Prijevremeni porod nakon IVF-a: koliki je rizik
Čak i jednoplodne trudnoće nakon IVF-a i ICSI-ja imaju nešto veći rizik prijevremenog poroda od spontano začetih trudnoća. To ne znači da će trudnoća završiti prerano, ali opravdava pažljivu procjenu vrata maternice i ostalih čimbenika rizika.
Najveći dio povećanog rizika nakon medicinski pomognute oplodnje povezan je s višeplodnim trudnoćama. Ipak, istraživanja pokazuju da razlika postoji i kada se uspoređuju samo trudnoće s jednim plodom.
Što je pokazala meta-analiza?
Meta-analiza iz 2017. obuhvatila je 15 studija i ukupno 61.677 jednoplodnih trudnoća. Spontani prijevremeni porod prije 37. tjedna zabilježen je u 10,1 % trudnoća nakon IVF-a ili ICSI-ja te u 5,5 % spontano začetih trudnoća.
Porod prije 34. tjedna zabilježen je u 3,6 % IVF i ICSI trudnoća te u 2,1 % spontanih trudnoća. Nalazi su upućivali na približno 75–80 % veći relativni rizik, ali nisu mogli dokazati da su laboratorijski postupci jedini uzrok razlike.
Noviji podaci potvrđuju povećani rizik
Novija meta-analiza objavljena 2024. također je pokazala da jednoplodne trudnoće nakon IVF-a ili ICSI-ja imaju približno dvostruko veći rizik prijevremenog poroda od spontano začetih trudnoća. Autori su ipak ocijenili sigurnost dokaza niskom zbog razlika među uključenim studijama.
Relativno povećanje ne znači da će većina trudnica nakon IVF-a roditi prije termina. Većina jednoplodnih IVF trudnoća završava nakon navršenog 37. tjedna.
IVF vjerojatno nije jedino objašnjenje
Na rizik mogu istodobno utjecati uzrok neplodnosti, dob i zdravstveno stanje trudnice, promjene posteljice, hormonski i laboratorijski postupci, ranija trudnoća s više gestacijskih vrećica te drugi čimbenici koji su postojali prije začeća.
Što dodatno povećava rizik?
Raniji prijevremeni porod
Prethodni spontani prijevremeni porod jedan je od najsnažnijih čimbenika ponavljanja.
Kratak cerviks
Skraćen vrat maternice sredinom trudnoće povećava vjerojatnost spontanog ranog poroda.
Višeplodna trudnoća
Blizanačka i višeplodna trudnoća nose znatno veći rizik od jednoplodne.
Bolesti i komplikacije
Krvarenje, infekcija, bolesti maternice i posteljice mogu dodatno povećati rizik.
Kako se procjenjuje duljina cerviksa?
Vrat maternice treba pažljivo prikazati tijekom detaljnog ultrazvučnog pregleda anatomije ploda između 18. i 22. tjedna trudnoće. Ako je nalaz preko trbuha nedovoljno jasan ili upućuje na skraćenje, duljina se preciznije mjeri transvaginalnim ultrazvukom.
Sve odluke o liječenju kratkog cerviksa trebaju se temeljiti na standardiziranom transvaginalnom mjerenju. Pregled je siguran za trudnoću, a prazan mokraćni mjehur i pravilna tehnika važni su za vjerodostojan rezultat.
Treba li cerviks kontrolirati češće samo zbog IVF-a?
Suvremene preporuke ne savjetuju serijsko mjerenje duljine cerviksa svim trudnicama samo zato što je trudnoća ostvarena IVF-om. Jedna procjena u sklopu pregleda anatomije ploda najčešće je dovoljna ako nema dodatnih čimbenika rizika.
Češće transvaginalne kontrole mogu biti potrebne kod ranijeg spontanog prijevremenog poroda, operacija vrata maternice, sumnjivog ili graničnog nalaza, simptoma ili drugih individualnih razloga.
Kada se primjenjuje vaginalni progesteron?
U jednoplodnoj trudnoći bez ranijeg spontanog prijevremenog poroda duljina cerviksa od 25 mm ili manje prije 24. tjedna smatra se kratkim cerviksom. Vaginalni progesteron preporučuje se kod duljine od 20 mm ili manje, a kod vrijednosti od 21 do 25 mm može se razmotriti nakon razgovora o koristima i ograničenjima.
Ovdje nije riječ o progesteronu koji se primjenjivao kao lutealna potpora nakon IVF postupka. Indikacija, doza i trajanje terapije za prevenciju prijevremenog poroda određuju se prema opstetričkom nalazu.
Serklaža nije automatsko rješenje za kratak cerviks
U trudnice bez prethodnog spontanog prijevremenog poroda, sa sonografski izmjerenim cerviksom između 10 i 25 mm, serklaža se u pravilu ne preporučuje ako vrat maternice nije otvoren.
Serklaža se razmatra u drugim jasno definiranim okolnostima, primjerice kod odgovarajuće opstetričke anamneze, progresivnog skraćenja uz raniji prijevremeni porod ili bezbolnog otvaranja vrata maternice. Sama činjenica da je trudnoća začeta IVF-om nije indikacija za zahvat.
Prevencija počinje jednim embrijem
Prijenos jednog embrija najvažniji je način smanjivanja broja blizanačkih trudnoća i s njima povezanih prijevremenih poroda. Ipak, ni prijenos jednog embrija ne uklanja potpuno povećani rizik u odnosu na spontano začetu jednoplodnu trudnoću.
Važni su i prestanak pušenja, liječenje kroničnih bolesti, pravodobno prepoznavanje infekcija i komplikacija posteljice te redovito praćenje trudnoće prema individualnom riziku.
IVF trudnoća traži pažnju, ali ne i automatske zahvate
Jednoplodna trudnoća nakon IVF-a ili ICSI-ja ima povećan rizik prijevremenog poroda, ali većina završava u terminu. Cerviks treba procijeniti tijekom pregleda anatomije ploda, dok se dodatne kontrole, vaginalni progesteron i serklaža određuju prema konkretnom nalazu i opstetričkoj anamnezi, a ne samo prema načinu začeća.
Kada se javiti prije dogovorene kontrole?
Prije 37. tjedna potrebno je odmah se javiti liječniku ili u rodilište kod pravilnih ili sve češćih kontrakcija, pritiska u zdjelici, tupe križobolje, vodenastog ili krvavog iscjetka te sumnje na otjecanje plodove vode.
Prijevremeni porod ponekad započinje blagim simptomima, pa pregled ne treba odgađati samo zato što bol nije jaka.
Informacije u članku služe zdravstvenom informiranju i ne mogu zamijeniti individualnu procjenu rizika, ultrazvučni pregled ni preporuku liječnika koji prati trudnoću.
