LIJEČENJE NEPLODNOSTI

Medicinski pomognuta oplodnja – IVF i ICSI

Name: Medicinski pomognuta oplodnja – IVF i ICSI
Creator: Dr. sc. Vesna Harni

Kod izvantjelesne oplodnje jajne stanice dobivene iz jajnika oplođuju se spermijima u embriološkom laboratoriju. Oplodnja se može provesti klasičnim IVF-om ili mikroinjekcijom spermija – ICSI-jem, a izbor metode prilagođava se nalazima i prethodnom liječenju para.

Što je medicinski pomognuta oplodnja?

Medicinski pomognuta oplodnja – MPO – obuhvaća postupke kojima se liječi neplodnost uz medicinsku i laboratorijsku pomoć. U širem smislu uključuje intrauterinu inseminaciju, izvantjelesnu oplodnju i povezane laboratorijske postupke.

Kod IVF-a i ICSI-ja jajne stanice uzimaju se iz jajnika nakon stimulacije, a oplodnja se provodi izvan tijela žene. Embriji se prate tijekom ranog razvoja, nakon čega se odabrani embrij prenosi u maternicu ili zamrzava za kasniji transfer.

MPO ne znači automatski IVF

Intrauterina inseminacija također je postupak medicinski pomognute oplodnje, ali se kod nje oplodnja odvija u tijelu žene. Kod IVF-a i ICSI-ja oplodnja se provodi u laboratoriju.

Par ne mora proći sve jednostavnije metode prije IVF-a ako one nemaju realnu mogućnost uspjeha. Izbor ovisi o prohodnosti jajovoda, spermiogramu, dobi žene, ovarijskoj rezervi, trajanju neplodnosti i prethodnom liječenju.

Kada se razmatra IVF?

IVF se može preporučiti kod obostrano neprohodnih ili teško oštećenih jajovoda, izraženog muškog čimbenika, dugotrajne neplodnosti, uznapredovale endometrioze, neuspjeha jednostavnijih postupaka ili kada dob žene i ovarijska rezerva ograničavaju vrijeme.

Može biti potreban i kada je potrebno preimplantacijsko genetsko testiranje ili uporaba prethodno pohranjenih jajnih stanica, spermija ili embrija. Odluka se temelji na cjelovitoj procjeni obaju partnera.

Prije početka postupka

Procjena žene

Dob, ovarijska rezerva, maternica, jajnici, bolesti i prethodni odgovor određuju plan stimulacije.

Procjena muškarca

Spermiogram i prema indikaciji dodatna obrada pomažu u izboru klasičnog IVF-a ili ICSI-ja.

Plan laboratorija

Unaprijed se razmatraju način oplodnje, trajanje kulture, broj embrija za transfer i mogućnost zamrzavanja.

Realna očekivanja

Razgovara se o izgledima za uspjeh, rizicima, troškovima i mogućim ishodima pojedine faze.

Klasični IVF i ICSI

Kod klasičnog IVF-a jajna stanica u laboratoriju se stavlja u kontakt s većim brojem spermija, a jedan spermij treba samostalno proći njezine ovojnice i ostvariti oplodnju.

Kod ICSI-ja embriolog odabire jedan spermij i mikropipetom ga unosi izravno u zrelu jajnu stanicu. Metoda je osobito važna kod izraženog muškog čimbenika, kirurški dobivenih spermija ili prethodnog izostanka oplodnje klasičnim IVF-om.

Faze IVF postupka

Stimulacija i aspiracija

Hormonskom terapijom potiče se razvoj više folikula, a odgovor se prati ultrazvukom i prema potrebi hormonima. Nakon završnog sazrijevanja jajnih stanica folikularna tekućina aspirira se transvaginalnim putem pod kontrolom ultrazvuka.

Oplodnja i razvoj embrija

Dobivene jajne stanice oplođuju se klasičnim IVF-om ili ICSI-jem. Embriji se zatim uzgajaju u kontroliranim laboratorijskim uvjetima i prate do dana predviđenog za transfer ili zamrzavanje.

Embriotransfer ili zamrzavanje

Odabrani embrij prenosi se tankim kateterom u maternicu. Embriji prikladni za kasniju uporabu mogu se zamrznuti, a u nekim se ciklusima svi embriji pohranjuju i transfer planira naknadno.

