Zašto autoimune bolesti mijenjaju izbor kontracepcije?

Autoimune bolesti nisu jedna bolest, nego velika skupina stanja u kojima imunološki sustav napada vlastita tkiva. Neke su bolesti blage i stabilne, dok druge mogu zahvaćati krvne žile, bubrege, živčani sustav, zglobove, crijeva ili kožu.

Izbor kontracepcije ovisi o vrsti bolesti, aktivnosti bolesti, prisutnosti antifosfolipidnih protutijela, riziku tromboze, krvnom tlaku, lijekovima koje žena uzima i planovima za trudnoću. Zato ista kontracepcijska metoda može biti prikladna za jednu ženu s autoimunom bolesti, a neprikladna za drugu.

Sistemski eritemski lupus i kontracepcija

Sistemski eritemski lupus zahtijeva posebno pažljiv izbor kontracepcije. Kod žena sa stabilnim lupusom, bez antifosfolipidnih protutijela i bez visokog trombotskog rizika, neke hormonske metode mogu biti prihvatljive. Međutim, kod aktivne bolesti, bubrežnog zahvaćanja, prethodne tromboze ili pozitivnih antifosfolipidnih protutijela, estrogen najčešće nije prikladan izbor.

U takvim situacijama prednost se često daje metodama bez estrogena: minipilulama, hormonskoj spirali LNG-IUS, bakrenoj spirali ili drugim samo gestagenskim metodama. Konačna odluka ovisi o kliničkoj slici, terapiji, riziku infekcije i individualnim prioritetima žene.

Antifosfolipidni sindrom i rizik tromboze

Antifosfolipidni sindrom povezan je s povećanim rizikom venskih i arterijskih tromboza, ponovljenih spontanih pobačaja i komplikacija trudnoće. Kod žena s potvrđenim antifosfolipidnim sindromom ili pozitivnim antifosfolipidnim protutijelima estrogen se u pravilu izbjegava.

Najčešće se razmatraju nehormonske metode, hormonska spirala LNG-IUS ili druge metode bez estrogena, ovisno o osobnoj anamnezi tromboze, antikoagulantnoj terapiji i krvarenjima. Ako žena uzima lijekove za razrjeđivanje krvi, obilna krvarenja mogu biti dodatni razlog za razmatranje LNG-IUS-a.

Reumatoidni artritis, psorijatični artritis i spondiloartritisi

Kod reumatoidnog artritisa, psorijatičnog artritisa i spondiloartritisa izbor kontracepcije najčešće ovisi o aktivnosti bolesti, pokretljivosti, prisutnosti dodatnih čimbenika rizika i lijekovima. Sama dijagnoza ne znači automatsku zabranu hormonske kontracepcije.

Posebnu pozornost treba obratiti na primjenu metotreksata, leflunomida, mikofenolata, JAK inhibitora i drugih lijekova koji nisu prikladni u trudnoći. U tim situacijama pouzdana kontracepcija nije samo pitanje zaštite od trudnoće, nego važan dio sigurnog liječenja osnovne bolesti.

Upalne bolesti crijeva

Crohnova bolest i ulcerozni kolitis mogu utjecati na izbor kontracepcije, osobito ako je bolest aktivna, ako postoje proljevi, malapsorpcija, anemija, operacije crijeva ili povećan rizik tromboze. Kod težih proljeva pouzdanost oralnih metoda može biti smanjena zbog slabije apsorpcije.

U stabilnoj bolesti mogućnosti su šire, ali kod aktivne bolesti, pušenja, kortikosteroidne terapije, operacija ili imobilizacije treba pažljivije procijeniti rizik. Dugodjelujuće metode, poput intrauterine kontracepcije ili implantata, mogu biti praktične jer ne ovise o probavnom sustavu.

Multipla skleroza i druge neuroimunološke bolesti

Kod multiple skleroze kontracepcija se bira prema stupnju pokretljivosti, riziku tromboze, lijekovima i planovima za trudnoću. Sama multipla skleroza najčešće nije razlog za izbjegavanje svih hormonskih metoda, ali značajna nepokretnost, imobilizacija ili dodatni vaskularni rizici mogu promijeniti preporuku.

Važno je uskladiti kontracepciju s terapijom koju propisuje neurolog, jer se neki lijekovi moraju prekinuti ili zamijeniti prije planirane trudnoće. Pouzdana metoda kontracepcije omogućuje sigurnije planiranje trudnoće u razdoblju stabilne bolesti.

Hashimotov tireoiditis i autoimune bolesti štitnjače

Hashimotov tireoiditis sam po sebi najčešće ne ograničava izbor hormonske kontracepcije. Ako je funkcija štitnjače dobro regulirana, većina kontracepcijskih metoda može se razmatrati prema uobičajenim pravilima.

Važno je redovito pratiti TSH i prilagoditi terapiju levotiroksinom prema endokrinološkoj procjeni. Kod planiranja trudnoće optimalna regulacija štitnjače posebno je važna prije začeća i u ranoj trudnoći.

Vaskulitisi i sistemske bolesti vezivnog tkiva

Kod vaskulitisa, sistemske skleroze, miješane bolesti vezivnog tkiva i sličnih stanja izbor kontracepcije ovisi o zahvaćenosti krvnih žila, pluća, bubrega, srca i koagulacijskog sustava. Ako bolest nosi povećan rizik tromboze ili vaskularnih komplikacija, estrogen može biti neprikladan.

U tim situacijama obično se razmatraju metode bez estrogena, osobito intrauterine metode ili samo gestagenska kontracepcija. Odluku je najbolje donijeti u suradnji ginekologa i liječnika koji prati osnovnu bolest.

Koje metode najčešće dolaze u obzir?

Kod autoimunih bolesti ne bira se metoda samo prema učinkovitosti, nego prema ukupnom riziku za ženu: trombozi, krvarenju, infekciji, terapiji, aktivnosti bolesti i planovima za trudnoću.

Biološka terapija, imunosupresivi i planiranje trudnoće

Mnoge žene s autoimunim bolestima uzimaju lijekove koji zahtijevaju pažljivo planiranje trudnoće. Neki lijekovi mogu biti sigurni, neki se moraju zamijeniti, a neki se moraju prekinuti dovoljno rano prije začeća.

Zato kontracepcija kod autoimunih bolesti nije samo zaštita od neželjene trudnoće. Ona omogućuje da se trudnoća planira u razdoblju stabilne bolesti, uz terapiju koja je kompatibilna s trudnoćom i uz najmanji mogući rizik za majku i dijete.

Kada je potreban zajednički dogovor specijalista?

Suradnja ginekologa, reumatologa, neurologa, gastroenterologa, hematologa ili nefrologa osobito je važna kod aktivne sistemske bolesti, pozitivnih antifosfolipidnih protutijela, prethodne tromboze, teške anemije, bolesti bubrega, terapije antikoagulansima ili lijekovima koji su kontraindicirani u trudnoći.

U takvim situacijama cilj je pronaći metodu koja je dovoljno učinkovita, ne pogoršava osnovnu bolest, ne povećava rizik tromboze i omogućuje sigurno planiranje buduće trudnoće.