Spolno prenosive bolesti
Liječenje HPV infekcije
Ne postoji lijek koji izravno uklanja humani papiloma virus iz organizma, niti svaka HPV infekcija zahtijeva liječenje. Liječi se ono što HPV izaziva: genitalne bradavice, perzistentne intraepitelne lezije i klinički vidljive ili histološki potvrđene promjene koje nose rizik progresije.
Što se zapravo liječi kod HPV infekcije
Ne postoji lijek koji bi izravno i potpuno uklonio HPV iz organizma. U velikog broja žena dolazi do spontanog klirensa virusa, zbog čega svaka HPV infekcija ne zahtijeva terapiju. Liječenje postaje nužno kada infekcija izazove manifestne promjene, bilo da je riječ o anogenitalnim kondilomima ili intraepitelnim lezijama vrata maternice, vulve i vagine.
Najučinkovitije sredstvo primarne prevencije i dalje je cijepljenje. Ono ne liječi već postojeću infekciju, ali značajno smanjuje rizik nastanka budućih HPV-povezanih lezija i njihovih komplikacija.
Najvažnije posljedice HPV infekcije
- anogenitalni kondilomi
- LSIL promjene vrata maternice
- HSIL promjene vrata maternice
- lezije vulve i vagine povezane s HPV-om
- glandularne intraepitelne lezije poput AGC i AIS
Anogenitalni kondilomi
Genitalne bradavice ili kondilomi izravna su posljedica infekcije niskorizičnim tipovima HPV-a. Iako ne nose onkološki rizik kao visokorizični tipovi, njihovo liječenje često je dugotrajno, iscrpljujuće i frustrirajuće, osobito kod osoba sa slabijim imunološkim odgovorom.
Izbor terapije ovisi o lokalizaciji, veličini, broju i rasprostranjenosti lezija. Cilj liječenja nije “uništiti virus”, nego ukloniti zaražene stanice koje proizvode virusne čestice i održavaju leziju.
Lokalno liječenje kondiloma
Kod manjih i ograničenih promjena moguće je započeti lokalnom terapijom.
Podofilin i podofiloks
Biljni citostatici koriste se kod manjih vanjskih kondiloma. Djeluju tako da uzrokuju propadanje zaraženog tkiva i njegov postupni zamjenski rast zdravim epitelom.
Trikloroctena kiselina
TCA se može primjenjivati na vanjske promjene, a prema indikaciji i na lezije vagine i cerviksa, uz pažljivo i stručno vođenje terapije.
Imikvimod
Imunomodulator koji potiče lokalni celularni imunološki odgovor. Primjenjuje se u obliku kreme i ima važnu ulogu u liječenju vanjskih kondiloma, uz nižu stopu recidiva od nekih destruktivnih metoda.
Potrebno je vrijeme
Lokalno liječenje traži strpljenje. Oporavak nije trenutan, a uspjeh ovisi i o imunološkom stanju pacijentice te suradljivosti tijekom terapije.
Kada su potrebne agresivnije metode
Ako lokalno liječenje ne daje rezultate ili su kondilomi opsežniji, tvrdokorni ili recidivirajući, primjenjuju se destruktivne ili kirurške metode.
- laserska fotodestrukcija
- elektroterapija
- krioterapija
- kirurška ekscizija
Izbor metode ovisi o lokalizaciji lezije, opsegu promjena, planovima za trudnoću i ranijem tijeku bolesti.
Imikvimod i recidivi
Jedna od važnih novosti u liječenju kondiloma je imikvimod, imunomodulacijska terapija koja se nanosi lokalno. Za razliku od čistog mehaničkog ili destruktivnog uklanjanja lezije, imikvimod djeluje i na lokalni imunološki odgovor, zbog čega može imati nižu stopu recidiva.
Skvamozne i glandularne intraepitelne lezije
Najvažnije posljedice visokorizične HPV infekcije nisu kondilomi, nego intraepitelne lezije vrata maternice, vulve i vagine. Unutar cerviksa pločasti epitel daje skvamozne intraepitelne lezije, dok se unutar endocervikalnog kanala i žljezdanog epitela razvijaju glandularne promjene.
LSIL promjene najčešće odgovaraju prolaznoj HPV infekciji i često se spontano povlače. HSIL promjene imaju veći biološki potencijal i nose stvarni rizik progresije prema karcinomu, zbog čega zahtijevaju ozbiljniji dijagnostički i terapijski pristup.
Prvi korak kod abnormalnog PAPA testa
Liječenje ne započinje odmah zahvatom. Prvi korak je pravilna dijagnostička procjena.
Kod abnormalnog PAPA testa najprije treba liječiti prateće infekcije, upalne promjene ili atrofiju, uz odgovarajuću mikrobiološku i po potrebi virusološku obradu vrata maternice. Samo se kod nalaza ASC-US sljedeći korak često temelji na HPV genotipizaciji, jer u toj skupini velik dio nalaza na kraju bude uredan.
