Ginekologija i reproduktivno zdravlje
Spolno prenosive infekcije
Spolno prenosive infekcije mogu zahvatiti genitalno područje, vrat maternice i gornji spolni sustav, a neke utječu i na trudnoću, druge organe i opće zdravlje. Budući da često ne uzrokuju jasne tegobe, pravodobno testiranje važno je za liječenje, zaštitu partnera i sprječavanje dugoročnih posljedica.
Što su spolno prenosive infekcije?
Spolno prenosive infekcije uzrokuju virusi, bakterije i paraziti koji se najčešće prenose vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim kontaktom. Pojedini se uzročnici mogu prenijeti i bliskim dodirom kože i sluznice, krvlju te s majke na dijete tijekom trudnoće ili poroda.
Infekcija može ostati ograničena na kožu i sluznicu genitalnog područja ili zahvatiti vrat maternice. Ako se proširi prema endometriju, jajovodima i maloj zdjelici, može nastati zdjelična upalna bolest s mogućim dugoročnim posljedicama za plodnost. Virusne infekcije imaju drukčiji tijek: HPV je ponajprije povezan s genitalnim bradavicama i intraepitelnim promjenama, hepatitis B s bolešću jetre, a genitalni herpes s ponavljanim bolnim promjenama kože i sluznice.
Infekcija može postojati bez simptoma
Izostanak iscjetka, boli, svrbeža ili ranica ne isključuje infekciju. Klamidija, HPV i druge infekcije mogu dugo ostati neprepoznate, a za to se vrijeme prenijeti partneru ili, kod nekih bakterijskih uzročnika, proširiti prema gornjem spolnom sustavu.
Zato se potreba za testiranjem ne određuje samo prema simptomima, nego i prema mogućoj izloženosti, dobi, trudnoći, novom partneru, nalazu partnera te planiranim dijagnostičkim ili reproduktivnim postupcima.
Četiri cjeline spolno prenosivih infekcija
Teme su organizirane prema vrsti infekcije, vaginalnom mikrobiomu te kliničkim sindromima i reproduktivnim posljedicama. Pojedinačne stranice zatim vode prema povezanim bolestima unutar iste cjeline.
Virusne infekcije genitalnog područja
HPV infekcija, genitalni herpes i hepatitis B razlikuju se prema kliničkoj slici, dijagnostici, liječenju i mogućnostima prevencije.
Bakterijske i parazitarne infekcije
Klamidija, gonoreja, mikoplazma, ureaplazma i trihomonijaza mogu uzrokovati cervicitis, promijenjeni iscjedak ili uzlaznu infekciju.
Kandidijaza i vaginalni mikrobiom
Kandidijaza nije klasična spolno prenosiva infekcija. Ova cjelina objašnjava njezin odnos prema vaginalnoj ravnoteži, simptomima i drugim uzrocima tegoba.
Klinički sindromi i posljedice
Cervicitis, PID, salpingitis, hidrosalpinks i neplodnost povezuju početnu infekciju s mogućim širenjem i oštećenjem jajovoda.
Kada posumnjati na infekciju?
Mogući znakovi uključuju promijenjen ili neugodan iscjedak, svrbež, pečenje pri mokrenju, bol tijekom spolnog odnosa, bol u donjem dijelu trbuha, kontaktno krvarenje te mjehuriće, ranice ili izrasline genitalnog područja. Međutim, isti simptomi mogu pratiti i stanja koja se ne prenose spolnim putem, uključujući kandidijazu, bakterijsku vaginozu, poremećaj vaginalnog mikrobioma i neinfektivne bolesti vulve.
Pregled je osobito važan kada se bol u maloj zdjelici udruži s povišenom temperaturom, osjetljivošću donjeg dijela trbuha, gnojnim iscjetkom ili krvarenjem. Takva klinička slika može upućivati na uzlaznu infekciju i zahtijeva pravodobnu procjenu.
Testiranje se prilagođava mogućem uzročniku
Ne postoji jedna pretraga kojom se mogu isključiti sve spolno prenosive infekcije. Odabir testova ovisi o simptomima, nalazu pregleda, vrsti spolnog kontakta, vremenu proteklom od izloženosti, trudnoći i individualnom riziku. Molekularne i mikrobiološke metode mogu se primijeniti na cervikalnim, vaginalnim ili drugim odgovarajućim uzorcima, dok se hepatitis B, HIV, sifilis i druge sistemske infekcije procjenjuju krvnim pretragama.
PAPA test i HPV testiranje nisu opći testovi za spolno prenosive infekcije. Njihova je uloga ponajprije otkrivanje HPV-a i promjena stanica vrata maternice, a prema nalazu se može preporučiti kolposkopija.
Tri ključne poruke
- Infekcija može biti prisutna i prenosiva bez ikakvih simptoma.
- Izbor testova i liječenja mora se prilagoditi uzročniku i kliničkom nalazu.
- Pravodobno liječenje i obrada partnera smanjuju rizik reinfekcije i trajnih posljedica.
Liječenje, partner i kontrola
Bakterijske i parazitarne infekcije liječe se ciljanim antimikrobnim lijekovima, dok liječenje virusnih infekcija ovisi o uzročniku i kliničkoj slici. Kod nekih infekcija potrebno je istodobno procijeniti ili liječiti spolnog partnera, privremeno izbjegavati spolne odnose te nakon terapije provesti kontrolno ili ponovno testiranje.
Samostalno liječenje samo na temelju simptoma može privremeno ublažiti tegobe, ali ne mora ukloniti uzročnika. Posebno je važno razlikovati ponovnu infekciju od poremećaja vaginalnog mikrobioma ili neinfektivnog uzroka simptoma.
Prevencija nije samo uporaba kondoma
Pravilna i dosljedna uporaba kondoma znatno smanjuje rizik mnogih infekcija, ali ne štiti potpuno od uzročnika koji se prenose dodirom kože izvan prekrivenog područja. Prevencija uključuje i otvoren razgovor s partnerom, testiranje nakon rizičnog kontakta, pravodobno liječenje, izbjegavanje spolnih odnosa do završetka terapije kada je to preporučeno te cijepljenje protiv HPV-a i hepatitisa B.
U trudnoći se opseg probira određuje prema važećim preporukama i individualnom riziku jer pojedine infekcije mogu utjecati na majku, tijek trudnoće, plod ili novorođenče.
Od cervicitisa do oštećenja jajovoda
Klamidija, gonoreja i drugi uzročnici mogu započeti kao upala vrata maternice, a zatim se proširiti prema endometriju i jajovodima. Zdjelična upalna bolest može proći s blagim simptomima, ali ostaviti ožiljke, priraslice, hidrosalpinks i poremećenu funkciju jajovoda.
Posljedice nisu neizbježne, ali se rizik povećava odgađanjem dijagnoze, ponovljenim infekcijama i težim tijekom bolesti. Zato podatak o ranijem PID-u, salpingitisu ili klamidijskoj infekciji ima važnost u obradi tubarne neplodnosti i procjeni rizika izvanmaternične trudnoće.
Kada je vrijeme za pregled?
Ako imate promijenjen iscjedak, pečenje, bol, ranice, kontaktno krvarenje, sumnju na infekciju ili ste bili izloženi mogućem riziku, pregledom i ciljanim testiranjem može se odabrati odgovarajuće liječenje i smanjiti mogućnost prijenosa i komplikacija.
Autor
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O izboru testova, liječenju i potrebi za obradom partnera odlučuje se prema simptomima, nalazu pregleda, mogućoj izloženosti i laboratorijskim rezultatima.
