Ginekologija / miomi / nekirurško liječenje

Praćenje mioma bez liječenja

Name: Praćenje mioma bez liječenja
Creator: Dr. Tatjana Mioč-Pranić

Praćenje mioma bez liječenja, odnosno pristup promatranja i redovitih kontrola, prikladan je u žena koje imaju male ili umjereno velike miome bez značajnih tegoba. Cilj nije liječiti svaki miom, nego na vrijeme prepoznati miome koji rastu, uzrokuju krvarenja, bolove, pritisak ili mogu utjecati na plodnost i trudnoću.

Što znači praćenje mioma bez liječenja

Praćenje mioma bez liječenja znači da se miom ne uklanja i ne liječi lijekovima odmah nakon postavljanja dijagnoze, nego se njegovo ponašanje prati kroz vrijeme. Takav pristup često se naziva watch and wait, odnosno promatranje i čekanje uz redovite kontrole.

Ovaj pristup ne znači zanemarivanje mioma. Naprotiv, cilj je izbjeći nepotrebno liječenje kada miom ne uzrokuje tegobe, ali istodobno pravodobno uočiti promjene koje bi mogle zahtijevati aktivno liječenje.

Treba li svaki miom liječiti

Ne treba svaki miom liječiti. Velik broj mioma otkrije se slučajno tijekom rutinskog ginekološkog ili ultrazvučnog pregleda, bez obilnih krvarenja, bolova, pritiska ili reprodukcijskih problema. U takvim slučajevima liječenje često nije potrebno.

Odluka o praćenju ovisi o dobi žene, simptomima, veličini i položaju mioma, brzini rasta, izgledu šupljine maternice, planiranju trudnoće i općem zdravstvenom stanju.

Kada je praćenje dobar izbor

Praćenje je najčešće dobar izbor kada su miomi mali, ne uzrokuju simptome i ne deformiraju šupljinu maternice. Posebno je razumno u žena koje nemaju obilna krvarenja, nemaju anemiju, nemaju bolove i ne osjećaju pritisak u zdjelici.

Miom bez simptoma

Ako žena nema obilna krvarenja, bolove, pritisak, učestalo mokrenje ili smetnje sa stolicom, miom se često može samo pratiti.

Spor rast mioma

Miomi koji se ne povećavaju ili rastu vrlo sporo najčešće ne zahtijevaju aktivno liječenje, nego redovitu ultrazvučnu kontrolu.

Miom izvan šupljine maternice

Subserozni miomi, koji rastu prema vanjskoj strani maternice, često uzrokuju manje krvarenja nego miomi koji izbočuju prema šupljini maternice.

Dob blizu menopauze

U žena koje se približavaju menopauzi, a nemaju značajne simptome, često se može pričekati jer se miomi nakon menopauze nerijetko smanjuju.

Kako se miomi prate

Praćenje mioma temelji se na ginekološkom pregledu, transvaginalnom ultrazvuku i procjeni simptoma. Važno je opisati broj, veličinu i položaj mioma te odnos mioma prema šupljini maternice.

U nalazu je korisno navesti je li miom submukozan, intramuralan ili subserozan, koliko je velik, deformira li šupljinu maternice i postoje li znakovi koji objašnjavaju krvarenja ili pritisak na okolne organe.

Što pacijentica treba pratiti između kontrola

obilnost i trajanje menstruacije,
pojavu ugrušaka i znakove anemije,
bolove ili osjećaj pritiska u zdjelici,
učestalo mokrenje ili pritisak na mokraćni mjehur,
nadutost, zatvor ili pritisak na crijevo,
promjene ciklusa, osobito novo ili neuobičajeno krvarenje.

Koliko često treba kontrolirati miome

Učestalost kontrola određuje ginekolog prema nalazu i tegobama. Kod malih i stabilnih mioma kontrola se često planira jednom godišnje, uz redoviti ginekološki pregled. Ako je miom veći, ako je nedavno otkriven ili ako postoji dojam rasta, kontrola može biti potrebna ranije.

Kod žena koje planiraju trudnoću ili postupak potpomognute oplodnje praćenje mora biti individualno, jer položaj mioma u odnosu na šupljinu maternice može biti važniji od same veličine mioma.

Kada praćenje više nije dovoljno

Praćenje treba preispitati ako se pojave simptomi ili ako se nalaz promijeni. Aktivno liječenje može biti potrebno kada miom uzrokuje obilna krvarenja, anemiju, bolove, pritisak na mokraćni mjehur ili crijevo, neplodnost, ponavljane spontane pobačaje ili komplikacije u trudnoći.

Obilna krvarenja

Produljena ili vrlo obilna menstruacijska krvarenja, osobito uz anemiju, najčešći su razlog za prijelaz s praćenja na liječenje.

Rast mioma

Rast mioma treba procijeniti u kontekstu dobi, simptoma i ultrazvučnog nalaza. Sam rast nije uvijek razlog za operaciju, ali zahtijeva pažljiviju procjenu.

Pritisak na organe

Veliki miomi mogu pritiskati mokraćni mjehur ili crijevo te uzrokovati učestalo mokrenje, osjećaj punoće, zatvor ili bol u zdjelici.

Planiranje trudnoće

Miomi koji deformiraju šupljinu maternice mogu utjecati na implantaciju, trudnoću i ishod potpomognute oplodnje, pa ih treba posebno procijeniti.

Miomi prije menopauze i nakon menopauze

Miomi su hormonski osjetljive tvorbe i često rastu tijekom reprodukcijske dobi. Nakon menopauze, kada se smanjuje hormonska stimulacija jajnika, mnogi se miomi smanjuju ili ostaju stabilni.

Zato je u žena koje su blizu menopauze i nemaju značajne simptome praćenje često vrlo dobar izbor. Međutim, novo krvarenje nakon menopauze, rast mioma nakon menopauze ili nova bol uvijek zahtijevaju dodatnu obradu.

Praćenje nije isto što i odgađanje potrebnog liječenja

Dobro vođeno praćenje znači da se odluka o liječenju donosi u pravom trenutku. Ako miom ne smeta, ne uzrokuje krvarenje i ne ugrožava plodnost, liječenje može biti nepotrebno. Ako se pojave simptomi, liječenje se može planirati ciljano i mirno.

Takav pristup smanjuje rizik nepotrebnih zahvata, ali ne propušta situacije u kojima je liječenje doista potrebno.

Povezane teme

Praćenje mioma dio je šireg pristupa nekirurškom liječenju. Ako se tijekom kontrola pojave simptomi, mogu se razmotriti lijekovi, hormonsko liječenje, intervencijske metode ili kirurško liječenje.

Kada se naručiti na pregled

Ako vam je dijagnosticiran miom, a niste sigurni treba li ga liječiti ili samo pratiti, ginekološki pregled i ultrazvuk omogućuju procjenu veličine, smještaja i mogućeg utjecaja mioma na krvarenje, plodnost i opće zdravlje.

Naručite se na pregled

Autor: Dr. Tatjana Mioč-Pranić, specijalist ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Ovaj tekst ima informativnu i edukativnu svrhu te ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled, ultrazvučnu procjenu i liječnički savjet. Odluka o praćenju ili liječenju mioma donosi se prema simptomima, dobi, reprodukcijskim planovima i nalazu maternice.