ili oplodnju provesti u embriološkom laboratoriju.
Najjednostavniji postupak nije uvijek najbolji početak za svaki par, ali ni IVF nije potreban svima. Odabire se liječenje koje pruža razumnu mogućnost trudnoće uz prihvatljivo vrijeme, opterećenje i rizik.
Liječenje oba partnera planira se zajedno
Plodnost je zajedničko obilježje para. Ženski i muški čimbenici često postoje istodobno, a blaže odstupanje u jednog partnera može postati važno kada je udruženo s drugim čimbenikom.
Plan se zato ne određuje prema samo jednoj dijagnozi, vrijednosti AMH-a ili nalazu spermiograma, nego prema cjelini rezultata i reproduktivnim ciljevima para.
Što određuje izbor postupka
Dob žene
Utječe na kromosomsku kvalitetu jajnih stanica i vrijeme raspoloživo za liječenje.
Uzrok neplodnosti
Ovulacijski, tubarni, maternični i muški čimbenici ne liječe se na jednak način.
Trajanje neplodnosti
Dulje trajanje smanjuje opravdanost dugotrajnog ponavljanja postupaka male uspješnosti.
Ovarijska rezerva
AMH i broj antralnih folikula pomažu predvidjeti odgovor jajnika na stimulaciju.
Nalaz muškog partnera
Spermiogram može usmjeriti par prema odnosima, inseminaciji, IVF-u ili ICSI-ju.
Prethodno liječenje
Odgovor jajnika, oplodnja i razvoj embrija pomažu prilagoditi sljedeći pokušaj.
Tri ključne poruke
- Postupno liječenje nije isto što i odgađanje — svaka razina treba imati jasan cilj i vremensko ograničenje.
- IVF nije potreban svakom paru, ali ga ne treba odgađati kada dob, jajovodi ili izražen muški čimbenik ograničavaju jednostavnije mogućnosti.
- Više pretraga i dodataka ne znači bolje liječenje ako rezultat ne mijenja odluku ili nije dokazano da povećava stopu živorođenja.
Planiranje i jednostavnije liječenje
Kada su prognoza para i nalazi povoljni, liječenje može započeti ciljanim ili manje složenim postupkom. Izbor ovisi o ovulaciji, prohodnosti jajovoda, spermiogramu, dobi žene i vremenu koje je paru na raspolaganju.
Cjelina obuhvaća izradu plana liječenja, indukciju ovulacije i tempirane odnose, primjenu klomifena u odabranih žena, podršku lutealne faze te intrauterinu inseminaciju. Pomaže razumjeti kada je pojedini postupak opravdan, kako se prati odgovor na terapiju i kada treba prijeći na sljedeću razinu liječenja.
Kirurško liječenje
Kirurško liječenje ima smisla kada se očekuje da će uklanjanje anatomske zapreke povećati mogućnost prirodne trudnoće ili uspješnost medicinski pomognute oplodnje. Ne treba operirati svaku promjenu otkrivenu ultrazvukom niti ponavljati zahvate koji mogu smanjiti ovarijsku rezervu.
Histeroskopijom se mogu liječiti određeni polipi, submukozni miomi, septum i priraslice u šupljini maternice. Laparoskopija se primjenjuje u odabranim slučajevima endometrioze, bolesti jajovoda i drugih zdjeličnih promjena.
Cjelina objašnjava ulogu histeroskopije i laparoskopije, njihove indikacije i ograničenja te situacije u kojima je opravdanije izravno nastaviti liječenje drugim postupkom.
Medicinski pomognuta oplodnja
Kod IVF-a jajne stanice dobivaju se nakon stimulacije i aspiracije, a oplodnja i rani razvoj embrija odvijaju se u embriološkom laboratoriju. Kod klasičnog IVF-a spermij samostalno oplodi jajnu stanicu, dok se kod ICSI-ja odabrani spermij ubrizgava izravno u njezinu citoplazmu.
Cjelina povezuje sve faze IVF i ICSI liječenja: stimulaciju jajnika, aspiraciju jajnih stanica, oplodnju i razvoj embrija, embriotransfer, zamrzavanje embrija i krioembriotransfer. Objašnjava i kako se prikazuje uspješnost, koji su mogući rizici te što treba procijeniti nakon neuspjelog postupka.
Uspješnost se ne može svesti na jedan postotak
Izgled za trudnoću ovisi o dobi žene, ovarijskoj rezervi, uzroku neplodnosti, kvaliteti spermija, broju dobivenih jajnih stanica, razvoju embrija i prethodnim ishodima. Pozitivan test trudnoće nije isto što i rođenje djeteta.
Za par je najvažnija kumulativna mogućnost živorođenja nakon svih svježih i zamrznutih transfera iz jedne aspiracije, uz što manji rizik za ženu i dijete.
Kada započeti liječenje
Obrada i prema nalazu liječenje obično se započinju nakon 12 mjeseci pokušavanja ako je žena mlađa od 35 godina, nakon šest mjeseci od 35. godine, a nakon 40. godine bez odgađanja.
Ranija procjena potrebna je kod neredovitih ciklusa, sumnje na endometriozu, poznatog oštećenja jajovoda, smanjene ovarijske rezerve, liječenja koje može ugroziti plodnost ili poznatog muškog čimbenika.
Podrška tijekom liječenja
Liječenje neplodnosti može utjecati na emocionalno zdravlje, partnerski odnos, posao, financije i odnose s okolinom. Jasne informacije, dogovorene granice i pravodobna stručna podrška mogu olakšati donošenje odluka i svakodnevno nošenje s liječenjem.
Emocionalna i praktična podrška tijekom liječenja neplodnosti
Koji je sljedeći korak
Plan liječenja treba istodobno uzeti u obzir mogućnost spontane trudnoće, očekivanu uspješnost postupka i vrijeme koje je paru na raspolaganju. Cilj nije provesti što više postupaka, nego odabrati pravodobno, sigurno i opravdano liječenje.
Autor
Napomena: Sadržaj služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni plan liječenja. Izbor postupka ovisi o nalazima oba partnera, dobi žene, trajanju neplodnosti, prethodnom liječenju, reproduktivnim ciljevima i procjeni liječnika.
