Datum zadnje izmjene: 22. 01. 2020.


Mnoge trudnice ne budu liječene od dvije česte spolno prenosive bakterijske infekcije, iako se jave u hitnu službu i unatoč tome što Centar za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuje probir tih infekcija u svih spolno aktivnih žena.

Roman Krivochenitser s kolegama sa Sveučilišta Michigan objavio je 6.2.2013. online rezultate multicentrične retrospektivne kohortne studije u časopisu American Journal of Emergency Medicine.

Pregledali su medicinske podatke trudnica koje su se javile u hitnu službu 3 medicinska centra tijekom perioda od 18 mjeseci da bi utvrdili slučajeve neliječene klamidije (Chlamydia trachomatis) i gonoreje (Neisseria gonorrhoeae). Cilj je bio otkriti učestalost neprepoznatih infekcija, zajednička obilježja za neliječene žene i postotak žena koji se izgubio iz nadzora.

Od 735 žena koje su bile pozitivne, 361 (49%) nije bila liječena u vrijeme kada se javila u hitnu službu, 179 žena bilo je trudno (24%), a 143 (80%) nije dobilo lijekove u hitnoj službi, iako su imale upalu vrata maternice.

Od neliječenih žena, 114 (80%) inficiranih trudnica dobilo je obavijest telefonom ili mailom, ali zabrinjavajuće je da 29 (20%) trudnica nije pronađeno i nisu primile obavijest, niti su kontaktirane na drugi način.

Nije nađeno ništa po čemu bi se razlikovalo liječene od neliječenih trudnica (dob, anamneza spolno prenosivih bolesti, zdravstveno osiguranje, etničko porijeklo).

Odgađanje liječenja u trudnica šteti fetusu povećavajući rizik prijevremenog porođaja, prijevremenog pucanja vodenjaka, male porođajne težine, intrauterinog zastoja rasta. Povećava se i rizik upalne bolesti zdjelice, kasnije neplodnosti i izvanmaternične trudnoće.

Veliki broj neliječenih trudnica upućuje nas na to da se „ponovno razmotre preporuke za empirijsku terapiju spolno prenosivih bolesti u trudnica“.

Važno je poboljšati komunikaciju između liječnika u hitnoj službi i pacijenata, ali i liječnika i pacijenata općenito. Posebno se naglašava propisivanje antibiotika ženama s blaže izraženim simptomima (trbušna bol, mučnina, iscjedak, krvarenje), jer rezultati nalaza ne budu gotovi za vrijeme ženinog boravka u hitnoj službi.

Ograničenje studije bilo je u nemogućnosti da se utvrdi koje žene su odbile terapiju, a ovi nalazi koji su dobiveni iz urbane populacije koja ima veliku etničku različitost ne mogu se primijeniti i na ostalu populaciju.

 

Am J Emerg Med. 2013.



:: Đurđa Žigmundovac-Klaić, dr.med. :: spec. ginekologije i opstetricije :: Poliklinika Harni ::

Povezane teme

  Novosti - Sve