Razmak između trudnoća i rizik autizma u djece
Novo istraživanje pokazuje da razmak između dvije trudnoće može imati značenje i za neurorazvoj djeteta. Rizik poremećaja iz spektra autizma bio je veći i kod vrlo kratkih i kod vrlo dugih intervala između prethodnog poroda i idućeg začeća.
Što je istraživanje pokazalo
Rezultati Studije za istraživanje ranog razvoja (SEED) pokazali su da je rizik za poremećaj iz spektra autizma veći kod drugog i svakog sljedećeg djeteta ako je trudnoća nastupila vrlo brzo nakon prethodnog poroda ili tek nakon vrlo dugog razdoblja.
Nakon prilagodbe sociodemografskih čimbenika, prilagođeni omjer vjerojatnosti za autizam iznosio je 1,5 kod razmaka kraćeg od 18 mjeseci i također 1,5 kod razmaka od 60 mjeseci ili više.
Posebno izražen rizik kod kratkog razmaka
Djeca začeta vrlo brzo nakon prethodnog poroda imala su i veću vjerojatnost težeg oblika autističnog poremećaja u usporedbi s djecom začetom nakon intervala od 18 do 60 mjeseci.
Važno je istaknuti da razmak između trudnoća nije bio povezan s drugim razvojnim poremećajima, što upućuje na mogućnost da se opaženi učinak specifičnije odnosi na autizam nego na neurorazvojne poremećaje općenito.
Zašto bi razmak između trudnoća mogao biti važan
Među mogućim objašnjenjima za povezanost kratkog intervala i autizma navode se iscrpljivanje majčinih nutritivnih zaliha nakon prethodne trudnoće, osobito folne kiseline, za koju znamo da je važna za razvoj živčanog sustava i DNA metilaciju.
Dodatni mogući čimbenici uključuju zaostalu upalu nakon prethodne trudnoće, veći stres majke, kraće vrijeme za oporavak organizma te veću učestalost komplikacija u idućoj trudnoći.
Kako objasniti povećani rizik kod dugog intervala
Kod vrlo dugog razmaka između trudnoća autori razmatraju mogućnost povezanosti s temeljnom subfertilnošću, kasnijom dobi roditelja ili drugim biološkim i socijalnim čimbenicima koji mogu utjecati na rizik za neurorazvojne poremećaje.
Drugim riječima, dugi interval vjerojatno nije sam po sebi uzrok, nego može biti pokazatelj drugih okolnosti koje su povezane s ishodom trudnoće i razvojem djeteta.
Kako je studija provedena
U istraživanju su uspoređene tri skupine djece: djeca s poremećajem iz spektra autizma, djeca s drugim razvojnim poremećajima i djeca iz opće populacije. Analiza je obuhvatila samo drugu i svaku sljedeću trudnoću.
U ASD skupini bilo je 356 djece, u skupini drugih razvojnih poremećaja 627 djece, a u kontrolnoj skupini 524 djece. Reproduktivna povijest majki prikupljena je strukturiranim intervjuima.
Što ovi podaci znače u praksi
Iako ova studija ne dokazuje da razmak između trudnoća izravno uzrokuje autizam, rezultati podupiru važnost planiranja trudnoće i promišljanja o optimalnom intervalu između poroda i idućeg začeća.
Budući da je razmak između trudnoća potencijalno promjenjiv čimbenik, ovi nalazi mogu biti korisni u savjetovanju žena koje planiraju novu trudnoću, osobito ako su prisutni i drugi rizični čimbenici.
Najvažnija poruka
Rizik poremećaja iz spektra autizma bio je veći i kod vrlo kratkih i kod vrlo dugih intervala između trudnoća, dok se optimalnim pokazao razmak od 18 do 60 mjeseci.
Planiranje trudnoće i dovoljno vremena za oporavak organizma nakon prethodnog poroda mogu biti važan dio šire strategije očuvanja zdravlja majke i djeteta.
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički pregled ni osobni savjet liječnika. Planiranje trudnoće i procjena rizika trebaju biti prilagođeni individualnim okolnostima i preporuci liječnika.
