Spolno prenosive infekcije
Virusne spolno prenosive infekcije
Virusne spolno prenosive infekcije obuhvaćaju HPV, genitalni herpes, hepatitis B, HIV i druge viruse koji se mogu prenijeti spolnim kontaktom ili bliskim dodirom kože i sluznice. Razlikuju se prema simptomima, dijagnostici, mogućnostima liječenja, dugoročnim posljedicama i dostupnosti cijepljenja.
Što su virusne spolno prenosive infekcije?
Virusne spolno prenosive infekcije uzrokuju virusi koji se mogu prenijeti vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim kontaktom, kontaktom kože i sluznice te, kod nekih infekcija, krvlju ili s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda.
Za razliku od većine bakterijskih infekcija, virusne infekcije ne liječe se antibioticima. Neke se spontano povuku ili ih imunološki sustav potisne, neke ostaju latentne i povremeno se reaktiviraju, a neke mogu prijeći u kroničnu sistemsku bolest.
HPV može uzrokovati genitalne bradavice i intraepitelne lezije, herpes simplex virus ostaje u živčanom sustavu i može se ponavljano aktivirati, hepatitis B može izazvati kroničnu bolest jetre, dok HIV bez liječenja postupno oštećuje imunološki sustav.
Infekcija može postojati i kada nema simptoma
Odsutnost bradavica, mjehurića, ranica, žutice ili drugih tegoba ne isključuje virusnu infekciju. HPV, HSV, hepatitis B i HIV mogu se prenijeti i kada osoba ne zna da je zaražena.
Potreba za testiranjem ne određuje se samo prema simptomima, nego i prema vrsti mogućeg kontakta, nalazu partnera, cijepnom statusu, trudnoći i drugim individualnim okolnostima.
Glavne virusne spolno prenosive infekcije
Virusne infekcije razlikuju se prema mjestu zahvaćanja, prirodnom tijeku bolesti, načinu testiranja i mogućnostima prevencije.
HPV infekcija
HPV je najčešća virusna spolno prenosiva infekcija. Niskorizični tipovi mogu uzrokovati genitalne bradavice, dok perzistentna infekcija visokorizičnim tipovima može dovesti do LSIL-a, HSIL-a i karcinoma vrata maternice te drugih anogenitalnih sijela.
Genitalni herpes
Genitalni herpes uzrokuju HSV-1 i HSV-2. Virus nakon primarne infekcije ostaje latentan u živčanim ganglijima, može se ponovno aktivirati i prenijeti partneru i kada vidljive promjene nisu prisutne.
Hepatitis B
Virus hepatitisa B prenosi se spolnim kontaktom, krvlju i s majke na dijete. Akutna infekcija može proći bez simptoma, dok kronična infekcija povećava rizik ciroze i raka jetre.
Preostale virusne infekcije
HIV, hepatitis C i neke infekcije koje se prenose bliskim kontaktom kože zahtijevaju različite načine testiranja, praćenja i liječenja te se ne mogu procijeniti jednim zajedničkim testom.
HPV – od prolazne infekcije do karcinogeneze
Većina HPV infekcija prolazna je i povlači se djelovanjem imunološkog sustava. Pozitivan HPV test zato ne znači da postoji prekancerozna promjena ili rak.
Klinički je najvažnija perzistentna infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a. Dugotrajna prisutnost virusa može poremetiti sazrijevanje stanica pločastog epitela i dovesti do skvamoznih intraepitelnih lezija niskog ili visokog stupnja – LSIL-a i HSIL-a. Neliječeni HSIL može tijekom vremena napredovati prema invazivnom karcinomu.
HPV infekcija ne procjenjuje se samo jednim nalazom. Dob žene, tip virusa, trajanje infekcije, citološki nalaz, kolposkopija i prema potrebi histološka analiza zajedno određuju daljnji postupak.
Početni pregled simptoma, dijagnostike i mogućih posljedica nalazi se na stranici HPV infekcija.
HPV ima vlastiti ciklus dijagnostike, liječenja i prevencije
Zbog velikog broja kliničkih pitanja HPV nije predstavljen samo jednom stranicom. Početna stranica povezuje se s HPV genotipizacijom, liječenjem HPV infekcije i HPV cijepljenjem.
- HPV genotipizacija pomaže odrediti tip virusa i procijeniti rizik perzistencije i razvoja intraepitelnih lezija.
- Liječenje HPV infekcije objašnjava razliku između liječenja vidljivih promjena i praćenja same infekcije.
- HPV cijepljenje pruža zaštitu od najvažnijih visokorizičnih tipova i uzročnika većine genitalnih bradavica.
Uže teme, poput primjene imikvimoda kod genitalnih bradavica i uloge prehrane u općoj potpori zdravlju, povezuju se iz pripadajućih stranica o liječenju i prevenciji.
Cjepivo sprječava infekciju, ali ne liječi postojeći HPV
HPV cjepivo najučinkovitije je prije izlaganja virusu, ali se prema dobi i individualnim okolnostima može preporučiti i poslije. Cijepljenje ne uklanja već postojeću HPV infekciju niti liječi nastale lezije, ali može pružiti zaštitu od drugih tipova obuhvaćenih cjepivom.
Cijepljene žene i dalje trebaju sudjelovati u preporučenom programu probira vrata maternice.
Genitalni herpes – latentna infekcija i recidivi
Genitalni herpes najčešće uzrokuje HSV-2, ali sve veći dio genitalnih infekcija povezan je s HSV-1. Prva epizoda može izazvati bolne mjehuriće, ranice, pečenje, bol pri mokrenju, povećane limfne čvorove i opće simptome, ali infekcija može proći i bez prepoznatljive kliničke slike.
