Umjetna oplodnja i mala porođajna težina djeteta
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Umjetna oplodnja i porođajna težina djeteta: što su pokazali veliki američki podaci
Postupci umjetne oplodnje promijenili su mogućnosti liječenja neplodnosti i omogućili rođenje velikog broja željene djece. Istodobno, dugoročno praćenje ishoda trudnoća pokazalo je da takve trudnoće nose i određene perinatološke posebnosti.
Velika američka analiza pokazala je da trudnoće nakon postupaka medicinski potpomognute oplodnje disproporcionalno pridonose broju novorođenčadi male i vrlo male porođajne težine. Dio tog rizika povezan je s većom učestalošću višeplodnih trudnoća, ali istraživanje je pokazalo da povišeni rizik postoji i u jednoplodnim trudnoćama.
Što je istraživanje obuhvatilo?
Znanstvenici iz Atlante analizirali su učestalost rađanja djece male porođajne težine, definirane kao manje od 2.500 grama, i vrlo male porođajne težine, definirane kao manje od 1.500 grama, u 42.500 trudnoća nakon postupaka medicinski potpomognute oplodnje između 1996. i 1997. godine.
Ti su podaci uspoređeni s ishodima u više od tri milijuna novorođenčadi iz spontanih trudnoća. Tako velika usporedna skupina omogućila je jasniji uvid u razlike između trudnoća nastalih spontano i trudnoća nakon medicinske pomoći pri začeću.
Veći rizik u terminskim jednoplodnim trudnoćama
Kada se analizirala novorođenčad rođena na termin, nakon više od 37 tjedana trudnoće, djeca začeta postupcima umjetne oplodnje imala su oko dva i pol puta veći rizik da budu male ili vrlo male porođajne težine u odnosu na djecu začetu spontano.
Taj nalaz posebno je važan jer pokazuje da problem nije povezan samo s prijevremenim porodom, nego da i u terminskim jednoplodnim trudnoćama nakon umjetne oplodnje može postojati povećan rizik niže porođajne težine.
Višeplodne trudnoće objašnjavaju dio, ali ne i cijelu sliku
Dio povećanog udjela djece male porođajne težine može se objasniti većom učestalošću blizanačkih i drugih višeplodnih trudnoća nakon postupaka umjetne oplodnje. Međutim, povišeni rizik nije bio ograničen samo na višeplodne trudnoće, nego je bio prisutan i kod jednoplodnih trudnoća.
Najvažniji rezultati istraživanja
42.500 trudnoća
Analizirano je nakon postupaka umjetne oplodnje.
3 milijuna djece
Uspoređeno je s ishodima spontanih trudnoća.
2,5 puta veći rizik
Male ili vrlo male porođajne težine u terminskim jednoplodnim trudnoćama.
4,3%
Djece vrlo male porođajne težine potjecalo je iz trudnoća nakon umjetne oplodnje.
Što je pokazala usporedba višeplodnih trudnoća?
U skupini višeplodnih trudnoća nije utvrđen dodatno povišen rizik u odnosu na spontane višeplodne trudnoće. U obje skupine rađao se gotovo isti broj djece male porođajne težine.
To upućuje na zaključak da se specifična razlika između spontanih i medicinski potpomognutih trudnoća posebno očituje u jednoplodnim trudnoćama, a ne samo kroz poznati učinak većeg broja blizanaca i trojki.
Zašto su ti podaci važni na razini populacije?
Procijenjeno je da je samo 0,6% djece rođene u Sjedinjenim Američkim Državama bilo začeto postupcima umjetne oplodnje. Unatoč tome, 3,5% djece male porođajne težine i 4,3% djece vrlo male porođajne težine potjecalo je iz tih trudnoća.
Takav nesrazmjer pokazuje da trudnoće nakon umjetne oplodnje imaju posebnu perinatološku važnost i da zahtijevaju pažljivo praćenje fetalnog rasta i tijeka trudnoće, čak i kada se radi o jednoplodnoj trudnoći.
Najvažnija poruka
Trudnoće nakon postupaka umjetne oplodnje donose veliku mogućnost roditeljstva, ali i određene perinatološke posebnosti koje treba prepoznati na vrijeme.
Povećana učestalost djece male i vrlo male porođajne težine ne proizlazi samo iz većeg broja višeplodnih trudnoća. Zato takve trudnoće traže individualiziran nadzor, pažljivo praćenje fetalnog rasta i pravodobno prepoznavanje mogućih odstupanja.
Autor
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički pregled ni osobni savjet liječnika. Praćenje trudnoće nakon postupaka medicinski potpomognute oplodnje treba provoditi u skladu s kliničkom slikom, opstetričkim nalazima i preporukom nadležnog specijalista.
Praktičan vodič kroz IVF: stimulacija, završna injekcija, aspiracija, oplodnja, razvoj embrija, embriotransfer i test trudnoće.
Dugoročna istraživanja ne pokazuju da stimulacija jajnika ili IVF povećavaju rizik raka dojke. Osobni rizik procjenjuje se zasebno.
AFC na ultrazvuku predviđa odgovor jajnika i rizik hiperstimulacije, ali ne može samostalno odrediti kvalitetu jajnih stanica ili trudnoću.
Viši BMI može promijeniti odgovor na IVF lijekove, ali doza se ne određuje samo prema težini. Važni su ovarijska rezerva i praćenje.
Operacija duboke endometrioze prije IVF-a nije uvijek potrebna. Odluka ovisi o boli, zahvaćenosti organa, dobi i ovarijskoj rezervi.
IVF nije uvjerljivo povezan sa znatnim porastom rizika invazivnog raka jajnika, dok za borderline tumore postoji slab signal rizika.