Zašto se kod PMOS-a prijenos embrija ponekad odgađa
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Zašto se kod PMOS-a prijenos embrija ponekad odgađa
Žene s PMOS-om često snažno odgovaraju na stimulaciju jajnika. Zamrzavanje svih embrija i odgođeni transfer mogu znatno smanjiti rizik sindroma ovarijske hiperstimulacije, ali zamrznuti transfer nije automatski najbolji izbor za svaku pacijenticu.
Kod visokog ovarijskog odgovora svježi embriotransfer može omogućiti da trudnoća i porast hCG-a potaknu ili produlje hiperstimulaciju. Ako se svi prikladni embriji vitrificiraju, jajnici se mogu oporaviti prije prijenosa embrija u sljedećem ciklusu.
Što je pokazalo veliko istraživanje žena s PMOS-om?
Randomizirano istraživanje obuhvatilo je 1.508 žena s PMOS-om, u dobi od 20 do 34 godine, koje su prolazile prvi IVF postupak. Uspoređeni su svježi embriotransfer i zamrzavanje svih embrija s odgođenim transferom.
Nakon prvog transfera stopa živorođenja iznosila je 49,3% u skupini sa zamrznutim embrijima i 42% nakon svježeg transfera. Gubitak trudnoće bio je rjeđi nakon zamrznutog transfera.
Najveća korist bila je smanjenje rizika OHSS-a
Umjereni ili teški sindrom ovarijske hiperstimulacije zabilježen je kod 1,3% žena nakon zamrzavanja svih embrija, u usporedbi sa 7,1% žena planiranih za svježi transfer.
Rezultate ipak treba promatrati u kontekstu tadašnjeg protokola. Sudionice su bile mlade, prenošena su do dva embrija trećeg dana razvoja, a prevencija OHSS-a nije uključivala sve mogućnosti koje su danas standardno dostupne.
Što određuje odluku o odgađanju transfera?
Broj folikula
Velik broj rastućih folikula upućuje na snažan odgovor i povećani rizik hiperstimulacije.
Hormonski odgovor
Visok estradiol ili prijevremeni porast progesterona mogu utjecati na sigurnost i optimalno vrijeme transfera.
Rizik OHSS-a
PMOS, visok AMH, velik broj antralnih folikula i raniji OHSS važni su pokazatelji rizika.
Priprema endometrija
Ovulacijski ili programirani ciklus odabire se prema pravilnosti ciklusa i zdravstvenom profilu žene.
Zamrzavanje nije jedina mjera prevencije
Suvremena prevencija OHSS-a počinje procjenom ovarijske rezerve i individualnim odabirom početne doze gonadotropina. Kod žena s PMOS-om prednost se najčešće daje GnRH-antagonističkom protokolu jer omogućuje sigurniji način završnog sazrijevanja oocita.
Ako je odgovor jajnika visok, primjena GnRH-agonista za završno sazrijevanje oocita uz zamrzavanje svih prikladnih embrija može svesti rizik teškog OHSS-a na vrlo nisku razinu. U odabranih žena može se primijeniti i kabergolin.
Što znači strategija zamrzavanja svih embrija?
Strategija poznata kao „freeze-all” znači da se nakon aspiracije oocita ne izvodi svježi embriotransfer. Prikladni embriji zamrzavaju se vitrifikacijom i prenose nakon oporavka jajnika, u zasebno pripremljenom ciklusu.
Vitrifikacija omogućuje visoku stopu preživljenja embrija, ali odgođeni transfer produljuje vrijeme do trudnoće i zahtijeva dodatnu pripremu endometrija. Zato se ne primjenjuje rutinski samo zato što je tehnički izvediva.
Zašto zamrznuti transfer nije bez mogućih rizika?
U izvornom istraživanju preeklampsija je zabilježena kod 4,4% trudnoća nakon zamrznutog transfera i 1,4% nakon svježeg transfera. Kasnija istraživanja pokazala su da rizik ne ovisi samo o tome je li embrij bio zamrznut nego i o načinu pripreme endometrija.
Programirani ciklusi bez ovulacije i bez žutog tijela povezani su s većim rizikom hipertenzivnih poremećaja nego ovulacijski ciklusi. To je osobito važno kod žena s PMOS-om, koje često imaju neredovite ili anovulacijske cikluse i već mogu imati metaboličke čimbenike rizika.
Je li zamrznuti transfer uspješniji?
U istraživanju žena s PMOS-om živorođenje je bilo češće nakon prvog zamrznutog transfera. Međutim, za par je važna kumulativna vjerojatnost rođenja djeteta nakon korištenja svih embrija dobivenih jednom aspiracijom.
U drugim skupinama pacijentica rutinsko zamrzavanje svih embrija nije povećalo kumulativnu stopu živorođenja u usporedbi sa svježim transferom. Odgođeni transfer zato treba ponajprije koristiti kada pruža sigurnosnu ili jasno procijenjenu kliničku korist.
Najvažnija poruka
Kod žena s PMOS-om i visokim ovarijskim odgovorom zamrzavanje svih embrija može znatno smanjiti rizik OHSS-a. Odluka o odgođenom transferu ipak mora biti individualna jer ovisi o odgovoru na stimulaciju, hormonalnim nalazima, endometriju i načinu pripreme sljedećeg ciklusa.
Najbolji trenutak transfera nije jednak za sve žene
Svježi i zamrznuti embriotransfer nisu suprotstavljene metode, nego dvije mogućnosti unutar individualno vođenog IVF postupka. Svježi transfer može biti primjeren kod sigurnog odgovora jajnika i odgovarajućeg endometrija.
Kada postoji povećan rizik OHSS-a ili nepovoljni uvjeti za implantaciju, odgađanje transfera daje prednost sigurnosti bez odricanja od kvalitetnih embrija dobivenih u postupku.
Autor
Ovaj članak služi informiranju i ne zamjenjuje procjenu specijalista reprodukcijske medicine ni individualni plan IVF postupka. Odluka o svježem ili zamrznutom embriotransferu donosi se prema odgovoru na stimulaciju i sigurnosnim čimbenicima svake pacijentice.
Umjerena tjelovježba ne smanjuje uspjeh IVF-a. Tijekom stimulacije trening se prilagođava zbog povećanih jajnika i mogućeg rizika torzije.
Što određuje uspješnost IVF-a, kako se tumače stope trudnoće i živorođenja, koji su rizici i što se procjenjuje nakon neuspjeha.
AFC na ultrazvuku predviđa odgovor jajnika i rizik hiperstimulacije, ali ne može samostalno odrediti kvalitetu jajnih stanica ili trudnoću.
Viši BMI može promijeniti odgovor na IVF lijekove, ali doza se ne određuje samo prema težini. Važni su ovarijska rezerva i praćenje.
Kvalitetna socijalna podrška, otvorena komunikacija i stručna pomoć mogu ublažiti emocionalni distres tijekom IVF postupka.
Dugoročna istraživanja ne pokazuju da stimulacija jajnika ili IVF povećavaju rizik raka dojke. Osobni rizik procjenjuje se zasebno.