Što je trihomonijaza?

Trihomonijaza je infekcija urogenitalnog sustava koju uzrokuje Trichomonas vaginalis, jednostanični protozoarni parazit. U žena najčešće zahvaća rodnicu, vrat maternice i mokraćnu cijev, dok u muškaraca može inficirati uretru.

Infekcija se prenosi ponajprije spolnim kontaktom. U žena se može očitovati kao vaginitis ili cervicitis, ali velik dio zaraženih žena i muškaraca nema prepoznatljive simptome.

Bez liječenja infekcija može trajati mjesecima ili dulje. Preboljela trihomonijaza ne stvara pouzdanu trajnu zaštitu, pa se osoba može ponovno zaraziti.

Kako se trihomonijaza prenosi?

Najvažniji put prijenosa jest spolni kontakt, osobito vaginalni spolni odnos. Parazit se prenosi kontaktom inficiranih genitalnih sekreta i sluznica.

Koje simptome može uzrokovati?

Simptomi mogu biti blagi ili izraženi te se povremeno pojavljivati i nestajati. Izgled iscjetka nije uvijek tipičan.

• pojačan, rijedak ili pjenušav vaginalni iscjedak,
• žućkast, zelenkast, sivkast ili bjelkast iscjedak,
• neugodan miris vaginalnog iscjetka,
• svrbež, pečenje ili žarenje rodnice i vulve,
• crvenilo i osjetljivost sluznice,
• pečenje ili bol pri mokrenju,
• bol ili nelagoda tijekom spolnog odnosa,
• kontaktno krvarenje ili oskudno krvarenje između menstruacija.

Vaginalni pH najčešće je povišen, obično iznad 4,5. Međutim, povišen pH nije specifičan za trihomonijazu jer se pojavljuje i kod bakterijske vaginoze i drugih poremećaja vaginalnog mikrobioma.

Klinička slika u žena i muškaraca

Kako se postavlja dijagnoza?

Simptomi trihomonijaze preklapaju se s bakterijskom vaginozom, kandidijazom, cervicitisom i drugim infekcijama. Za pouzdanu dijagnozu potrebna je laboratorijska potvrda.

• NAAT je najosjetljivija metoda za dokazivanje genetskog materijala Trichomonas vaginalis.
• Mikroskopski pregled svježeg preparata može pokazati pokretne trihomonade, ali ima nižu osjetljivost.
• Brzi antigenski testovi mogu biti korisni kada molekularna dijagnostika nije odmah dostupna.
• Kultura se danas primjenjuje rjeđe, ali može imati ulogu u odabranim slučajevima.
• Vaginalni pH može poduprijeti kliničku procjenu, ali sam ne potvrđuje uzročnika.

Za molekularno testiranje žena najčešće se koristi vaginalni bris. Prema dostupnosti testa i kliničkoj situaciji mogu se koristiti i drugi validirani urogenitalni uzorci.

Kako se trihomonijaza liječi?

Trihomonijaza se liječi lijekovima iz skupine nitroimidazola, najčešće metronidazolom. U žena je višednevni režim metronidazola učinkovitiji od jednokratne doze, osobito kod simptomatske ili ranije ponavljane infekcije.

Točan lijek i režim određuju se prema trudnoći, dojenju, ranijem liječenju, mogućim interakcijama i podnošljivosti terapije. Lokalna vaginalna terapija sama po sebi nije pouzdana jer ne postiže odgovarajuće koncentracije u svim inficiranim dijelovima urogenitalnog sustava.

Lijek treba uzeti točno prema uputi i terapiju završiti čak i ako se simptomi povuku ranije. Samoinicijativno ponavljanje iste terapije bez potvrde uzročnika može odgoditi prepoznavanje reinfekcije, drugog uzroka tegoba ili rijetke rezistencije.

Zašto se infekcija može ponoviti?

Ponovna trihomonijaza najčešće nastaje reinfekcijom od neliječenog ili novog partnera. Drugi mogući razlozi uključuju nepravilno uzimanje lijeka, prekid terapije, spolni odnos prije završetka liječenja ili rjeđe smanjenu osjetljivost parazita na lijek.

Kod perzistentne infekcije potrebno je utvrditi je li došlo do ponovne izloženosti. Ako reinfekcija nije vjerojatna, liječnik može preporučiti ponovljeno testiranje i prilagođeni režim liječenja.

Molekularni kontrolni test ne treba učiniti prerano nakon terapije jer može otkriti ostatke nukleinske kiseline parazita koji više nije održiv.

Kontrola nakon liječenja

Zbog visoke učestalosti reinfekcije spolno aktivnim ženama preporučuje se ponovno testiranje približno tri mjeseca nakon liječenja, neovisno o tome smatraju li da je partner bio liječen.

Ako se simptomi vrate ranije, potreban je pregled kako bi se razlikovali reinfekcija, perzistentna trihomonijaza, bakterijska vaginoza, kandidijaza i drugi uzroci vaginitisa.

Kod procjene perzistentne infekcije NAAT se ne provodi prije isteka odgovarajućega razdoblja nakon završetka terapije, kako bi se izbjegao lažno pozitivan nalaz zbog ostatne nukleinske kiseline.

Trihomonijaza i druge spolno prenosive infekcije

Trihomonijaza uzrokuje upalu i narušava cjelovitost genitalne sluznice. Povezana je s povećanom osjetljivošću na stjecanje i prijenos HIV-a te se može pojaviti istodobno s drugim spolno prenosivim infekcijama.

Kod potvrđene trihomonijaze prema individualnom riziku preporučuje se testiranje na HIV, sifilis, klamidiju i gonoreju. Izbor pretraga ovisi o spolnim kontaktima, simptomima, trudnoći i epidemiološkim okolnostima.

Trichomonas ne liječi se antibioticima koji se primjenjuju za klamidiju ili gonoreju, pa negativan ili pozitivan nalaz jedne infekcije ne određuje status druge.

Trihomonijaza u trudnoći

Trihomonijaza u trudnoći povezana je s povećanim rizikom prijevremenog prsnuća plodovih ovoja, prijevremenog poroda i manje porođajne mase. Povezanost ne znači da će svaka zaražena trudnica imati komplikaciju.

Trudnice sa simptomima treba testirati i liječiti bez obzira na gestacijsku dob. Metronidazol se može primjenjivati u trudnoći prema preporučenom režimu i liječničkoj procjeni.

Liječenje partnera osobito je važno kako bi se spriječila reinfekcija tijekom trudnoće. Nakon terapije kontrola se planira prema nalazu, simptomima i procijenjenom riziku ponovne izloženosti.