Dokazi iz studije s više od 1,3 milijun žena pokazuju da korištenje antipsihotika u ranoj trudnoći ne povećava rizik za srčane ili druge kongenitalne malformacije.
Rezultati, objavljeni u online 'JAMA Psychiatry', bi trebali ublažiti zabrinutost žena koje moraju uzimati antipsihotike dok su u drugom stanju, izjavila je Dr. Krista F. Huybrechts, iz Bostona / "Brigham and Women's Hospital and Harvard Medical School", Boston, Massachusetts.
"Na temelju naših saznanja ne postoje dokazi da uporaba antipsihotika u ranoj trudnoći povećava rizik od kongenitalnih malformacija sveukupno ili od srčanih malformacija, s mogućim izuzetkom risperidona", navodi Dr. Huybrechts.
"Za žene s indikacijama kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj ili depresivni poremećaj kod kojih nije dobro prekidati uzimanje lijekova tijekom trudnoće će to biti ohrabrujuće", rekla je.
"Naši rezultati bi trebali biti ohrabrujući, ali samo u odnosu na kongenitalne malformacije. Nismo istraživali bilo koje druge potencijalne nepovoljne ishode kod trudnica ili fetusa. S obzirom na vjerodostojnost rezultata, ovo bi trebalo biti ohrabrujuće."
Uporaba antipsihotika u trudnoći se znatno povećala u posljednjih desetak godina, ali su informacije o njihovoj sigurnosti bile ograničene, rekla je Dr. Huybrechts.
"Bilo je par registriranih studija ali su bile vrlo male, zatim tu su dvije epidemiološke studije koje su opet bile male s manje od 600 žena s terapijom. Rezultati iz svih tih studija su bili različiti. Neke su pokazale povezanost, u drugima je navedeno da možda postoji povezanost tako da smo uočili kako je vrlo važno, s obzirom na sve veću upotrebu ovih lijekova tijekom trudnoće, napraviti studiju koja će biti dovoljno velika da ima statističku snagu izvući zaključke, a također biti u mogućnosti razlučiti različite varijable ", izjavila je.
Za potrebu studije Dr. Huybrechts i njezin tim su koristili internacionalnu bazu podataka Medicaid koja sadrži podatke od 1,360,101 trudnica od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2010. godine.
U ovu studiju je uključeno 1,341,715 trudnoća. Prosječna dob žena je bila 24 godine, 9,258 (0.69%) žena je dobilo barem jedan recept za tipični antipsihotik i 733 (0.05%) žena je dobio barem jedan recept za atipičan antipsihotik tijekom prvog tromjesečja. Najčešće korišten tipični antipsihotik je bio kvetiapin, nakon čega slijedi aripiprazol, risperidon, olanzapin i ziprasidon.
Žene koje su uzimale antipsihotike tijekom prvog tromjesečja su bile starije, bila je veća je vjerojatnost da su bjelkinje i imale su veću vjerojatnost da će ranije roditi. Također su imale više drugih bolesti i više psihijatrijskih i neuroloških stanja te su uglavnom bile u lošijem zdravstvenom stanju od žena koje nisu uzimale antipsihotike.
Ishodi trudnoće i porođaja te srčane malformacije su utvrđeni tijekom prvih 90 dana nakon porođaja.
Sve u svemu, prirođene malformacije su dijagnosticirane kod 32.7 na 1,000 rođenih kod žena koje nisu bile izložene antipsihoticima u usporedbi s 44.5 na 1,000 rođenih kod žena koje su bile izložene atipičnim AP i 38.2 na 1,000 rođenih kod žena izloženih tipičnim antipsihoticima. U neprilagođenoj analizi je uočen 36% veći rizik za malformacije u ukupnom poretku za atipične antipsihotike, ali ne i za tipične antipsihotike (RR, 1.17).
U prilagođen analizama koje su uzele u obzir više od 50 potencijalno ometajućih varijabli, RR je smanjen na 1,05 za atipične antipsihotike i 0,90 za tipične antipsihotike. Slični su rezultati dobiveni za srčane malformacije.
Povećani rizik, iako mali, je bio viđen kod samo jednog AP, risperidona. Ovaj rizik je bio neovisan o ometajućim čimbenicima. Kod risperidona je bio 26% veći rizik za ukupne malformacije i srčane malformacije. Dr. Huybrechts je napomenula da povećanje rizika povezano s risperidonom treba interpretirati s oprezom.
"Pokušali smo s cijelim niz dodatnih analiza isključiti mogućnost da je ovaj nalaz s risperidonom bio slučajan. Razmišljali smo o mogućem biološkom mehanizmu ali ne postoji mehanizam koji bi lako mogao objasniti ovaj ishod u odnosu na druge antipsihotike. U ovom trenutku tumačimo rezultate kao početne rezultate za buduća istraživanja, kada ćemo koristiti različite podatke kako bismo vidjeli da li to možemo ponoviti ili ne ", rekla je dr Huybrechts.
JAMA Psychiatry. Objavljeno online, 2016.g.
Poliklinika Harni
