Spolno prenosive infekcije u trudnoći
Spolno prenosive infekcije u trudnoći mogu utjecati na zdravlje trudnice, tijek trudnoće, porod i zdravlje novorođenčeta. Budući da mnoge infekcije mogu biti bez simptoma, pravodobno testiranje, sigurno liječenje i uključivanje partnera važan su dio prenatalne skrbi.
Ova tema pripada cjelini Infekcije u trudnoći i povezuje se s temama briseva u trudnoći, laboratorijskih pretraga, analize urina i prenatalne skrbi.
Zašto su spolno prenosive infekcije važne u trudnoći
Trudnoća je razdoblje u kojem se mijenjaju imunološki, hormonalni i lokalni uvjeti u genitalnom sustavu. Te promjene omogućuju uredan razvoj trudnoće, ali mogu promijeniti način na koji organizam reagira na infekcije.
Spolno prenosive infekcije mogu utjecati na zdravlje trudnice, posteljicu, plodove ovoje, porod i zdravlje novorođenčeta. Neke infekcije mogu povećati rizik spontanog pobačaja, prijevremenog prsnuća vodenjaka, prijevremenog poroda, infekcije plodovih ovoja, niske porođajne težine ili infekcije novorođenčeta.
Najvažnije je da se infekcije prepoznaju na vrijeme. Većina bakterijskih spolno prenosivih infekcija može se liječiti antibioticima koji su sigurni u trudnoći, dok se kod virusnih infekcija ciljano planira smanjenje rizika prijenosa na dijete.
Mnoge infekcije nemaju jasne simptome
Spolno prenosive infekcije mogu biti prisutne bez pečenja, iscjetka, boli, ranica ili krvarenja. Zato se dio infekcija otkriva tek ciljanim testiranjem u sklopu prenatalne skrbi.
Izostanak simptoma ne znači uvijek da infekcije nema. S druge strane, pozitivan nalaz ne znači uvijek neposrednu komplikaciju, nego zahtijeva stručno tumačenje, procjenu rizika i odabir sigurnog liječenja u trudnoći.
Najvažnije skupine infekcija u trudnoći
Bakterijske SPI
Klamidija, gonoreja i sifilis mogu utjecati na trudnoću, porod i zdravlje novorođenčeta.
Virusne infekcije
HIV, hepatitis B, hepatitis C, HPV i herpes zahtijevaju procjenu rizika i plan praćenja.
Parazitarne infekcije
Trihomonijaza može uzrokovati simptome i povezuje se s nepovoljnim ishodima trudnoće.
Vaginalna mikrobiota
Bakterijska vaginoza nije klasična SPI, ali je važna u procjeni infekcija u trudnoći.
Kada se preporučuje testiranje
Testiranje se planira prema početnoj prenatalnoj obradi, simptomima, rizičnim čimbenicima, ranijim nalazima i gestacijskoj dobi. U ranoj trudnoći važan je probir na infekcije koje mogu imati ozbiljne posljedice za majku i dijete, osobito sifilis, HIV, hepatitis B i hepatitis C.
Klamidija i gonoreja testiraju se prema dobi, simptomima i riziku izloženosti. Testiranje se preporučuje kod pojačanog ili promijenjenog iscjetka, neugodnog mirisa, svrbeža, pečenja, bolova, kontaktnog krvarenja, bolnih odnosa, nove spolne veze, partnera s infekcijom ili ranije spolno prenosive infekcije.
U nekim se situacijama testiranje ponavlja u trećem tromjesečju, osobito ako postoji trajan rizik izloženosti, prethodno pozitivan nalaz, nova infekcija ili potreba za planiranjem mjera tijekom poroda.
Bakterijska vaginoza i trudnoća
Bakterijska vaginoza nije klasična spolno prenosiva infekcija, nego poremećaj vaginalne mikrobiote. Ipak, važna je u trudnoći jer simptomatska bakterijska vaginoza može biti povezana s prijevremenim prsnućem plodovih ovoja, prijevremenim porodom, intraamnijskom infekcijom i poslijeporođajnim infekcijama.
Simptomatska bakterijska vaginoza u trudnoći zahtijeva liječničku procjenu i liječenje. Kod trudnica bez simptoma odluka o testiranju i liječenju nije jednaka za sve te se posebno razmatra u žena s prethodnim prijevremenim porodom, ponavljanim infekcijama ili drugim čimbenicima rizika.
Bakterijska vaginoza može povećati osjetljivost na druge spolno prenosive infekcije, pa je kod ponavljanih ili izraženih tegoba važno procijeniti i širi infektološki rizik.
Klamidijska infekcija u trudnoći
Klamidijska infekcija uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis. Često je bez simptoma, ali se može očitovati pojačanim iscjetkom, pečenjem, bolovima u zdjelici, kontaktnim krvarenjem ili promjenama vrata maternice.
