Menopauza i postmenopauza nisu isto

Menopauza označava posljednju spontanu menstruaciju i može se potvrditi tek nakon 12 uzastopnih mjeseci bez krvarenja, ako za amenoreju ne postoji drugi uzrok. Razdoblje koje slijedi naziva se postmenopauza.

Nakon iscrpljenja funkcionalnih ovarijskih folikula više ne nastaju redovita sazrijevanja dominantnog folikula, ovulacija ni funkcionalno žuto tijelo. Time prestaje cikličko stvaranje estradiola i progesterona te menstrualno krvarenje.

Hormonski obrazac nakon menopauze

Prestankom folikularne aktivnosti vrijednosti estradiola, progesterona, AMH-a i inhibina ostaju niske. Gubitak njihove negativne povratne sprege prema hipotalamusu i hipofizi dovodi do trajnog porasta FSH-a i LH-a.

FSH obično raste izraženije od LH-a. Iako su gonadotropini povišeni, jajnici više nemaju odgovarajući folikularni bazen koji bi mogao odgovoriti sazrijevanjem dominantnog folikula i ovulacijom.

Za razliku od perimenopauze, u kojoj se visoke i niske vrijednosti hormona mogu brzo izmjenjivati, postmenopauzalni obrazac s vremenom postaje stabilniji.

Estradiol, estron i progesteron

Estradiol je glavni estrogen reproduktivne dobi. Nakon prestanka razvoja folikula njegova se ovarijska proizvodnja snažno smanjuje. Estrogeni ipak ne nestaju potpuno: estron nastaje perifernom pretvorbom androgena, osobito u masnom i drugim tkivima, te postaje relativno zastupljeniji estrogen postmenopauze.

Razlike u tjelesnoj građi i perifernoj aromatizaciji pridonose razlikama u koncentracijama estrogena među ženama, ali veća količina masnog tkiva ne predstavlja zaštitu od svih posljedica menopauze.

Progesteron u reproduktivnoj dobi stvara žuto tijelo nakon ovulacije. Budući da u prirodnoj postmenopauzi nema ovulacije, prestaje njegovo cikličko stvaranje. Ako žena s maternicom prima sistemski estrogen, odgovarajući progesteron ili progestagen u pravilu je potreban radi zaštite endometrija.

Androgeni nakon menopauze

Testosteron, androstendion, DHEA i DHEAS smanjuju se postupnije tijekom odrasle dobi i ne doživljavaju nagli pad usporediv s prestankom ovarijske proizvodnje estradiola i progesterona.

Androgene i dalje stvaraju nadbubrežne žlijezde, periferna tkiva i u manjoj mjeri jajnici. Dio se aromatizacijom pretvara u estrogene. Njihova koncentracija nije jedina odrednica seksualne želje, energije ili općeg osjećaja dobrobiti.

Na seksualnu funkciju istodobno utječu urogenitalni simptomi, bol pri odnosu, san, raspoloženje, kronične bolesti, lijekovi, partnerski odnos i osobni doživljaj tijela.

Valunzi, noćno znojenje i san

Vazomotorni simptomi povezani su s promjenama estrogenskog signaliziranja i središnje regulacije tjelesne temperature. Sužava se termoneutralna zona, pa i vrlo mala promjena tjelesne temperature može pokrenuti širenje krvnih žila kože, osjećaj topline i znojenje.

Noćno znojenje može uzrokovati učestala buđenja, umor, razdražljivost i smanjenu koncentraciju. Poremećaj sna ipak nije uvijek samo posljedica hormona: mogu mu pridonijeti apneja u snu, sindrom nemirnih nogu, bol, raspoloženje, lijekovi i drugi čimbenici.

Vazomotorni simptomi kod mnogih žena s vremenom slabe, ali njihov intenzitet i trajanje nije moguće unaprijed pouzdano predvidjeti.

Genitourinarni sindrom menopauze

Smanjeno estrogensko djelovanje utječe na vulvu, rodnicu, klitoris, uretru i mokraćni mjehur. Mogu se pojaviti suhoća, pečenje, nadraženost, smanjena elastičnost tkiva, bol pri odnosu, učestalo ili hitno mokrenje te ponavljane infekcije mokraćnog sustava.

Za razliku od valunga, genitourinarni simptomi bez liječenja često ostaju prisutni ili napreduju. Mogu se ublažiti lubrikantima i vaginalnim ovlaživačima, lokalnim hormonskim liječenjem ili drugim ciljanim terapijama, ovisno o simptomima i zdravstvenoj anamnezi.

Bol, krvarenje, iscjedak ili promjenu kože vulve ne treba automatski pripisati manjku estrogena. Takvi simptomi mogu imati drugi uzrok i zahtijevaju pregled.

