Menstrualni ciklus
Menstrualni ciklus: vodič kroz biologiju ritma, s posebnim osvrtom na ovulaciju i dismenoreju
Menstrualni ciklus je precizno orkestriran neuroendokrini i tkivni događaj, koji prosječno traje 24–38 dana, pri čemu su individualne varijacije fiziološke i očekivane. Ciklus odražava dvosmjernu komunikaciju između mozga i reproduktivnog sustava, a njegova pravilna dinamika osigurava ovulaciju, hormonalnu ravnotežu i regeneraciju endometrija – mukoznog, hormonski osjetljivog tkiva maternice koje se ciklički obnavlja.
Neuroendokrini pacemaker ciklusa
U hipotalamusu, središnjem regulatornom čvorištu autonomnog i endokrinog sustava, pulsno se luči gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH). Ovi impulsi, koji variraju u frekvenciji i amplitudi kroz ciklus, diktiraju lučenje dvaju ključnih hormona prednjeg režnja hipofize – folikulostimulirajućeg hormona (FSH) i luteinizirajućeg hormona (LH). Jajnici odgovaraju na te signale sintezom estrogena i progesterona, koji zatim djeluju povratno na mozak i periferna tkiva, usklađujući čitav sustav.
Faze ciklusa: tkivo prati hormone
Ciklus dijelimo na:
- Folikularnu fazu – počinje prvim danom menstruacije. Rastuća dominacija FSH potiče razvoj antralnih folikula u jajniku. Odabrani dominantni folikul postaje glavni izvor estradiola, najsnažnijeg prirodnog estrogena.
- Ovulaciju – kratki, ali centralni događaj ciklusa.
- Lutealnu fazu – nakon ovulacije, folikul se transformira u žuto tijelo (corpus luteum), koje pod utjecajem LH sintetizira progesteron i manje količine estradiola.
Rastući estrogen zadebljava endometrij, povećava ekspresiju receptora za progesteron, potiče prokrvljenost i sintezu glikogena, te mijenja cervikalnu mukozu u prohodan, rastezljiv sekret koji omogućava transport spermija.
Ovulacija: fiziologija jednokratne upale nultog rizika
Ovulacija je ruptura dominantnog folikula, vođena naglim porastom LH (LH-surge), koji nastaje kada estradiol prijeđe kritični prag i prebacuje se s negativne u pozitivnu povratnu spregu na mozak. Folikularna ruptura je biološki kontrolirana, jednokratna upalna reakcija: aktiviraju se prostaglandini, proteolitički enzimi (metalo- i serinske proteaze), lokalni citokini i angiogeni signali. To nije “bolesna upala”, već kratak regenerativno-proinflamatorni događaj bez štetnih posljedica.
U trenutku ovulacije:
- oslobađa se oocita okružena stanicama cumulus oophorus u fimbrijalni lijevak jajovoda,
- uočljive su bihevioralne, somatske i autonomne promjene: porast bazalne temperature 24–36 sati nakon LH-surge, mid-cycle nelagoda (“mittelschmerz”), promjena kvalitete cervikalne mukoze,
- aktivira se vagalna i parasimpatička modulacija koja sudjeluje u peristaltici jajovoda i koordinaciji reproduktivnog mikromiljea.
Mid-cycle bol (ovulacijska bol): kada je normalno, a kada zahtijeva procjenu?
Jednostrana, kratka bol u donjem abdomenu oko sredine ciklusa je najčešće fiziološka, povezana s djelovanjem prostaglandina i mehaničkom distenzijom folikula i peritoneja. Međutim, treba obratiti pozornost ako je bol:
- izrazito intenzivna, praćena vrtoglavicom, sinkopom, mučninom ili hladnim znojem,
- perzistentna >48 sati,
- udružena s intermenstrualnim krvarenjem ili febrilitetom.
U tim slučajevima preporučuje se ginekološka evaluacija kako bi se isključila ruptura ciste, torzija adneksa, infekcija ili drugo organsko zbivanje.
Dismenoreja: bol ciklusa koja usporava život
Dismenoreja označava bolne menstruacije. Dijelimo je na:
- Primarnu dismenoreju – bez dokazanog organskog uzroka, najčešće posljedica hiperprodukcije uterinih prostaglandina (posebno PGF2-alfa), koji uzrokuju:
- vazokonstrikciju,
- hiperaktivne kontrakcije miometrija,
- prolaznu ishemiju endometrija i hiperalgeziju.