Neliječena infekcija u trudnoći može povećati rizik infekcije plodovih ovoja, prijevremenog poroda i infekcije novorođenčeta. U novorođenčeta se može očitovati konjunktivitisom ili respiratornom infekcijom.
Ako je nalaz pozitivan, liječenje se provodi antibioticima sigurnima za trudnoću. Nakon terapije preporučuje se kontrolno testiranje, a važno je testirati i liječiti partnera kako bi se spriječila ponovna infekcija.
Gonoreja u trudnoći
Gonoreja je bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Može zahvatiti vrat maternice, uretru, rektum ili ždrijelo, a u žena često ne uzrokuje jasne simptome.
Neliječena gonoreja može biti povezana s pobačajem, prijevremenim porodom, prijevremenim prsnućem vodenjaka, infekcijom plodovih ovoja i infekcijom novorođenčeta.
Pozitivan nalaz zahtijeva liječenje prema aktualnim smjernicama i kontrolu izliječenja kada je to potrebno. Ako klamidijska infekcija nije isključena, liječnik procjenjuje treba li istodobno liječiti i moguću klamidijsku koinfekciju.
Sifilis u trudnoći
Sifilis je infekcija koja u trudnoći ima posebno značenje jer se može prenijeti na fetus. Neliječeni sifilis može dovesti do spontanog pobačaja, mrtvorođenja, prijevremenog poroda ili kongenitalne infekcije novorođenčeta.
Testiranje na sifilis preporučuje se u ranoj trudnoći, a kod povećanog rizika ili u sredinama s većom učestalošću može se ponoviti kasnije u trudnoći. Pozitivan nalaz zahtijeva dodatnu obradu, procjenu stadija bolesti i liječenje penicilinom prema preporuci liječnika.
Sifilis se ne tumači samo prema jednom nalazu. Potrebno je procijeniti vrstu testa, titar protutijela, ranije liječenje, simptome i rizik ponovne izloženosti.
HIV u trudnoći
Testiranje na HIV u trudnoći važno je jer pravodobno otkrivanje infekcije omogućuje liječenje trudnice i značajno smanjenje rizika prijenosa virusa na dijete.
Ako je nalaz pozitivan, trudnoća se vodi uz suradnju ginekologa, infektologa i drugih specijalista. Plan uključuje antiretrovirusnu terapiju, praćenje virusnog opterećenja, procjenu načina poroda i preporuke za novorođenče.
Uz pravodobno liječenje, dobro vođenje trudnoće i odgovarajuće mjere nakon poroda, rizik prijenosa HIV-a na dijete može se svesti na vrlo nisku razinu.
Hepatitis B u trudnoći
Testiranje na hepatitis B dio je prenatalne obrade jer se virus može prenijeti s majke na dijete, osobito tijekom poroda. Nalaz HBsAg pokazuje postoji li aktivna infekcija ili nositeljstvo virusa hepatitisa B.
Ako je trudnica HBsAg pozitivna, potrebno je dodatno praćenje, procjena virusnog opterećenja i planiranje zaštite novorođenčeta nakon poroda. Novorođenče tada prima imunoprofilaksu prema preporukama neonatologa i infektologa.
Trudnice koje nisu zaražene, ali imaju povećan rizik za hepatitis B, mogu trebati savjetovanje o prevenciji i cijepljenju prema procjeni liječnika.
Hepatitis C u trudnoći
Hepatitis C može biti dugotrajna infekcija jetre koja često ne uzrokuje simptome. Danas se testiranje na hepatitis C sve češće uključuje u rutinsku prenatalnu obradu jer pravodobno otkrivanje omogućuje praćenje majke i planiranje skrbi nakon poroda.
Ako je nalaz pozitivan, važno je procijeniti aktivnost infekcije, funkciju jetre i mogući rizik prijenosa na dijete. Trudnoća se tada prati individualno, često u suradnji s infektologom ili hepatologom.
Liječenje hepatitisa C najčešće se ne započinje rutinski tijekom trudnoće, nego se planira individualno nakon poroda, ovisno o nalazima i preporukama specijalista.
Trihomonijaza u trudnoći
Trihomonijaza je infekcija uzrokovana parazitom Trichomonas vaginalis. Može uzrokovati pojačan, pjenušav ili neugodan iscjedak, svrbež, pečenje, nelagodu pri mokrenju ili bol tijekom odnosa, ali može biti i bez simptoma.
U trudnoći se trihomonijaza povezuje s povećanim rizikom prijevremenog prsnuća vodenjaka, prijevremenog poroda i niže porođajne težine.
Kada se trihomonijaza potvrdi, važno je razmotriti testiranje na druge spolno prenosive infekcije te liječenje partnera kako bi se smanjio rizik ponovne infekcije.
Genitalni herpes u trudnoći
Genitalni herpes uzrokuje herpes simplex virus. Infekcija se može očitovati mjehurićima, ranicama, pečenjem, bolovima ili ponavljanim epizodama lokalnih promjena.
