Neplodnost i prehrana

Za plodnost nije svejedno koja je riba na tanjuru

Name: Za plodnost nije svejedno koja je riba na tanjuru
Creator: Vesna Harni

Veća izloženost živi može nepovoljno djelovati na reproduktivno zdravlje, ali riba je istodobno vrijedan izvor omega-3 masnih kiselina, joda, selena i proteina. Rješenje nije izbaciti ribu, nego birati vrste koje nakupljaju manje žive.

Metilživa se nakuplja u vodenom hranidbenom lancu, pa je najviše ima u velikim, dugovječnim grabežljivim ribama. Male plave ribe obično sadrže znatno manje žive, a često su bogatije omega-3 masnim kiselinama. Upravo je izbor vrste važniji od jednostavne podjele na „jesti” ili „ne jesti” ribu.

Što je otkrilo istraživanje parova iz Hong Konga?

Istraživači su izmjerili koncentraciju žive u krvi 157 parova s neplodnošću i 26 parova koji su već ostvarili potomstvo. Ispitanici su ispunili i upitnik o prehrani, profesionalnoj izloženosti te učestalosti konzumacije ribe i drugih morskih proizvoda.

Prosječne koncentracije žive bile su više kod muškaraca i žena iz skupine s neplodnošću. Razlika je ostala prisutna i nakon statističke prilagodbe prema dobi, a više vrijednosti bile su povezane s češćom konzumacijom morske ribe i plodova mora.

Staro izvješće sadržavalo je važnu pogrešku u jedinici

Koncentracije iz izvornog istraživanja izražene su u nmol/L, odnosno nanomolima po litri, a ne u mmol/L kako je bilo navedeno u ranijem tekstu. Razlika između tih jedinica je milijun puta, pa je taj ispravak važan za pravilno razumijevanje nalaza.

Istraživanje je pokazalo povezanost, ali nije dokazalo da je živa uzrokovala neplodnost. Kontrolna skupina bila je malena, prehrana se procjenjivala upitnikom, a na plodnost su mogli utjecati brojni drugi čimbenici.

Riba donosi i ono što je reprodukciji potrebno

Riba je vrijedan izvor proteina, omega-3 masnih kiselina, joda, selena i vitamina D. Ti su nutrijenti važni za opće zdravlje, metabolizam i razvoj živčanog sustava djeteta. Potpuno izbacivanje ribe zbog straha od žive može ukloniti njezine prehrambene koristi, zbog čega suvremene preporuke naglašavaju izbor vrsta s malo žive.

Kako živa može djelovati na reproduktivni sustav?

Oksidacijski stres

Živa može povećati stvaranje slobodnih radikala i smanjiti staničnu antioksidacijsku zaštitu.

Spermiji

Veća izloženost povezuje se s promjenama koncentracije, pokretljivosti, morfologije i DNA spermija.

Jajnici

Eksperimentalni podaci upućuju na moguć utjecaj na hormonsku regulaciju, folikul i sazrijevanje jajne stanice.

Rani razvoj

Metilživa prolazi kroz posteljicu, a fetalni živčani sustav posebno je osjetljiv na veću izloženost.

Manja riba, manji teret žive

Srdela, inćun, haringa, losos, pastrva, kozice, školjke i mnoge druge manje vrste u pravilu sadrže malo žive. Njihovim izmjenjivanjem dobivaju se prehrambene koristi bez ponavljane izloženosti samo jednoj vrsti.

Oprez je potreban s velikim grabežljivim ribama poput morskog psa, sabljarke, velikih tuna i nekih drugih dugovječnih vrsta. Količina žive može se razlikovati prema vrsti, veličini, području ulova i dijelu hranidbenog lanca, pa naziv „tuna” ne označava uvijek jednaku izloženost.

Koliko ribe tijekom planiranja trudnoće?

Ženama koje planiraju trudnoću, trudnicama i dojiljama preporučuju se dvije do tri porcije tjedno raznovrsne ribe i plodova mora s nižim sadržajem žive. Jedna porcija za odraslu osobu iznosi približno 100–120 grama.

Preporuke treba prilagoditi lokalnim upozorenjima za samostalno ulovljenu ribu. Ribe nepoznatog podrijetla, osobito iz potencijalno onečišćenih voda, ne treba učestalo konzumirati bez podataka o njihovoj sigurnosti.

Najvažnija poruka

Veća izloženost živi može biti jedan od okolišnih čimbenika reproduktivnog rizika, ali nije opravdano izbaciti svu ribu iz prehrane. Najbolji je izbor dvije do tri porcije različitih vrsta s malo žive tjedno, uz ograničavanje velikih grabežljivih riba.

Krvni test nije rutinski dio obrade neplodnosti

Određivanje žive u krvi ili urinu nije potrebno svakom paru. Može se razmotriti kod vrlo česte konzumacije velikih grabežljivih riba, profesionalne izloženosti, kontakta sa živom ili drugih razloga za sumnju na povećanu izloženost.

Nalaz treba tumačiti u suradnji s liječnikom ili toksikologom. Samoinicijativne „detoksikacijske” kure i kelacijska terapija bez potvrđenog trovanja nisu preporučljive te mogu biti štetne.

Autorica

dr. sc. Vesna Harni

specijalistica ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni | Zagreb

Ovaj tekst služi informiranju i ne može zamijeniti individualnu procjenu prehrane, izloženosti teškim metalima, toksikološku obradu ni liječnički savjet.