Zašto se kod PMOS-a prijenos embrija ponekad odgađa
Žene s PMOS-om često snažno odgovaraju na stimulaciju jajnika. Zamrzavanje svih embrija i odgođeni transfer mogu znatno smanjiti rizik sindroma ovarijske hiperstimulacije, ali zamrznuti transfer nije automatski najbolji izbor za svaku pacijenticu.
Kod visokog ovarijskog odgovora svježi embriotransfer može omogućiti da trudnoća i porast hCG-a potaknu ili produlje hiperstimulaciju. Ako se svi prikladni embriji vitrificiraju, jajnici se mogu oporaviti prije prijenosa embrija u sljedećem ciklusu.
Što je pokazalo veliko istraživanje žena s PMOS-om?
Randomizirano istraživanje obuhvatilo je 1.508 žena s PMOS-om, u dobi od 20 do 34 godine, koje su prolazile prvi IVF postupak. Uspoređeni su svježi embriotransfer i zamrzavanje svih embrija s odgođenim transferom.
Nakon prvog transfera stopa živorođenja iznosila je 49,3% u skupini sa zamrznutim embrijima i 42% nakon svježeg transfera. Gubitak trudnoće bio je rjeđi nakon zamrznutog transfera.
Najveća korist bila je smanjenje rizika OHSS-a
Umjereni ili teški sindrom ovarijske hiperstimulacije zabilježen je kod 1,3% žena nakon zamrzavanja svih embrija, u usporedbi sa 7,1% žena planiranih za svježi transfer.
Rezultate ipak treba promatrati u kontekstu tadašnjeg protokola. Sudionice su bile mlade, prenošena su do dva embrija trećeg dana razvoja, a prevencija OHSS-a nije uključivala sve mogućnosti koje su danas standardno dostupne.
Što određuje odluku o odgađanju transfera?
Broj folikula
Velik broj rastućih folikula upućuje na snažan odgovor i povećani rizik hiperstimulacije.
Hormonski odgovor
Visok estradiol ili prijevremeni porast progesterona mogu utjecati na sigurnost i optimalno vrijeme transfera.
Rizik OHSS-a
PMOS, visok AMH, velik broj antralnih folikula i raniji OHSS važni su pokazatelji rizika.
Priprema endometrija
Ovulacijski ili programirani ciklus odabire se prema pravilnosti ciklusa i zdravstvenom profilu žene.
Zamrzavanje nije jedina mjera prevencije
Suvremena prevencija OHSS-a počinje procjenom ovarijske rezerve i individualnim odabirom početne doze gonadotropina. Kod žena s PMOS-om prednost se najčešće daje GnRH-antagonističkom protokolu jer omogućuje sigurniji način završnog sazrijevanja oocita.
Ako je odgovor jajnika visok, primjena GnRH-agonista za završno sazrijevanje oocita uz zamrzavanje svih prikladnih embrija može svesti rizik teškog OHSS-a na vrlo nisku razinu. U odabranih žena može se primijeniti i kabergolin.
Što znači strategija zamrzavanja svih embrija?
Strategija poznata kao „freeze-all” znači da se nakon aspiracije oocita ne izvodi svježi embriotransfer. Prikladni embriji zamrzavaju se vitrifikacijom i prenose nakon oporavka jajnika, u zasebno pripremljenom ciklusu.
Vitrifikacija omogućuje visoku stopu preživljenja embrija, ali odgođeni transfer produljuje vrijeme do trudnoće i zahtijeva dodatnu pripremu endometrija. Zato se ne primjenjuje rutinski samo zato što je tehnički izvediva.
Zašto zamrznuti transfer nije bez mogućih rizika?
U izvornom istraživanju preeklampsija je zabilježena kod 4,4% trudnoća nakon zamrznutog transfera i 1,4% nakon svježeg transfera. Kasnija istraživanja pokazala su da rizik ne ovisi samo o tome je li embrij bio zamrznut nego i o načinu pripreme endometrija.
Programirani ciklusi bez ovulacije i bez žutog tijela povezani su s većim rizikom hipertenzivnih poremećaja nego ovulacijski ciklusi. To je osobito važno kod žena s PMOS-om, koje često imaju neredovite ili anovulacijske cikluse i već mogu imati metaboličke čimbenike rizika.
Je li zamrznuti transfer uspješniji?
U istraživanju žena s PMOS-om živorođenje je bilo češće nakon prvog zamrznutog transfera. Međutim, za par je važna kumulativna vjerojatnost rođenja djeteta nakon korištenja svih embrija dobivenih jednom aspiracijom.
U drugim skupinama pacijentica rutinsko zamrzavanje svih embrija nije povećalo kumulativnu stopu živorođenja u usporedbi sa svježim transferom. Odgođeni transfer zato treba ponajprije koristiti kada pruža sigurnosnu ili jasno procijenjenu kliničku korist.
Najvažnija poruka
Kod žena s PMOS-om i visokim ovarijskim odgovorom zamrzavanje svih embrija može znatno smanjiti rizik OHSS-a. Odluka o odgođenom transferu ipak mora biti individualna jer ovisi o odgovoru na stimulaciju, hormonalnim nalazima, endometriju i načinu pripreme sljedećeg ciklusa.
Najbolji trenutak transfera nije jednak za sve žene
Svježi i zamrznuti embriotransfer nisu suprotstavljene metode, nego dvije mogućnosti unutar individualno vođenog IVF postupka. Svježi transfer može biti primjeren kod sigurnog odgovora jajnika i odgovarajućeg endometrija.
Kada postoji povećan rizik OHSS-a ili nepovoljni uvjeti za implantaciju, odgađanje transfera daje prednost sigurnosti bez odricanja od kvalitetnih embrija dobivenih u postupku.
Autor
Ovaj članak služi informiranju i ne zamjenjuje procjenu specijalista reprodukcijske medicine ni individualni plan IVF postupka. Odluka o svježem ili zamrznutom embriotransferu donosi se prema odgovoru na stimulaciju i sigurnosnim čimbenicima svake pacijentice.