Najveći rizik za novorođenče postoji kada se primarna infekcija pojavi blizu termina poroda. Kod žena s poznatim ponavljajućim herpesom liječnik može preporučiti antivirusnu profilaksu u završnim tjednima trudnoće.
Ako su u vrijeme poroda prisutne aktivne herpetične promjene ili simptomi koji upućuju na izbijanje infekcije, način poroda planira se individualno kako bi se smanjio rizik prijenosa na dijete.
HPV i genitalne bradavice u trudnoći
HPV infekcija vrlo je česta i najčešće ne utječe izravno na tijek trudnoće. Genitalne bradavice mogu se u trudnoći povećati zbog hormonskih promjena, bolje prokrvljenosti tkiva i promjene lokalnog imuniteta.
Postojanje genitalnih bradavica samo po sebi najčešće nije indikacija za carski rez. Način poroda procjenjuje se individualno, osobito ako su promjene opsežne, krvare, ometaju porođajni kanal ili stvaraju dodatne komplikacije.
PAPA test, HPV nalaz i obrada promjena vrata maternice u trudnoći provode se prema nalazu, dobi, ranijoj anamnezi i procjeni liječnika. Većina dijagnostičkih odluka prilagođava se trudnoći i sigurnosti trudnice i djeteta.
Treba li liječiti partnera
Kod klamidije, gonoreje, sifilisa i trihomonijaze procjena, testiranje i liječenje partnera važan su dio liječenja jer se bez toga infekcija može ponoviti nakon završetka terapije trudnice.
Kod virusnih infekcija, kao što su HIV, hepatitis B, hepatitis C, HPV i herpes, partneru se može preporučiti testiranje, cijepljenje kada je dostupno, savjetovanje o smanjenju rizika i individualni plan zaštite.
Kako se infekcije testiraju
Testiranje može uključivati krvne pretrage, cervikalne i vaginalne briseve, urin, NAAT testove za određene uzročnike, serološke nalaze ili ciljane mikrobiološke pretrage. Izbor testa ovisi o infekciji na koju se sumnja.
Krvni testovi važni su za HIV, sifilis, hepatitis B, hepatitis C i serološku procjenu ranijih infekcija. Brisevi i molekularni testovi češće se koriste za klamidiju, gonoreju, trihomonas i druge uzročnike genitalnog sustava.
Nalaze ne treba tumačiti samostalno. Pozitivan nalaz može značiti aktivnu infekciju, raniji kontakt, kolonizaciju ili potrebu za dodatnom potvrdom, ovisno o vrsti testa.
Liječenje spolno prenosivih infekcija u trudnoći
Liječenje se u trudnoći uvijek bira pažljivo, prema dokazanom uzročniku, gestacijskoj dobi, simptomima, sigurnosti lijeka i mogućem utjecaju infekcije na trudnoću. Nije preporučljivo uzimati antibiotike, antivirusne lijekove ili lokalnu terapiju samoinicijativno.
Neke infekcije liječe se odmah nakon potvrde, dok se kod drugih nalaz prvo dodatno provjerava. Kod spolno prenosivih infekcija često je važno uključiti i partnera kako bi se spriječila ponovna infekcija.
Nakon liječenja liječnik može preporučiti kontrolni test, osobito kod klamidije, gonoreje, trihomonijaze, ponavljanih infekcija ili ako simptomi ne prolaze.
Kako smanjiti rizik infekcije u trudnoći
Rizik spolno prenosivih infekcija smanjuje se sigurnijim spolnim ponašanjem, korištenjem kondoma kada postoji rizik, testiranjem kod nove ili rizične spolne veze i izbjegavanjem odnosa tijekom aktivnih simptoma infekcije.
Važno je javiti se liječniku kod promijenjenog iscjetka, pečenja, svrbeža, ranica, bradavica, krvarenja nakon odnosa, bolova u zdjelici ili ako je partneru dijagnosticirana spolno prenosiva infekcija.
Prevencija ne znači samo izbjegavanje infekcije, nego i pravodobno prepoznavanje, liječenje i sprečavanje prijenosa na dijete.
Povezane teme
Kada je testiranje sljedeći važan korak
Ako imate promijenjen iscjedak, pečenje, svrbež, ranice, genitalne bradavice, bolove, krvarenje nakon odnosa, novu spolnu vezu, partnera s infekcijom ili raniju spolno prenosivu infekciju, testiranje može biti važan dio sigurne trudnoće.
Za pregled, briseve, laboratorijsku obradu i vođenje trudnoće možete se naručiti u Poliklinici Harni.
Ovaj tekst služi informiranju i ne zamjenjuje liječnički pregled. Testiranje i liječenje spolno prenosivih infekcija u trudnoći određuje se individualno, prema simptomima, nalazima, gestacijskoj dobi, riziku i procjeni liječnika.