Nakon primarne infekcije virus ostaje u osjetnim živčanim ganglijima. Povremena reaktivacija može uzrokovati nove promjene ili samo asimptomatsko izlučivanje virusa. Zato je prijenos moguć i kada nema vidljivih mjehurića ili ranica.
Antivirusni lijekovi mogu skratiti trajanje epizode, ublažiti simptome i smanjiti učestalost recidiva i rizik prijenosa, ali ne mogu ukloniti virus iz organizma.
Više o prirodnom tijeku bolesti pročitajte u temi Genitalni herpes.
Hepatitis B – spolno prenosiva infekcija koja zahvaća jetru
Hepatitis B razlikuje se od lokalnih genitalnih infekcija jer primarno zahvaća jetru. Prenosi se spolnim kontaktom, krvlju, zajedničkim korištenjem pribora koji može biti kontaminiran krvlju te s majke na dijete tijekom poroda.
Akutna infekcija može uzrokovati umor, mučninu, bol pod desnim rebrenim lukom, taman urin i žuticu, ali može proći i bez simptoma. Kod dijela zaraženih nastaje kronična infekcija koja zahtijeva dugotrajno praćenje zbog rizika ciroze i hepatocelularnog karcinoma.
Dijagnostika se temelji na krvnim pretragama kojima se procjenjuju virusni antigeni, protutijela i prema potrebi virusna DNA. Cijepljenje protiv hepatitisa B pruža učinkovitu zaštitu i važan je dio prevencije.
Detaljan pregled prijenosa, testiranja i prevencije nalazi se na stranici Hepatitis B.
HIV i druge virusne infekcije
HIV se prenosi spolnim kontaktom, krvlju i s majke na dijete. Rana infekcija može nalikovati kratkotrajnoj virusnoj bolesti ili proći bez simptoma, pa se dijagnoza postavlja ciljanim testiranjem. Suvremena antiretrovirusna terapija omogućuje dug i kvalitetan život te učinkovito sprječava napredovanje bolesti.
Hepatitis C prenosi se ponajprije krvlju, dok je spolni prijenos moguć, ali manje učinkovit nego kod hepatitisa B. Rizik ovisi o vrsti kontakta i prisutnosti drugih čimbenika koji olakšavaju kontakt s krvlju.
Molluscum contagiosum i pojedine druge virusne promjene mogu se prenijeti bliskim kontaktom kože, uključujući kontakt tijekom spolnog odnosa. Njihovo mjesto pojavljivanja ne znači uvijek da je prijenos bio isključivo spolni.
Ove infekcije obrađene su u zasebnoj temi Preostale spolno prenosive virusne infekcije.
Jedan test ne može isključiti sve virusne infekcije
HPV test, molekularni test brisa promjene na HSV, serološke pretrage za hepatitis B i kombinirani testovi za HIV imaju različite namjene i različita razdoblja pouzdanog otkrivanja infekcije.
Odabir pretraga ovisi o vrsti kontakta, vremenu proteklom od izloženosti, simptomima, cijepnom statusu, trudnoći i nalazu partnera. Negativan nalaz učinjen prerano nakon kontakta ponekad treba ponoviti u preporučenom vremenu.
Kako se smanjuje rizik prijenosa?
Kondomi znatno smanjuju rizik infekcija koje se prenose tjelesnim tekućinama, uključujući HIV i hepatitis B. Zaštita je djelomična kod HPV-a, genitalnog herpesa i drugih infekcija koje se mogu prenijeti dodirom kože izvan područja prekrivenog kondomom.
Prevencija uključuje i cijepljenje protiv HPV-a i hepatitisa B, pravodobno testiranje nakon mogućeg rizičnog kontakta, izbjegavanje spolnog kontakta tijekom aktivnih ranica i mjehurića te liječenje i praćenje prema utvrđenom uzročniku.
Hormonska kontracepcija i intrauterini ulošci štite od trudnoće, ali ne štite od spolno prenosivih infekcija.
Virusne infekcije u trudnoći
Virusne infekcije u trudnoći nemaju jednak rizik niti zahtijevaju isti pristup. Kod genitalnog herpesa najveći rizik za novorođenče postoji kada primarna infekcija nastane pred kraj trudnoće. Hepatitis B zahtijeva procjenu virusnog opterećenja i plan zaštite novorođenčeta nakon poroda.
HIV se uz odgovarajuću antiretrovirusnu terapiju, planiranje poroda i postupanje nakon rođenja može vrlo učinkovito spriječiti u prijenosu na dijete. HPV najčešće ne mijenja način vođenja trudnoće, ali vidljive ili intraepitelne promjene zahtijevaju procjenu i praćenje.
Svaki pozitivan nalaz u trudnoći tumači se prema vrsti virusa, vremenu infekcije, kliničkoj slici i gestacijskoj dobi.
Tri ključne poruke
- Virusna infekcija može biti prenosiva i kada nema vidljivih simptoma.
- HPV, herpes, hepatitis B i HIV zahtijevaju različite testove i različit klinički pristup.
- Cijepljenje protiv HPV-a i hepatitisa B važan je dio prevencije virusnih spolno prenosivih infekcija.
Kada je potrebno testiranje?
Ako su se pojavile genitalne bradavice, mjehurići, ranice, neuobičajene promjene kože, žutica ili opći simptomi nakon mogućeg rizičnog kontakta, potreban je pregled i ciljano testiranje. Savjetovanje je važno i nakon nezaštićenog odnosa, kod pozitivnog nalaza partnera, u trudnoći ili prije cijepljenja i planiranja daljnje zaštite.
Naručite se na pregledAutor
Napomena: Sadržaj služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, ciljano laboratorijsko testiranje ni individualni savjet liječnika. Vrsta i vrijeme testiranja određuju se prema mogućoj izloženosti, simptomima, trudnoći i osobnom riziku.
