Dob žene i medicinski pomognuta oplodnja

Kolike su šanse za IVF s vlastitim oocitima nakon 40?

Name: Kolike su šanse za IVF s vlastitim oocitima nakon 40?
Creator: Dr. Snješka Vitošević

IVF može omogućiti trudnoću i nakon 40. godine, ali ne može poništiti biološko starenje jajnih stanica. Vjerojatnost živorođenja postupno se smanjuje, a nakon 43. godine postaje vrlo niska kada se koriste vlastiti oociti.

Harvardsko istraživanje objavljeno 2005. godine pokazalo je da je stopa živorođenja po započetom IVF ciklusu iznosila 13,9% u dobi od 40 godina, 7,6% u dobi od 43 godine i manje od 3% nakon 43. godine. Suvremeni registri potvrđuju isti obrazac: uspješnost laboratorijskih postupaka napredovala je, ali dob oocita ostala je ključna granica.

Zašto se uspješnost naglo smanjuje?

Sa životnom dobi smanjuju se broj raspoloživih folikula i odgovor jajnika na stimulaciju, ali najveću prepreku predstavlja pad kvalitete oocita. Sve veći udio jajnih stanica sadrži pogrešan broj kromosoma, pa se smanjuju mogućnost uredne oplodnje, razvoj blastociste i implantacija.

Kromosomski abnormalan embrij često se prestane razvijati prije transfera, ne implantira se ili trudnoća završi ranim spontanim pobačajem. IVF može omogućiti oplodnju i odabir embrija za transfer, ali trenutačno ne može vratiti biološku kvalitetu oocita.

Kako danas izgledaju izgledi nakon 40. godine?

Rezultati se razlikuju između centara i ovise o načinu izvještavanja. U velikim registrima stopa živorođenja uz vlastite oocite iznosi približno 10–15% u žena od 41 do 42 godine kada se promatra ukupni ishod jednog postupka s aspiracijom i pripadajućim transferima.

U dobi od 43 do 44 godine vjerojatnost živorođenja najčešće pada ispod 5% po transferu ili započetom postupku, dok je nakon 45. godine uspjeh s vlastitim oocitima iznimno rijedak. Pojedinačna trudnoća ipak je moguća, ali ne mijenja izrazito nisku statističku vjerojatnost.

Postotak po transferu nije isto što i uspjeh postupka

Rezultati se mogu prikazivati po započetom ciklusu, aspiraciji oocita, embriotransferu ili kao kumulativna stopa nakon svih svježih i zamrznutih transfera iz jedne stimulacije. Postotak po transferu obično izgleda viši jer ne uključuje cikluse u kojima nije dobiven embrij pogodan za prijenos.

Za realno savjetovanje najkorisnija je kumulativna vjerojatnost živorođenja po započetom postupku, uz uračunate cikluse bez aspiracije, oplodnje ili embriotransfera.

Četiri čimbenika važna za osobnu prognozu

Dob oocita

Životna dob žene pri aspiraciji najvažniji je prediktor kromosomske urednosti embrija i živorođenja.

Ovarijska rezerva

AMH i broj antralnih folikula procjenjuju očekivani broj oocita, ali ne mogu potvrditi njihovu kvalitetu.

Broj embrija

Više dobivenih blastocista povećava mogućnost pronalaska embrija sposobnog za uredan razvoj.

Raniji postupci

Odgovor na stimulaciju, oplodnja i razvoj embrija u prethodnim ciklusima pomažu procijeniti novu mogućnost uspjeha.

Zašto se više ne prenose svi raspoloživi embriji?

Preporuka iz starijeg istraživanja da se ženama nakon 42. godine prenesu svi raspoloživi embriji više nije suvremeni standard. Prijenos većeg broja embrija ne može ispraviti kromosomsku nepravilnost, ali može povećati rizik blizanačke ili višeplodne trudnoće ako se implantira više embrija.

Broj embrija određuje se prema dobi, razvojnom stadiju, kvaliteti, ranijim ishodima i pravilima centra. Ako je dokazana euploidnost embrija, preporučuje se prijenos samo jednog embrija neovisno o dobi žene.

Može li PGT-A povećati šansu za dijete?

Preimplantacijsko genetičko testiranje aneuploidija može pomoći u odabiru kromosomski urednog embrija i smanjiti broj transfera koji nemaju mogućnost uspjeha. Međutim, testiranje ne stvara nove embrije niti popravlja abnormalne oocite.

Kod žena koje dobiju vrlo malo blastocista PGT-A može završiti bez embrija za transfer, a nije dokazano da svakoj pacijentici povećava kumulativnu stopu živorođenja. O njegovoj primjeni treba odlučivati individualno nakon objašnjenja mogućnosti i ograničenja.

Kada razmotriti donirane jajne stanice?

Donacija oocita može se razmotriti nakon ponovljenih neuspješnih postupaka, izostanka odgovora na stimulaciju, nemogućnosti dobivanja uporabljivih embrija ili kada je očekivana mogućnost uspjeha s vlastitim oocitima izrazito niska.

Uspješnost tada ponajviše ovisi o dobi i kvaliteti oocita donatorice, a znatno manje o dobi primateljice. Ipak, starija dob žene koja nosi trudnoću i dalje povećava rizik hipertenzije, preeklampsije, gestacijskog dijabetesa i drugih opstetričkih komplikacija.

Najvažnija poruka

IVF s vlastitim oocitima može završiti živorođenjem i nakon 40. godine, ali se izgledi naglo smanjuju između 42. i 44. godine. Odluku o pokušaju treba temeljiti na dobi, ovarijskoj rezervi, ranijem odgovoru na stimulaciju i realnoj kumulativnoj stopi živorođenja, a ne samo na postotku trudnoća nakon embriotransfera.

Razumna šansa nije jednaka za svaku ženu

Kronološka dob postavlja okvir, ali dvije žene iste dobi mogu imati vrlo različit broj folikula, odgovor na stimulaciju i mogućnost dobivanja blastociste. Zato prije postupka treba procijeniti ovarijsku rezervu, spermiogram, opće zdravstveno stanje i rezultate eventualnih ranijih liječenja.

Savjetovanje treba obuhvatiti mogućnost uspjeha s vlastitim oocitima, očekivani broj potrebnih ciklusa, rizik spontanog pobačaja, financijsko i emocionalno opterećenje te alternative poput donacije oocita ili ranije pohranjenih vlastitih jajnih stanica.

Autor

Dr. Snješka Vitošević, specijalistica ginekologije i opstetricije, subspecijalistica fetalne medicine i perinatologije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Ovaj članak služi informiranju i ne zamjenjuje individualnu procjenu specijalista reprodukcijske medicine. Statistički podatci opisuju skupine pacijentica i ne mogu unaprijed odrediti ishod pojedinačnog IVF postupka.