Praćenje glukoze pomaže u otkrivanju ranog gestacijskog dijabetesa

U žena s gestacijskim dijabetesom, kontinuirano praćenje glukoze pokazuje povišenu metriku glikemije ranije u trudnoći u usporedbi sa standardnim oralnim testom tolerancije glukoze (OGTT).

Metodologija

Ranija dijagnoza i liječenje gestacijskog dijabetesa mogu ublažiti neke perinatalne rizike. Ipak, tradicionalni OGTT u 24-28 tjednu trudnoće daje nedosljedne rezultate u ranoj trudnoći, što potencijalno dovodi do propuštenih slučajeva ili pretjerane dijagnoze.

Ova prospektivna neintervencijska opservacijska studija provedena na dva akademska klinička centra u SAD-u od lipnja 2020. do prosinca 2021. procijenila je glikemijske obrasce izvedene iz kontinuiranog praćenja glukoze u 768 sudionika (srednja dob, 33 godine; 77% bijelci) upisanih prije 17 tjedana trudnoće s jednoplodnom trudnoćom i početna razina A1c < 6,5%.

Sudionici su bili potaknuti da nose zaslijepljeni senzor "Dexcom G6 Pro CGM" sustava neprekidno do dana poroda, s medijanom trajanja nošenja sustava za kontinuirano praćenje glukoze od 67 dana prije OGTT.

Gestacijski dijabetes je dijagnosticiran pomoću OGTT-a provedenog između 24. i 34. tjedna trudnoće, koji je razvrstao žene u one s gestacijskim dijabetesom (n = 58) ili bez istoga (n = 710).

Glikemijski obrasci izvedeni iz kontinuirano praćenje glukoze uspoređeni su između sudionika sa i bez gestacijskog dijabetesa.

Sažeci studije

Žene s gestacijskim dijabetesom imale su višu srednju vrijednost glukoze (109 ± 13 naspram 100 ± 8 mg/dL; P < 0,001) i veću standardnu grešku srednje vrijednosti glukoze (23 ± 4 naspram 19 ± 3; P < 0,001) od onih bez gestacijskog dijabetesa tijekom cijele gestacije razdoblje prije OGTT.

Žene s gestacijskim dijabetesom provele su manje vremena u glikemijskim rasponima od 63-140 mg/dL (87% ± 11% naspram 94% ± 4%; P < 0,001) i 63-120 mg/dL (70% ± 17% naspram 84% ± 8%; P < 0,001) tijekom trudnoće u odnosu na one bez gestacijskog dijabetesa prije OGTT.

Srednje razine glukoze tijekom dana i noći bile su više u onih s gestacijskim dijabetesom u odnosu na one bez GDM-a. Pripisali su povećanoj hiperglikemiji, a ne smanjenoj hipoglikemiji, pri čemu oni s gestacijskim dijabetesom provode više vremena > 120 mg/dL i > 140 mg/dL, a manje vremena < 63 mg/dL i < 54 mg/dL.

Prosječna glukoza i postotak vremena u rasponima > 120 mg/dL i > 140 mg/dL bili su viši u onih s GDM-om već u 13-14 tjednu trudnoće, što je trajalo svaka dva tjedna prije OGTT-a.

Autori su napisali: "Kontinuirano praćenje glukoze bi se mogao koristiti kao dodatak ili umjesto OGTT-a za probir osoba s rizikom od hiperglikemije tijekom trudnoće, čak i već u prvom tromjesečju." Dodali su da bi "kontinuirano praćenje glukoze moglo igrati ključnu ulogu u pravovremenom prepoznavanju različitih glikemijskih obrazaca koji ukazuju na ranu disglikemiju."

Ograničenja

Kako bi se uključili sudionici s mogućim ranim gestacijskim dijabetesom, studija je uključila podatke kontinuiranog praćenja glukoze do 14 dana nakon OGTT-a u ukupnom gestacijskom razdoblju i 10 dana u prvom i drugom tromjesečju. Detaljna analiza glikemije u najranijoj trudnoći nije se mogla provesti jer su podaci iz prvog tromjesečja bili ograničeni. Nalazi se možda ne mogu generalizirati na populaciju s gestacijskom hiperglikemijom, jer je samo 58 sudionika identificirano s gestacijskim dijabetesom pomoću OGTT-a.

CGM Aids in Detecting Early Gestational Diabetes - Medscape - May 27, 2024.

Dr. Vesna Harni