Nove preporuke za vođenje razgovora o spolnom zdravlju u svakodnevnoj ginekološkoj praksi
Na kongresu Argentinskog društva za infektivne bolesti (SADI), održanom od 12. do 14. lipnja 2025. u Mar del Plati, predstavljene su ažurirane smjernice za dijagnostiku i liječenje spolno prenosivih infekcija (SPI). Posebnu pozornost privuklo je novo poglavlje posvećeno spolnom zdravlju, koje donosi strukturirani vodič za uzimanje seksualne anamneze – osmišljen kako za specijaliste, tako i za liječnike obiteljske medicine.
Dr. Romina Mauas, jedna od autorica poglavlja, liječnica je u Klinici za infektivne bolesti F.J. Muñiz i istraživačica na Sveučilištu ISALUD u Buenos Airesu. Prema njezinim riječima, ovaj pristup u potpunosti je nov i dosad nije bio uključen ni u nacionalne ni u međunarodne preporuke:
„Ovo poglavlje naglašava ključna pitanja koja ne smijemo propustiti u razgovoru s pacijentima. Pritom gradimo okruženje bez stigme, moralnih osuda i predrasuda, gdje se poštuju privatnost, povjerljivost i prava svakog pojedinca.“
U nastavku donosimo pregled sedam ključnih elemenata za procjenu spolnog zdravlja u svakodnevnoj praksi.
1. Razlog dolaska
Svaki razgovor treba započeti razumijevanjem razloga pacijentova dolaska – je li riječ o simptomima, preventivnom testiranju, ili općoj zabrinutosti. To određuje fokus pregleda i izbor dijagnostičkih testova.
2. Povijest spolno prenosivih infekcija
Važno je pitati je li pacijent ranije imao SPI, testirao se na HIV, hepatitis B i C ili druge infekcije. Mnogi nisu svjesni prijašnjih infekcija jer su mogle biti asimptomatske. Treba procijeniti i jesu li oni ili njihovi partneri koristili postekspozicijsku profilaksu protiv HIV-a, osobito u posljednjih 6–12 mjeseci.
3. Seksualni partneri
U anamnezi je korisno saznati koliko je vremena prošlo od zadnjeg spolnog odnosa te procijeniti broj stalnih i povremenih partnera u protekla tri mjeseca. Pitanja se postavljaju otvoreno, bez pretpostavki o seksualnoj orijentaciji, uz primjerena pitanja poput:
„Što vas seksualno privlači? Kako definirate svoju orijentaciju?“
4. Seksualne prakse
Treba prikupiti podatke o vrstama seksualnih praksi (oralni, vaginalni, analni odnos – receptivni i insertivni), mogućem izlaganju riziku i kontekstu (grupni seks, transakcijski seks, korištenje seksualnih pomagala, aplikacije za upoznavanje, rekreativne droge). Sve su to čimbenici koji utječu na procjenu rizika i kliničku obradu.
5. Zaštita od spolno prenosivih infekcija
Pitanja o upotrebi kondoma (osobito pri vaginalnom i analnom odnosu), barijerama za dosljedno korištenje, kao i provjera cijepljenosti protiv hepatitisa A, B i humanog papiloma virusa (HPV), važni su elementi u prevenciji SPI.
6. Prevencija trudnoće
Pitanja o kontracepciji, planiranju trudnoće i pristupu sigurnom prekidu trudnoće, ako je potrebno, mogu pomoći u usmjeravanju pacijentice prema odgovarajućim službama. Kako ističe dr. Mauas:
„Bez obzira na specijalnost, možemo i trebamo surađivati sa službama za seksualno i reproduktivno zdravlje – ovisno o potrebama žene.“
7. Ostala pitanja vezana uz spolno zdravlje
Važno je pitati o seksualnom zadovoljstvu, eventualnim disfunkcijama, zabrinutostima ili iskustvima seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja. Uputiti pacijenticu na daljnju procjenu prema potrebi. Također treba ostaviti prostor za individualne teme koje pacijentica sama želi otvoriti.
Jedna od najvećih prepreka u kvalitetnoj skrbi za spolno zdravlje je nelagoda ili nedostatak znanja – s obje strane. Preporuke SADI naglašavaju važnost prvog dojma: topli pozdrav, kontakt očima, govor tijela koji ulijeva povjerenje. Razgovor treba započeti općenitim pitanjima i postupno prijeći na osjetljivije teme.
Pitanja trebaju biti jednostavna, jasna i bez osuđivanja. Stručnjaci ističu važnost korištenja izravnih izraza kada je to potrebno, ali uz empatiju i praćenje reakcije pacijentice.
Specifične preporuke za ranjive i prioritetne skupine
Smjernice uključuju i preporuke za rad s populacijama pod povećanim rizikom od SPI: transrodne osobe, seksualne radnice, muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima, adolescente i mlade odrasle, zatvorenike, osobe koje koriste droge i migrante. U tim slučajevima posebno je važno izbjegavati pretpostavke, koristiti inkluzivan jezik i osigurati fleksibilnost zdravstvenih usluga (npr. večernje ambulante).
Također se preporučuje:
- Postavljanje pitanja o rodnom identitetu na početku razgovora
- Odgoda genitalnog pregleda ako nije hitan, dok se ne uspostavi povjerenje
- Prepoznavanje da nisu svi seksualno aktivni ili žele postati
- Osiguravanje edukacije cijelog zdravstvenog tima o inkluzivnom pristupu bez stigme
Zaključno
Stručnjaci naglašavaju da se zdravstveni djelatnici koji se bave spolnim zdravljem moraju educirati – ne samo o infekcijama, već i o vlastitim (nesvjesnim) predrasudama koje proizlaze iz društvenih, kulturnih ili religijskih uvjerenja. Primarna zdravstvena skrb igra ključnu ulogu, ali ako ne može provesti kompletnu procjenu, pacijentica mora biti pravilno upućena – nikako odbijena. Jer kada žena osjeti da je tretirana s omalovažavanjem, najčešće se više ne vraća.
Are You Asking These Seven Sexual Health Questions?
Dr. Vesna Harni powered by AI Chat GPT 4,0