Kosti, mišići i tjelesna građa

Estrogeni sudjeluju u održavanju ravnoteže između razgradnje i izgradnje kosti. Njihovo smanjenje ubrzava koštanu pregradnju i gubitak koštane mase, osobito tijekom menopauzalne tranzicije i prvih godina postmenopauze.

Na rizik osteoporoze i prijeloma dodatno utječu dob, nasljeđe, raniji prijelomi, niska tjelesna masa, pušenje, alkohol, nedostatak tjelesne aktivnosti, prehrana, određene bolesti i lijekovi.

Starenje i hormonske promjene mogu pridonijeti smanjenju mišićne mase i snage te promjeni raspodjele masnog tkiva. Trening snage, opterećenje kostiju, odgovarajuća prehrana i prevencija padova važni su dijelovi dugoročne skrbi.

Metaboličko i kardiovaskularno zdravlje

Tijekom srednje životne dobi mogu se mijenjati krvni tlak, lipidni profil, osjetljivost na inzulin i raspodjela masnog tkiva. Menopauzalna tranzicija može pridonijeti tim promjenama, ali ih nije moguće odvojiti od utjecaja dobi, genetike, prehrane, tjelesne aktivnosti, sna i pušenja.

Preventivna skrb zato uključuje procjenu krvnog tlaka, glukoze, masnoća u krvi, tjelesne mase i drugih individualnih čimbenika rizika. Menopauzalna hormonska terapija ne uvodi se samo radi primarne prevencije srčanog ili moždanog udara.

Treba li određivati hormone?

U žene očekivane dobi koja je imala 12 mjeseci spontane amenoreje prirodna menopauza najčešće se potvrđuje prema anamnezi. Rutinsko mjerenje FSH-a, LH-a, estradiola ili AMH-a obično nije potrebno.

Laboratorijska procjena može biti opravdana kada amenoreja nastupi prije očekivane dobi, kada menstrualni obrazac nije moguće procijeniti nakon histerektomije, kada su simptomi netipični ili postoji sumnja na prijevremenu insuficijenciju jajnika, poremećaj štitnjače, hipofize ili drugi endokrini uzrok.

Hormonska terapija i neke kontracepcijske metode mijenjaju FSH, LH, estradiol i obrazac krvarenja. Zbog toga se nalazi tijekom terapije ne tumače kao hormonski obrazac prirodne postmenopauze.

Prirodna, kirurška i prijevremena menopauza

Prirodnoj menopauzi prethodi postupna menopauzalna tranzicija. Nakon obostranog odstranjenja jajnika hormoni se mijenjaju naglo, bez višegodišnje perimenopauzalne prilagodbe, pa simptomi mogu biti izraženiji.

Rana menopauza i prijevremena insuficijencija jajnika znače dulje razdoblje izloženosti manjku estrogena te zahtijevaju posebnu procjenu zdravlja kostiju, kardiovaskularnih čimbenika, simptoma i potrebe za hormonskim liječenjem.

Prijevremena insuficijencija jajnika nije potpuno isto što i prirodna menopauza: povremena ovarijska aktivnost, ovulacija i spontana trudnoća još se mogu pojaviti.

Mjesto menopauzalne hormonske terapije

Menopauzalna hormonska terapija najučinkovitije je liječenje valunga i noćnog znojenja, a može pomoći i u očuvanju koštane mase. Lokalna vaginalna terapija namijenjena je ponajprije genitourinarnim simptomima.

Za većinu zdravih žena s izraženim simptomima koje su mlađe od 60 godina ili unutar deset godina od početka menopauze odnos koristi i rizika može biti povoljan, uz individualnu procjenu. Vrsta hormona, doza, način primjene, prisutnost maternice, vrijeme od menopauze i zdravstvena anamneza utječu na izbor terapije.

Kod žene koja ima maternicu sistemskom estrogenu u pravilu se dodaje progesteron ili progestagen radi zaštite endometrija. Terapiju treba periodično ponovno procjenjivati prema simptomima, koristima, nuspojavama, rizicima i željama žene.

Kada je potreban pregled?

Pregled se preporučuje kod izraženih valunga, dugotrajne nesanice, urogenitalnih tegoba, boli pri odnosu, ponavljanih mokraćnih infekcija, ranog nastupa menopauze, prijeloma nakon manje ozljede ili simptoma koji narušavaju svakodnevno funkcioniranje.

Svako krvarenje koje se pojavi nakon 12 mjeseci bez menstruacije smatra se postmenopauzalnim krvarenjem. Uzrok je često dobroćudan, ali potrebno je isključiti promjene vulve, rodnice, vrata maternice i endometrija te uzeti u obzir lijekove i hormonsku terapiju.