IVF korak po korak

Svježi i zamrznuti embriotransfer

Svježi embriotransfer provodi se nekoliko dana nakon aspiracije, ako su razvoj embrija, izgled endometrija i hormonske okolnosti povoljni. Kada postoji povećan rizik hiperstimulacije, nepovoljan endometrij, potreba za genetskim testiranjem ili drugi medicinski razlog, embriji se mogu zamrznuti i prenijeti u kasnijem ciklusu.

Krioembriotransfer ne zahtijeva novu stimulaciju ni aspiraciju. Endometrij se priprema u prirodnom ili hormonski vođenom ciklusu, ovisno o ovulaciji, zdravstvenom stanju i procjeni tima koji provodi postupak.

Tri ključne poruke

ICSI nije automatski bolji od klasičnog IVF-a. Primjenjuje se kada postoji razlog da spermij ne može pouzdano sam oploditi jajnu stanicu.
IVF ne može poništiti biološki učinak dobi jajne stanice. AMH procjenjuje ponajprije očekivani broj, a ne kromosomsku kvalitetu jajnih stanica.
Cilj je rođenje jednoga zdravog djeteta. Prijenos jednog embrija najvažnija je mjera za smanjenje višeplodnih trudnoća.

Što ICSI može, a što ne može?

ICSI može omogućiti oplodnju kada je dostupno vrlo malo spermija ili kada oni teško samostalno prolaze ovojnice jajne stanice. Ne popravlja kvalitetu spermija ili jajne stanice, ne uklanja kromosomske pogreške i ne jamči uredan razvoj embrija ni implantaciju.

Kada nema muškog čimbenika ni prethodnog problema s oplodnjom, rutinska primjena ICSI-ja nije dokazano uspješnija od klasičnog IVF-a u pogledu živorođenja.

Uspješnost se mora pravilno tumačiti

Uspješnost se može prikazivati po započetom ciklusu, aspiraciji ili embriotransferu te kao stopa trudnoće ili živorođenja. Najpotpuniju sliku daje kumulativna mogućnost živorođenja nakon svih svježih i zamrznutih transfera iz jedne aspiracije.

Najvažniji prediktor uspjeha je dob žene. Važni su i ovarijska rezerva, uzrok neplodnosti, kvaliteta spermija, broj zrelih jajnih stanica te oplodnja i razvoj embrija.

Mogući rizici postupka

Rizici IVF-a i ICSI-ja većinom su povezani sa stimulacijom jajnika, aspiracijom i brojem prenesenih embrija. Mogu uključivati nuspojave hormonske terapije, sindrom hiperstimulacije jajnika, krvarenje ili infekciju nakon aspiracije, izvanmaterničnu trudnoću i višeplodnu trudnoću.

Postupak može završiti i bez dobivene zrele jajne stanice, uredne oplodnje, razvoja embrija prikladnog za transfer ili trudnoće. Individualizirani protokol, pažljivo praćenje i prijenos jednoga embrija smanjuju najvažnije medicinske rizike.

Kada postupak ne uspije

Nakon neuspjelog ciklusa analizira se cijeli postupak: odgovor jajnika, broj i zrelost jajnih stanica, kvaliteta uzorka sjemena, način oplodnje, razvoj embrija, endometrij i embriotransfer. Tek takva analiza može pokazati treba li mijenjati protokol ili laboratorijsku metodu.

Jedan neuspjeli postupak ne dokazuje poseban poremećaj implantacije i ne znači da su potrebni svi dostupni dodatni testovi. Dodatne metode treba primjenjivati samo kada postoji jasna indikacija i dokaz da mogu promijeniti liječenje ili povećati mogućnost živorođenja.

IVF ili ICSI prema jasnoj indikaciji

Izbor metode oplodnje temelji se na kvaliteti i broju spermija, načinu njihova dobivanja, prethodnoj oplodnji i broju dostupnih jajnih stanica. U Poliklinici Harni može se provesti ginekološka procjena i priprema, dok se postupci IVF-a i ICSI-ja provode u ovlaštenim centrima.

Naručite pregled

Autor

Dr. sc. Vesna Harni, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Napomena: Sadržaj služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni plan liječenja. Odluka o IVF-u, ICSI-ju i povezanim laboratorijskim postupcima ovisi o nalazima obaju partnera, prethodnom liječenju, broju i zrelosti jajnih stanica te procjeni reprodukcijskog i embriološkog tima.