- Sekundarnu dismenoreju – uzrokovanu organskim stanjima, poput endometrioze, adenomioze, mioma, zdjelične upale ili kongenitalnih anomalija, uz karakterističan progresivni tijek i često refraktornu bol.
Zašto dismenoreja boli toliko snažno?
Maternična sluznica (endometrijska mukoza) je bogato inervirana nociceptivnim vlaknima i visoko osjetljiva na ishemiju. Kada prostaglandini induciraju snažne kontrakcije i suženje spiralnih arterija, tkivo ulazi u kratke epizode hipoksije, koje aktiviraju periferne nociceptore. Osim boli, česte su autonomne manifestacije: mučnina, proljev, vazovagalne reakcije, slabost i preznojavanje, što potvrđuje uključenost autonomnog živčanog sustava u simptomatski profil.
Posebna veza ovulacije i dismenoreje
Iako se dismenoreja manifestira tijekom menstruacije, žene koje imaju bol oko ovulacije češće prijavljuju i bolne menstruacije. Upalni medijatori ovulacije i menstruacijske ishemije dijele istu signalnu molekularnu obitelj (prostaglandini, citokini), što kod hiper-osjetljivih žena može stvoriti senzitizacijski most između sredine i kraja ciklusa. To je važan klinički uvid jer:
- upućuje na cikličku neuroupalnu osjetljivost kao dio još nedovoljno mapiranog fenotipa boli u ginekologiji,
- sugerira da terapijske strategije usmjerene na prostaglandinsku i autonomnu modulaciju mogu djelovati na bol u obje točke ciklusa.
Što povećava rizik i intenzitet dismenoreje?
- rani menarhe,
- dugi i obilni ciklusi,
- pušenje,
- visoka razina psihofiziološkog stresa,
- nedostatak sna,
- proinflamatorni prehrambeni obrasci,
- obiteljska anamneza dismenoreje,
- povećana autonomna reaktivnost (“fight-or-flight” amplifikacija signala boli).
Kako pristupiti dismenoreji u Poliklinici Harni – kliničke implikacije
U kliničkoj praksi teži se ranoj stratifikaciji boli:
- Detaljna anamneza (kvaliteta boli, mid-cycle bol, volumeni menstrualnog gubitka, autonomni simptomi, funkcionalni utjecaj na život).
- Ultrazvuk visoke rezolucije i procjena adneksa.
- Prema potrebi: laboratorijska evaluacija i testovi upale, hormonski status, te procjena mogućih komorbidnih cluster-fenotipova.
- U slučaju sumnje na sekundarnu dismenoreju, osobito endometriozu: individualizirani dijagnostički i terapijski plan, uključujući mogućnosti minimalno invazivnih i fototermičkih pristupa kada postoji klinička indikacija.
Terapijske opcije temeljene na mehanizmu boli
- Inhibicija prostaglandina (nesteroidni antireumatici prema medicinskoj indikaciji i individualnoj toleranciji),
- Hormonalna modulacija ovulacije (kada je indicirana i prema profilu pacijentice),
- Fizikalna terapija zdjeličnog dna u slučaju pridruženog spazma,
- Savjetovanje o anti-inflammatornim prehrambenim strategijama i higijeni spavanja,
- Tehnike autonomne regulacije i vagalnog tonusa kao dio šireg regenerativnog koncepta,
- Prema medicinskoj procjeni: infuzijske formulacije (Myers’ cocktail, Eumetabol, glutathione) u sklopu portala prevencije i regeneracije, kada postoji medicinska opravdanost i individualizirana indikacija.
Zaključak
Menstrualni ciklus nije samo slijed “krvarenja i ovulacije”, nego ritam regeneracije i neuroupalne ravnoteže, u kojem je ovulacija fiziološki proinflamatorni reset-punkt, dok je dismenoreja najčešći klinički model boli posredovan prostaglandinima i autonomnom reaktivnošću. Razumijevanje veze između mid-cycle boli i dismenoreje otvara mogućnosti ciljane intervencije, rane dijagnostike sekundarnih uzroka i personalizirane terapije – što je i osnovna misija Poliklinike Harni u pristupu ženskom ciklusu.