Novosti / Reproduktivna medicina

PCOS | PMOS i IVF: zašto se transfer ponekad odgađa

Name: PCOS | PMOS i IVF: kada se transfer embrija odgađa
Creator: dr. Tatjana Mioč-Pranić, dr. med.

Kod žena s PCOS-om | PMOS-om zamrzavanje svih embrija i odgođeni transfer mogu smanjiti rizik sindroma hiperstimulacije jajnika. Ipak, zamrznuti transfer nije automatski najbolji izbor za svaku pacijenticu.

Žene sa sindromom policističnih jajnika često imaju velik broj folikula i snažno odgovaraju na stimulaciju jajnika. To može omogućiti dobivanje većeg broja jajnih stanica, ali istodobno povećava rizik pretjeranog odgovora i sindroma hiperstimulacije jajnika.

Kada liječnik procijeni da bi svježi embriotransfer mogao povećati rizik komplikacija, svi se prikladni embriji mogu zamrznuti, a transfer odgoditi za neki od sljedećih ciklusa.

Istraživanje koje je promijenilo kliničko razmišljanje

Veliko randomizirano istraživanje obuhvatilo je 1.508 žena u dobi od 20 do 34 godine s PCOS-om i neplodnošću koje su prolazile svoj prvi IVF postupak.

Sudionice su raspoređene na svježi embriotransfer ili zamrzavanje embrija i odgođeni transfer. U istraživanju su trećeg dana razvoja prenošena do dva embrija, što je važno uzeti u obzir pri primjeni rezultata na današnje protokole.

Više živorođenja nakon prvog zamrznutog transfera

Nakon prvog embriotransfera stopa živorođenja iznosila je 49,3 % u skupini sa zamrznutim embrijima i 42,0 % nakon svježeg transfera.

U skupini sa zamrznutim embrijima zabilježeno je i manje gubitaka trudnoće. Rezultati su pokazali moguću prednost odgođenog transfera u istraživanoj skupini mladih žena s PCOS-om, ali ne dokazuju da je isti pristup najbolji za svaku pacijenticu.

Što je pokazala usporedba?

Prvi transfer

U istraživanoj skupini stopa živorođenja bila je viša nakon prvog zamrznutog transfera.

Gubitak trudnoće

Nakon zamrznutog transfera zabilježena je niža učestalost gubitka trudnoće.

Rizik OHSS-a

Zamrzavanje svih embrija smanjilo je rizik kasnog sindroma hiperstimulacije jajnika.

Preeklampsija

U skupini sa zamrznutim transferom zabilježena je viša učestalost preeklampsije.

Zašto se smanjuje rizik hiperstimulacije?

U istraživanju je OHSS zabilježen kod 1,3 % žena nakon zamrzavanja embrija, u usporedbi sa 7,1 % žena kod kojih je učinjen svježi transfer.

Ako nakon stimulacije odmah nastupi trudnoća, hormon hCG može potaknuti ili produljiti hiperstimulaciju. Odgađanjem transfera izbjegava se trudnoća u neposrednom stimuliranom ciklusu i time značajno smanjuje rizik kasnog OHSS-a.

Zamrzavanje nije jedina mjera prevencije

Suvremena prevencija OHSS-a započinje individualnim odabirom doze lijekova i pažljivim praćenjem odgovora jajnika. Važan je i izbor lijeka kojim se potiče završno sazrijevanje jajnih stanica.

Kod žena s velikim brojem folikula, visokom razinom estradiola ili drugim pokazateljima visokog rizika može se preporučiti ciklus bez svježeg transfera i zamrzavanje svih prikladnih embrija.

Što zapravo znači „freeze-all”?

Strategija „freeze-all” znači da se nakon aspiracije u istom ciklusu ne obavlja svježi embriotransfer. Prikladni embriji zamrzavaju se vitrifikacijom i čuvaju do odgođenog transfera.

Takav pristup omogućuje da se jajnici oporave od stimulacije, a endometrij pripremi u zasebnom ciklusu. To ipak produljuje liječenje i zahtijeva dodatnu pripremu prije transfera.

Vitrifikacija je promijenila ulogu zamrzavanja

Vitrifikacija je brza metoda zamrzavanja kojom se smanjuje stvaranje kristala leda i omogućuje visoka stopa preživljenja embrija nakon odmrzavanja.

Zahvaljujući toj tehnologiji, zamrzavanje embrija više nije samo način čuvanja preostalih embrija. U određenim okolnostima postalo je aktivna strategija kojom se povećava sigurnost IVF postupka.

Zašto treba razmišljati i o preeklampsiji?

U izvornom istraživanju preeklampsija je zabilježena kod 4,4 % trudnoća nakon zamrznutog transfera i 1,4 % nakon svježeg transfera.

Kasnija istraživanja pokazala su da rizik hipertenzivnih poremećaja može ovisiti i o načinu pripreme endometrija. Posebna pozornost posvećuje se programiranim ciklusima bez ovulacije i bez žutog tijela, koji se često primjenjuju kod žena s neredovitim ciklusima.

Zato nije dovoljno odlučiti samo hoće li embrij biti svjež ili zamrznut. Potrebno je odabrati i najprimjereniji način pripreme endometrija za konkretnu pacijenticu.

Nije dokazano da zamrznuti transfer uvijek donosi više djece

Rezultat izvornog istraživanja odnosio se na ishod prvog transfera. Za par je, međutim, važna i kumulativna vjerojatnost živorođenja nakon korištenja svih embrija nastalih u jednom postupku.

U drugim skupinama pacijentica zamrznuti transfer nije uvijek povećavao stopu živorođenja u odnosu na svježi transfer. Stoga se strategija zamrzavanja ne bi trebala rutinski primjenjivati samo zbog očekivanja veće uspješnosti.

Kada odgođeni transfer ima najviše smisla?

Zamrzavanje svih embrija osobito se razmatra kod visokog ovarijskog odgovora, povećanog rizika OHSS-a, izrazito povišenog progesterona prije transfera ili drugih okolnosti u kojima svježi transfer nije siguran ili optimalan.

Pri odluci se uzimaju u obzir dob žene, broj i kvaliteta embrija, prethodni ishodi, izgled endometrija, metaboličko zdravlje te mogućnost ovulacijskog ili programiranog ciklusa za zamrznuti transfer.

Zamrzavanje je sigurnosna strategija, a ne pravilo za svaku ženu

Kod žena s PCOS-om | PMOS-om i visokim odgovorom jajnika zamrzavanje svih embrija može znatno smanjiti rizik OHSS-a. Odluku o odgođenom transferu ipak treba donijeti individualno jer korist ovisi o odgovoru na stimulaciju, načinu pripreme endometrija i ukupnom reproduktivnom i opstetričkom riziku.

Najbolji transfer je onaj odabran za konkretnu pacijenticu

Svježi i zamrznuti embriotransfer nisu suprotstavljene metode, nego dvije mogućnosti unutar individualno vođenog IVF postupka.

Cilj je odabrati trenutak koji pruža najbolju ravnotežu između vjerojatnosti trudnoće, sigurnosti postupka i zdravlja majke i djeteta.

Autorica

dr. Tatjana Mioč-Pranić, dr. med.
specijalistica ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni | Zagreb

Sadržaj služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, procjenu plodnosti ni individualni plan liječenja. Odluku o svježem ili zamrznutom embriotransferu donosi liječnik prema odgovoru na stimulaciju i sigurnosnim čimbenicima svake pacijentice.