Donacija jajnih stanica i trudnoća

Donirana jajna stanica, trudnoća pod budnijim okom

Name: Donirana jajna stanica i rizici za komplikacije u trudnoći
Creator: Dr. Snješka Vitošević

Trudnoće ostvarene doniranom jajnom stanicom povezane su s većim rizikom preeklampsije, hipertenzije i prijevremenog poroda. Većina ipak završava rođenjem zdravog djeteta, ali zahtijeva pažljiviju procjenu prije začeća i nadzor tijekom trudnoće.

Ranije analize velikih registara pokazale su više prijevremenih poroda i djece niske porođajne težine nakon donacije jajne stanice. Novija istraživanja potvrđuju povećan opstetrički rizik, ali pokazuju da su promjene placentacije, gestacijska hipertenzija i preeklampsija vjerojatno važan dio objašnjenja.

Rizik nije ograničen na porođajnu težinu

U velikoj britanskoj analizi jednoplodnih živorođenih trudnoća porod prije navršenih 37 tjedana zabilježen je u 14,8 % trudnoća s doniranom jajnom stanicom i u 9,4 % IVF trudnoća s vlastitim jajnim stanicama. Niska porođajna težina bila je zabilježena u 13,8 % prema 9,5 % trudnoća.

Kasniji sustavni pregledi potvrdili su da su nakon svježeg embrijskog transfera prijevremeni porod i porođajna težina manja od 2.500 grama češći u trudnoćama s doniranom jajnom stanicom. Ipak, veličina razlike nije jednaka u svim istraživanjima.

U središtu rizika nalazi se posteljica

Najdosljedniji suvremeni nalaz nije samo veća učestalost prijevremenog poroda, nego povećan rizik hipertenzivnih poremećaja trudnoće, osobito preeklampsije. Taj rizik ostaje povišen i nakon uzimanja u obzir dobi žene, broja prethodnih poroda, višeplodne trudnoće, pretilosti, kronične hipertenzije i šećerne bolesti.

Kada se rezultati prilagode pojavi preeklampsije, razlika u prijevremenom porodu i niskoj porođajnoj težini može se znatno smanjiti. To upućuje na mogućnost da dio perinatalnog rizika nastaje posredno, zbog poremećaja placentacije i potrebe za ranijim dovršenjem trudnoće.

Zašto je imunološka različitost važna?

U trudnoći ostvarenoj vlastitom jajnom stanicom embrij nosi dio majčinih gena. Nakon donacije jajne stanice embrij je za ženu koja nosi trudnoću genetski potpuno alogen. Veća imunogenetska različitost između majke i ploda mogla bi utjecati na prilagodbu imunološkog sustava, razvoj posteljice i preoblikovanje krvnih žila maternice.

Koje komplikacije zahtijevaju osobitu pozornost?

Gestacijska hipertenzija

Povišeni krvni tlak u trudnoći češći je nakon donacije jajne stanice.

Preeklampsija

Najdosljednije potvrđen povećani rizik povezan je s funkcijom posteljice.

Prijevremeni porod

Može nastupiti spontano ili biti medicinski indiciran zbog komplikacija.

Niža porođajna težina

Često je povezana s kraćim trajanjem trudnoće, a ne nužno sa zastojem rasta.

Niska porođajna težina nije isto što i zastoj rasta

Dijete može imati porođajnu težinu manju od 2.500 grama zato što je rođeno prije termina, iako je njegova težina primjerena gestacijskoj dobi. Zbog toga je važno razlikovati nisku porođajnu težinu od djeteta malog za gestacijsku dob i fetalnog zastoja rasta.

Pojedina istraživanja pokazuju da nakon prilagodbe za trajanje trudnoće djeca začeta doniranom jajnom stanicom nemaju veći rizik da budu mala za gestacijsku dob. Glavni problem može biti ranije dovršenje trudnoće, osobito zbog hipertenzije i preeklampsije.

Kako se rizik može smanjiti?

Prije postupka potrebno je procijeniti krvni tlak, indeks tjelesne mase, metabolizam glukoze, funkciju štitnjače, bolesti bubrega, autoimune bolesti i raniju opstetričku anamnezu. Prijenos jednog embrija posebno je važan jer višeplodna trudnoća dodatno povećava rizik hipertenzivnih komplikacija i prijevremenog poroda.

U trudnoći je potreban rani individualni izračun rizika preeklampsije. Odluka o primjeni niske doze acetilsalicilatne kiseline donosi se prema ukupnom profilu rizika i važećim opstetričkim preporukama, a ne samo prema činjenici da je uporabljena donirana jajna stanica.

Najvažnija poruka

Trudnoća ostvarena doniranom jajnom stanicom povezana je s povećanim rizikom hipertenzije, preeklampsije i prijevremenog poroda. Većina trudnoća ipak završava povoljno, a pravodobna procjena rizika, prijenos jednog embrija i pažljivo praćenje krvnog tlaka, posteljice i fetalnog rasta omogućuju sigurnije vođenje trudnoće.

Budniji nadzor ne znači očekivanje komplikacije

Povećani populacijski rizik ne određuje ishod pojedine trudnoće. Plan praćenja treba prilagoditi dobi, općem zdravstvenom stanju, krvnom tlaku, ranijim trudnoćama, načinu embrijskog transfera i nalazima tijekom aktualne trudnoće.

Redovita kontrola krvnog tlaka, probir za preeklampsiju te praćenje funkcije posteljice i rasta ploda omogućuju pravodobno prepoznavanje žena kojima je potreban intenzivniji nadzor.

Autor

Dr. Snješka Vitošević, specijalistica ginekologije i opstetricije, subspecijalistica fetalne medicine i perinatologije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Informacije u članku služe zdravstvenom informiranju i ne mogu zamijeniti individualnu prekoncepcijsku procjenu, vođenje trudnoće ni savjet liječnika. Potreba za dodatnim nadzorom i preventivnom terapijom određuje se prema cjelokupnom zdravstvenom i opstetričkom riziku.