Medicinski potpomognuta oplodnja i trudnoća

Krioembriotransfer i hipertenzivni poremećaji trudnoće

Name: Krioembriotransfer i hipertenzivni poremećaji trudnoće
Creator: Tatjana Mioč-Pranić

Trudnoće nakon prijenosa smrznuto-odmrznutih embrija povezane su s većim rizikom gestacijske hipertenzije i preeklampsije nego trudnoće nakon svježeg embriotransfera. Novija istraživanja pokazuju da rizik može ovisiti i o načinu pripreme endometrija.

Velike populacijske studije potvrđuju povezanost krioembriotransfera s većim rizikom hipertenzivnih poremećaja trudnoće. Rizik ipak nije jednak u svim ciklusima, a čini se da je najizraženiji u programiranim ciklusima bez ovulacije i žutog tijela.

Što je pokazala skandinavska studija?

Istraživači su analizirali podatke iz nacionalnih registara Švedske, Danske, Finske i Norveške. Usporedili su više od 47.000 jednoplodnih trudnoća nakon medicinski potpomognute oplodnje s gotovo 268.600 spontano začetih jednoplodnih trudnoća.

Analizirano je i više od 10.000 blizanačkih trudnoća nakon MPO-a te odgovarajuća skupina spontano začetih blizanačkih trudnoća. U obzir su uzeti majčina dob, paritet i drugi čimbenici koji mogu utjecati na pojavu hipertenzivnih poremećaja.

Rizik je bio veći nakon MPO postupaka

Hipertenzivni poremećaji zabilježeni su u 5,9% jednoplodnih trudnoća nakon MPO-a, u usporedbi s 4,7% spontano začetih trudnoća. Među blizanačkim trudnoćama učestalost je iznosila 12,6% nakon MPO-a i 10,4% nakon spontanog začeća.

Najveći rizik među jednoplodnim trudnoćama utvrđen je nakon prijenosa smrznuto-odmrznutih embrija, kada su hipertenzivni poremećaji zabilježeni u 7% trudnoća. Apsolutna razlika u odnosu na usporednu skupinu iznosila je približno 1,8 postotnih bodova.

Usporedba trudnoća iste žene potvrdila je razliku

Kod žena koje su imale trudnoću nakon svježeg i nakon smrznuto-odmrznutog embriotransfera izgledi za hipertenzivni poremećaj bili su 2,63 puta veći nakon krioembriotransfera. To odgovara približno 163% većim relativnim izgledima, a ne povećanju od 263%.

Ovakva usporedba smanjuje utjecaj brojnih trajnih osobina žene, ali zbog ograničenog broja usporedivih trudnoća i mogućih drugih razlika ne može sama dokazati uzročno-posljedičnu povezanost.

Zašto bi način prijenosa mogao biti važan?

Svježi transfer

Embrij se prenosi u ciklusu ovarijske stimulacije, u kojemu su hormonske koncentracije iznad fizioloških.

Prirodni krio-ciklus

Transfer se usklađuje sa spontanom ovulacijom, uz prisutno žuto tijelo koje luči važne čimbenike.

Programirani ciklus

Endometrij se priprema estrogenom i progesteronom, najčešće bez ovulacije i stvaranja žutog tijela.

Razvoj posteljice

Hormonsko i krvožilno okruženje u ranoj trudnoći može utjecati na implantaciju i prilagodbu krvnih žila.

Uloga programiranih ciklusa i žutog tijela

Novija istraživanja pokazuju da povećani rizik možda nije posljedica samog zamrzavanja i odmrzavanja embrija. Posebno se izdvajaju programirani krioembriotransferi, u kojima nema spontane ovulacije ni žutog tijela.

Žuto tijelo, osim progesterona, luči tvari koje sudjeluju u prilagodbi krvnih žila majke na trudnoću. Njegova odsutnost mogla bi utjecati na razvoj posteljice i povećati sklonost gestacijskoj hipertenziji i preeklampsiji. Budući da se većina podataka temelji na promatračkim istraživanjima, mehanizam još nije konačno potvrđen.

Što ovi podatci znače u praksi?

Krioembriotransfer ima brojne važne indikacije i prednosti te većina takvih trudnoća završava bez hipertenzivnih komplikacija. Rezultati ne znače da treba izbjegavati zamrzavanje embrija kada za njega postoji medicinski ili laboratorijski razlog.

Kod žena koje uredno ovuliraju može se individualno razmotriti prirodni ili modificirani prirodni ciklus. Izbor nije prikladan za svaku pacijenticu i ovisi o pravilnosti ciklusa, mogućnosti praćenja ovulacije, medicinskoj anamnezi i organizaciji postupka.

Praćenje trudnoće nakon krioembriotransfera

Na početku trudnoće potrebno je procijeniti osobne čimbenike rizika, uključujući kroničnu hipertenziju, prethodnu preeklampsiju, dob, tjelesnu težinu, šećernu bolest, bubrežnu bolest i višeplodnu trudnoću.

Redovito mjerenje krvnog tlaka, procjena rizika preeklampsije i praćenje rasta fetusa omogućuju pravodobno prepoznavanje komplikacija. Preventivne mjere određuju se individualno, u skladu s ukupnim rizikom trudnice.

Najvažnija poruka

Trudnoće nakon prijenosa smrznuto-odmrznutih embrija povezane su s većim rizikom gestacijske hipertenzije i preeklampsije, osobito nakon programiranih ciklusa bez žutog tijela. Većina trudnoća ipak prolazi uredno, a individualiziran nadzor omogućuje rano prepoznavanje mogućih komplikacija.

Rizik treba procijeniti prije i tijekom trudnoće

Izbor između svježeg i odgođenog embriotransfera te načina pripreme endometrija treba prilagoditi medicinskoj indikaciji, ovulacijskom ciklusu i individualnim obilježjima žene.

Nakon ostvarenja trudnoće važno je pravodobno procijeniti rizik hipertenzivnih poremećaja i planirati odgovarajući opstetrički nadzor.

Autor

Dr. Tatjana Mioč-Pranić, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički pregled ni osobni savjet liječnika. Praćenje trudnoće nakon MPO-a treba prilagoditi individualnom riziku i kliničkom nalazu.