Ako je HPV test kod ASC-US nalaza negativan, žene se najčešće vraćaju rutinskim kontrolama. U svim drugim slučajevima, kao i kod pozitivnog HPV nalaza, dijagnostika se nastavlja kolposkopijom.
Liječenje LSIL promjena
Lezije niskog stupnja vrlo se često povlače spontano, zbog čega liječenje LSIL-a najčešće nije potrebno odmah. Upravo zato suvremeni pristup kod žena s LSIL promjenama naglašava važnost praćenja, a ne brzopletih intervencija.
Kolposkopija se preporučuje radi dodatne sigurnosti. Ako je promjena površinska, blagog karaktera, dostupna je u cijelosti pregledu i može se pouzdano pratiti, može se ostati na kontrolama bez zahvata. Biopsija je potrebna ako promjena nije u cijelosti dostupna pregledu ili kolposkopski nalaz djeluje sumnjivije.
Što pomaže kod LSIL-a
- redovita kolposkopska i citološka kontrola
- jačanje imunološkog odgovora
- prestanak pušenja
- smanjenje dodatnih infekcija spolnog sustava
- zaštićeni spolni odnosi i stabilniji seksualni obrazac
U svrhu potpore lokalnom imunološkom odgovoru mogu se koristiti i intravaginalni pripravci, ali oni ne zamjenjuju standardnu dijagnostiku i kontrole.
Liječenje HSIL promjena
Kod nalaza HSIL promjena prvi je korak kolposkopski pregled i biopsija, a po potrebi i endocervikalna kiretaža. Cilj je postaviti točnu histološku dijagnozu prije odluke o liječenju.
Daljnji postupak ovisi o rezultatu biopsije, dobi pacijentice, planovima za trudnoću, položaju lezije i zahvaćenosti transformacijske zone. U terapiji se primjenjuju metode uklanjanja bolesnog tkiva, najčešće LLETZ, konizacija ili laserski zahvati. Time se istodobno postiže terapijski učinak i dobiva uzorak za konačnu patohistološku procjenu.
Zašto se HSIL liječi aktivnije
Za razliku od LSIL-a, HSIL promjene imaju stvarni potencijal progresije i ne mogu se promatrati samo kao prolazna HPV reakcija epitela.
Zato je kod ovih lezija prag za aktivno liječenje znatno niži, a cilj je ukloniti promijenjeno tkivo prije nego što se razvije invazivna bolest.
Cijepljenje i prevencija recidiva
Iako ne liječi postojeću infekciju, cijepljenje protiv HPV-a ostaje najvažnija mjera primarne prevencije. U praksi ono ima veliku vrijednost i u širem smislu, jer smanjuje vjerojatnost budućih infekcija i novih lezija.
U sprječavanju širenja infekcije i nesmetanom procesu spontanog klirensa preporučuje se zaštićeni spolni odnos, redovita uporaba kondoma, prestanak pušenja, liječenje dodatnih infekcija i održavanje zdrave vaginalne flore.
Komplementarna podrška organizmu
Novija istraživanja ispituju i dodatne mogućnosti potpore lokalnom imunitetu, uključujući pripravke s imikvimodom za pojedine lokalizacije te različite intravaginalne oblike potpore. Takvi pristupi mogu biti korisni kao dopuna, ali ne smiju zamijeniti kolposkopiju, biopsiju i standardno liječenje kada je ono indicirano.
Povezane teme
Liječenje HPV infekcije najbolje se razumije kao dio šire cjeline koja povezuje dijagnozu, terapiju, prevenciju i podršku organizmu.
HPV infekcija
Krovna tema koja objašnjava prirodni tijek infekcije, rizične čimbenike i kliničko značenje HPV-a.
HPV genotipizacija
Molekularna analiza koja određuje tip virusa i pomaže procijeniti rizik za nastanak ozbiljnijih lezija.
Imikvimod i genitalne bradavice
Specifična tema o imunomodulacijskom liječenju vanjskih HPV manifestacija i ulozi lokalne terapije.
HPV cijepljenje
Najvažnija preventivna mjera protiv HPV infekcije i njezinih dugoročnih posljedica.
HPV i prehrana
Prehrambena i antioksidativna potpora može imati važno mjesto u jačanju općeg i lokalnog imuniteta.
Komplementarni pristupi HPV infekciji
Komplementarni pristupi mogu biti korisna podrška, ali ne zamjenjuju citologiju, kolposkopiju i standardno liječenje.
Kada je liječenje HPV promjena važan sljedeći korak
Ako postoje genitalne bradavice, perzistentni HPV, LSIL ili HSIL promjene, pravodobna dijagnostika i dobro usmjeren terapijski plan omogućuju sigurnije liječenje i smanjenje rizika progresije.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O liječenju HPV-povezanih promjena odlučuje se na temelju citološkog nalaza, HPV genotipizacije, kolposkopije, biopsije i ukupne kliničke slike.
