Samodefiniranje

Emocionalna neovisnost ne traži od vas da napravite rez sa svojim roditeljima. To znači da možete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete odvojena osoba. To znači da možete biti ono što jeste, i da možete pustiti roditelje da budu ono što jesu.  Kad se osjećate slobodnima imati svoja vlastita vjerovanja, osjećaje i ponašanja, odvojene od onih koje imaju vaši roditelji (ili drugi ljudi), tada ste "samodefinirani". Ukoliko se vašim roditeljima ne sviđa ono što činite ili kako razmišljate, neizbježno ćete morati tolerirati određenu nelagodu. I morat ćete tolerirati njihovo nezadovoljstvo vama u trenucima kada odlučite da se nećete mijenjati zbog njih. Čak i ako su neka vaša vjerovanja jednaka vjerovanjima vaših roditelja, ili ako oni odobravaju nako vaše ponašanje, ključno je da činite svoje vlastite izbore i da se osjećate slobodnima da se s roditeljima složite ili ne složite. To ne znači da vas ohrabrujem da bezosjećajno gazite preko tuđih osjećaja ili da ignorirate utjecaj koji vaše ponašanje može imati na druge ljude. Ali ne smijete niti dozvoliti da drugi gaze preko vas. Svi moramo pronaći ravnotežu između brige za sebe i brige za tuđe osjećaje. 

Nitko ne može biti samodefiniran čitavo vrijeme. Svi smo mi dio većeg društva. Nitko nije potpuno oslobođen želje za tuđim odobravanjem. Nitko nije potpuno oslobođen od neke vrste emocionalne ovisnosti i vrlo malo bi nas to željelo biti. Ljudska bića su društvene životinje, a otvorene veze zahtijevaju određeni stupanj emocionalne međuovisnosti. Iz tog razloga samodefinicija mora biti donekle fleksibilna. Nema ništa lošeg u tome da radite kompromise sa svojim roditeljima, dokle god je to nešto što ste sami odabrali učiniti, po svojoj slobodnoj volji. Ovdje govorim o održavanju vlastite emocionalne cjelovitosti, iskrenosti prema samom sebi.
 

Ponekad je u redu biti sebičan

Mnogi se ljudi ne bore za sebe jer brkaju samodefiniciju i sebičnost. Riječ sebičan aktivira sve naše tipke za krivnju. Ukoliko vaše vlastite potrebe zakopate ispod potreba vaših roditelja, i ako rijetko činite ono što sami želite učiniti kako vas ne bi smatrali sebičnima, izlažete se opasnosti potiskivanja ljutnje i nedostatka samoispunjenosti, te automatskoj reakciji. Reagirajući, obično činimo nešto bez razmišljanja, bez slušanja i bez istraživanja naših mogućnosti. Ljudi su obično najreaktivniji kad se osjećaju emocionalno ugroženima ili napadnutima. Ta se reaktivnost može pojaviti u gotovo svim odnosima u našem životu, ali je gotovo najintezivnija s našim roditeljima. Kad ste reaktivni ovisite o tuđem priznanju. Osjećate se dobro sa samim sobom samo ako vam se nitko ne suprotstavlja i ne kritizira vas. Vaši su osjećaji izrazito neproporcionalni događajima koji su ih izazvali. Dobronamjerni savjet doživjet ćete kao osobni napad; blagu konstruktivnu kritiku kao osobni neuspjeh. Bez odobravanja drugih ljudi imat ćete velike teškoće s održavanjem čak i najmanje emocionalne stabilnosti. Kad ste reaktivni, obično govorite rečenice kao što su: "Poludim svaki put kad mi mama govori kako da živim svoj život"; "Oni stvarno znaju kako da me izbace iz takta, uvijek poludim s njima" ili "Dovoljno je da samo čujem tatin glas, već mi se zacrni pred očima". Kad dozvolite da vaše emocionalne reakcije postanu automatske, odustajete od kontrole, predajući svoje osjećaje drugima na srebrnom pladnju. To im daje ogromnu moć nad vama.
 

Odgovaranje nasuprot reagiranju

Suprotnost reaktivnosti je osjetljivost i budnost. Kada ste osjetljivi i budni, istovremeno razmišljate i osjećate. Svjesni ste svojih osjećaja, ali im ne dozvoljavate da vas dovedu do impulzivnog reagiranja. Osjetljivost vam također dozvoljava i da zadržite osjećaj vlastite vrijednosti, usprkos svemu što bi vaši roditelji mogli reći o vama. To je izrazito korisno. Misli i osjećaji drugih ljudi više vas ne odvlače u ponor sumnje u sebe. Vidjet ćete cijeli spektar novih mogućnosti i izbora u suočavanju s drugim ljudima, jer vaša perspektiva i osjećaj za donošenje zaključaka nisu više zatrpani vašim emocijama. Osjetljivost vam može vratiti dobar osjećaj kontrole nad vlastitim životom.
 

Neobrambenost

Nikog od nas nisu učili da odgovaramo ne braneći se. To je razlog zbog kojeg se ova tehnika ne usvaja lako. Potrebno ju je učiti i vježbati. Također, većina ljudi pretpostavlja da će ih, ako se ne budu branili u sukobima, njihovi suparnici smatrati slabima i da će ih pregaziti. Zapravo, točno je suprotno. Ako možete ostati mirni i odbiti da vas zahvati oluja, zadržavate snagu. Ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne važnosti naučiti i koristiti neobrambene odgovore, naročito u odnosu s otrovnim roditeljima. Taj tip odgovora može u velikoj mjeri pomoći u prekidanju kruga napada, povlačenja, obrane i jurišanja.

Ovo su neki primjeri neobrambenih odgovora koje možete koristiti u svojim dnevnim međuodnosima:

- Da?
- O, razumijem.
- To je zanimljivo.
- Stvarno si zapeo za svoje mišljenje.
- Žao mi je što ne odobravaš.
- Daj da razmislim o tome.
- Zašto ne bismo pričali o tome kad ne budeš uzrujan/uzrujana?
- Žao mi je što si povrijeđen/povrijeđena (razočaran/razočarana).

Zapamtite, onog trenutka kad se počnete prepirati, ispričavati, objašnjavati ili pokušavati postići da promijene mišljenje, predali ste im veći dio svoje moći. Ako tražite od nekoga da oprosti ili razumije, dajete mu moć da odbije učiniti ono što ste od njega tražili. Međutim, ako koristite neobrambene odgovore, ne tražite ništa, a ako ne tražite ništa, ne mogu vas odbiti.
 

Iskazivanje stavova

Postoji još jedna strategija ponašanja koju nazivam "iskazivanje stavova" - koja vam može pomoći da postanete manje reaktivni i potaći vas na putu samodefiniranja. Iskazivanjem stavova definirate što mislite i vjerujete, što vam je važno, što ste spremni i što niste spremni činiti, o čemu se može, a o čemu se ne može s vama pregovarati. Važnost vaših izjava može varirati - može se raditi o mišljenju koje imate o filmu koji ste nedavno gledali, ili o osnovnim vjerovanjima koje imate o životu. Naravno, prije nego što iskažete svoj stav, morate ga odrediti. 

Kad postanete samodefinirani - kad postanete osjetljivima i budnima, umjesto reaktivnima, kad počnete davati jasne izjave o onome što osjećate i mislite, kad postavite granice između onog što jeste i onoga što niste spremni činiti - vaš će se odnos s roditeljima morati promijeniti.
 

Dr.Susan Forward psihoterapeut & Craig Buck, "Otrovni roditelji"