Što znači komplementarni pristup?

Komplementarni pristup primjenjuje se uz standardnu medicinsku skrb, a ne umjesto nje. Njegov cilj može biti poboljšanje općeg zdravlja, smanjenje stresa, prestanak pušenja, korekcija utvrđenog nutritivnog nedostatka ili liječenje drugog jasno dijagnosticiranog stanja.

Alternativni pristup, kojim se dokazana dijagnostika ili liječenje zamjenjuju nedokazanom metodom, može biti rizičan. Kod HPV-a je osobito opasno odgoditi kolposkopiju, biopsiju ili liječenje promjene visokog stupnja uz očekivanje da će je ukloniti prirodni pripravak.

Što ima razumnu potpornu ulogu?

Stres, san i HPV

Kronični stres i nedostatak sna mogu nepovoljno utjecati na opće zdravlje i regulaciju imunološkog odgovora. Ipak, iz toga se ne može zaključiti da će meditacija, joga ili druga tehnika samostalno ukloniti HPV.

Takve metode mogu biti korisne ako pomažu boljem spavanju, smanjuju tjeskobu ili olakšavaju pridržavanje preporučenih kontrola. Treba ih promatrati kao potporu kvaliteti života, a ne kao antivirusnu terapiju.

Vaginalni mikrobiom i HPV

Vaginalni mikrobiom u kojem prevladavaju određene vrste laktobacila povezan je s nižim vaginalnim pH i stabilnijom lokalnom sredinom. Istraživanja su pronašla povezanost vaginalne disbioze s perzistentnim HPV-om i težim cervikalnim promjenama.

Još nije potpuno jasno je li promijenjeni mikrobiom uzrok perzistencije, njezina posljedica ili dio složenog međudjelovanja infekcije, upale, hormona, spolnog ponašanja i drugih čimbenika.

Ako postoje iscjedak, neugodan miris, svrbež ili pečenje, potrebno je utvrditi postoji li bakterijska vaginoza, kandidijaza, trihomonijaza ili drugi uzrok. Liječi se potvrđeni poremećaj, a ne sam HPV nalaz.

Probiotici

Oralni i vaginalni probiotici istražuju se zbog mogućeg utjecaja na obnovu laktobacilne flore. Neka manja istraživanja i novije analize upućuju na moguću korist, ali razlikuju se korišteni sojevi, doze, trajanje terapije i kriteriji uspjeha.

Zbog tih ograničenja probiotici se ne mogu smatrati dokazanim liječenjem HPV-a ili cervikalne lezije. Mogu se razmotriti u određenim okolnostima, primjerice nakon liječenja potvrđenog poremećaja vaginalnog mikrobioma, ali njihova primjena ne mijenja plan PAPA, HPV ili kolposkopskih kontrola.

Biljni vagitoriji i eterična ulja

Laboratorijski antimikrobni učinak neke biljke ili eteričnog ulja ne znači da je pripravak učinkovit i siguran za primjenu na vaginalnoj ili cervikalnoj sluznici. Klinički dokazi da čajevac, niauli, ravensara, eukaliptus ili slična ulja uklanjaju genitalni HPV nisu dovoljni.

Eterična ulja mogu izazvati kemijsku iritaciju, oštećenje sluznice i alergijski kontaktni dermatitis. Kućno pripremljene mješavine, izravno nanošenje ulja i vaginalno ispiranje eteričnim uljima ne preporučuju se.

Ako se nakon lokalnog pripravka pojave pečenje, bol, otok, ranice ili promijenjeni iscjedak, primjenu treba prekinuti i obaviti pregled.

Zeleni čaj i katehini

Zeleni čaj sadržava katehine, među kojima je epigalokatehin-galat – EGCG. Ti se spojevi istražuju zbog antioksidativnih i drugih bioloških učinaka, ali ispijanje zelenog čaja nije dokazano liječenje cervikalne HPV infekcije.

Standardizirani ekstrakt katehina zelenog čaja, sinekatehini, koristi se kao jedna od lokalnih mogućnosti liječenja određenih vanjskih anogenitalnih bradavica. To nije isto što i čaj, dodatak EGCG-a ili lokalna primjena kućno pripremljenog ekstrakta.

Koncentrirani oralni ekstrakti zelenog čaja mogu izazvati nuspojave i rijetko oštećenje jetre. Osobe s bolešću jetre, trudnice, dojilje i osobe koje uzimaju kroničnu terapiju trebaju se prije uporabe savjetovati s liječnikom.

Ljekovite biljke, čajevi i kupke

Stolisnik, neven i druge biljke tradicionalno se primjenjuju za različite tegobe, ali tradicionalna uporaba nije dokaz da liječe HPV. Čaj se može piti kao napitak ako za osobu nema kontraindikacija, no ne treba očekivati promjenu HPV ili citološkog nalaza.

Sjedeće kupke i biljni pripravci mogu nadražiti kožu i sluznicu, osobito ako su koncentrirani, mirisni ili se primjenjuju na već oštećeno područje. Kod vulvarnih tegoba najprije treba postaviti dijagnozu jer svrbež i pečenje nisu specifični za HPV.

Vitamini, antioksidansi i drugi dodaci

Vitamini, folati, cink, selen, vitamin D, ekstrakti gljiva, AHCC i različite kombinacije biljnih spojeva istražuju se u kontekstu HPV-a. Za dio pripravaka postoje mala ili preliminarna istraživanja, ali nema dovoljno pouzdanih dokaza da bi se smatrali standardnim liječenjem.

Nedostatak pojedinog vitamina ili minerala treba korigirati kada je utvrđen. To nije isto što i uzimanje visokih doza bez dokazanog manjka. Više pripravaka može sadržavati iste sastojke pa se ukupna doza neprimjetno povećava.

Detaljnije o prehrani i mikronutrijentima možete pročitati na stranici HPV i prehrana – antioksidansi, folati i podrška zdravlju.

Što dokazano smanjuje rizik HPV-povezane bolesti?

Najvažnije dokazano postupanje uključuje:

• HPV cijepljenje prema dobi i individualnoj indikaciji
• sudjelovanje u preporučenom probiru raka vrata maternice
• kolposkopiju i biopsiju kada su indicirane
• praćenje ili liječenje promjene prema stupnju rizika
• prestanak pušenja
• liječenje genitalnih bradavica i drugih potvrđenih bolesti
• redovite kontrole nakon liječenja promjene visokog stupnja

Kondomi smanjuju, ali ne uklanjaju mogućnost prijenosa HPV-a jer ne prekrivaju svu kožu anogenitalnog područja.

Kada komplementarna metoda postaje rizična?

Rizik postoji kada pripravak:

• odgađa preporučenu kolposkopiju ili biopsiju
• zamjenjuje liječenje histološki potvrđenog HSIL-a
• izaziva iritaciju ili oštećenje kože i sluznice
• stupa u interakcije s lijekovima
• primjenjuje se u trudnoći bez provjere sigurnosti
• sadrži nepoznate količine ili neprijavljene sastojke
• obećava potpuno i zajamčeno uklanjanje HPV-a

Kako komplementarni pristup učiniti sigurnijim?

Liječniku treba navesti sve dodatke, biljne pripravke i lokalne proizvode koji se koriste. Važno je prijaviti kronične bolesti, trudnoću, dojenje, alergije i svu redovitu terapiju.

Istodobno treba sačuvati dogovoreni raspored PAPA, HPV i kolposkopskih kontrola. Ako se nalaz pogorša, postupanje se određuje prema medicinskom riziku, a ne prema tome koliko dugo se koristi neki dodatak.