Sigurnost medicinski pomognute oplodnje

Koliko su danas sigurni postupci potpomognute oplodnje?

Name: Koliko su danas sigurni postupci potpomognute oplodnje?
Creator: Dr. sc. Vesna Harni

Postupci medicinski pomognute oplodnje uglavnom su sigurni, a ozbiljne neposredne komplikacije rijetke. Najvažniji rizik stimulacije jajnika ostaje sindrom ovarijske hiperstimulacije, koji se suvremenim protokolima danas u velikoj mjeri može spriječiti.

Američko istraživanje više od 1,1 milijuna postupaka provedenih između 2001. i 2011. godine pokazalo je da su ozbiljne komplikacije bile rijetke. Najčešće su zabilježeni sindrom ovarijske hiperstimulacije i hospitalizacija, dok su infekcija, ozbiljno krvarenje, komplikacije anestezije i nuspojave lijekova bile znatno rjeđe.

Što je pokazalo veliko američko istraživanje?

Analizirani su podatci nacionalnog sustava praćenja postupaka medicinski pomognute oplodnje. Umjereni ili teški sindrom ovarijske hiperstimulacije zabilježen je u približno 154 na 10.000 autolognih ciklusa, odnosno u oko 1,5% postupaka u kojima su korišteni oociti same pacijentice.

Hospitalizacija je zabilježena u približno 35 na 10.000 ciklusa. Infekcije, krvarenje koje je zahtijevalo transfuziju, komplikacije lijekova ili anestezije i smrtni ishodi bili su pojedinačno rjeđi od 10 na 10.000 postupaka.

Što je sindrom ovarijske hiperstimulacije?

OHSS nastaje kada jajnici pretjerano odgovore na lijekove za stimulaciju, a nakon završnog sazrijevanja oocita dolazi do povećane propusnosti krvnih žila. Tekućina može prijeći iz cirkulacije u trbušnu ili prsnu šupljinu, dok krv postaje koncentriranija.

Blagi osjećaj napetosti, nadutost i nelagoda nakon aspiracije česti su i ne znače nužno OHSS. Teži oblik može uzrokovati izraženo povećanje jajnika, ascites, povraćanje, smanjeno mokrenje, otežano disanje, poremećaje elektrolita i tromboembolijske komplikacije.

Suvremeni IVF može znatno smanjiti rizik OHSS-a

Današnja prevencija započinje prije prve doze lijeka. Dob žene, AMH, broj antralnih folikula, PMOS i odgovor u ranijim stimulacijama koriste se za odabir protokola i početne doze gonadotropina.

Kod žena s visokim rizikom primjenjuju se GnRH-antagonistički protokol, završno sazrijevanje oocita GnRH-agonistom i zamrzavanje svih embrija bez svježeg transfera. Takva kombinacija izrazito smanjuje mogućnost umjerenog i teškog OHSS-a.

Četiri važna koraka sigurnog postupka

Procjena rizika

AMH, antralni folikuli, dob, PMOS i raniji odgovor pomažu predvidjeti pretjeranu reakciju jajnika.

Individualna doza

Doza gonadotropina prilagođava se očekivanom odgovoru umjesto primjene jednakog protokola svim ženama.

Sigurniji trigger

GnRH-agonist za završno sazrijevanje oocita znatno smanjuje rizik OHSS-a u antagonističkom protokolu.

Freeze-all strategija

Odgađanje transfera sprječava da trudnoća i porast hCG-a produlje ili pogoršaju hiperstimulaciju.

Tko ima povećan rizik hiperstimulacije?

Povećan rizik imaju mlađe žene, pacijentice s PMOS-om, visokim AMH-om ili velikim brojem antralnih folikula te žene koje su ranije imale OHSS. Rizik raste i ako se tijekom stimulacije razvije velik broj folikula, postigne visoka razina estradiola ili prikupi velik broj oocita.

Procjena se nastavlja tijekom cijele stimulacije ultrazvučnim praćenjem folikula i, kada je potrebno, hormonskim nalazima. Plan završnog sazrijevanja oocita i embriotransfera može se promijeniti ako se pokaže pretjeran odgovor.

Koje su ostale moguće komplikacije?

Transvaginalna aspiracija oocita može rijetko biti praćena krvarenjem, infekcijom ili ozljedom okolnih organa. Moguće su i reakcije na sedaciju ili anesteziju, dok povećani jajnici nose malen rizik torzije.

Stimulacija i teški OHSS mogu povećati rizik venske tromboembolije, osobito uz trudnoću i dodatne rizične čimbenike. Većina komplikacija rijetka je, ali ih je važno prepoznati i liječiti bez odgađanja.

Zašto su postupci s doniranim oocitima drukčiji?

Primateljica doniranih oocita ne prolazi stimulaciju jajnika ni aspiraciju, pa nema rizik OHSS-a povezan s tim dijelom postupka. Donatorica, međutim, prolazi stimulaciju i aspiraciju te mora imati jednaku procjenu rizika i sigurnosni nadzor kao svaka druga žena.

Primateljica može imati druge rizike povezane s pripremom endometrija, embriotransferom, višeplodnom trudnoćom i opstetričkim komplikacijama. Sigurnost zato treba procjenjivati zasebno za donatoricu, primateljicu i buduću trudnoću.

Najvažnija poruka

Ozbiljne neposredne komplikacije medicinski pomognute oplodnje rijetke su, a najvažniji rizik stimulacije – OHSS – danas se u velikoj mjeri može prevenirati. Ključni su procjena prije liječenja, individualizirana doza lijekova, pažljiv nadzor i pravodobna promjena plana kod pretjeranog odgovora jajnika.

Kada se nakon aspiracije treba javiti liječniku?

Odmah se treba javiti kod snažne ili sve jače boli, brzog povećanja opsega trbuha ili tjelesne mase, upornog povraćanja, smanjenog mokrenja, otežanog disanja, boli u prsima, nesvjestice, obilnog krvarenja ili povišene tjelesne temperature.

Blage tegobe često prolaze uz odmor i praćenje, ali njihov intenzitet nije uvijek pouzdan pokazatelj težine stanja. Pacijentica nakon aspiracije treba dobiti jasne pisane upute i kontakt centra kojem se može obratiti ako se simptomi promijene.

Autor

Dr. sc. Vesna Harni, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Ovaj članak služi informiranju i ne zamjenjuje procjenu ni upute centra za medicinski pomognutu oplodnju. Naglo pogoršanje simptoma tijekom stimulacije ili nakon aspiracije oocita zahtijeva neodgodiv kontakt s liječnikom.