Gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes je poremećaj metabolizma glukoze koji se prvi put dijagnosticira u trudnoći. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju zbog inzulinske rezistencije povezane s djelovanjem hormona posteljice.
Ova tema pripada cjelini Komplikacije u trudnoći i povezuje se s temama povišenog šećera u trudnoći, OGTT-a u trudnoći, makrosomije fetusa i polihidramnija.
Što je gestacijski dijabetes
Gestacijski dijabetes ili GDM je poremećaj metabolizma glukoze koji se prvi put dijagnosticira tijekom trudnoće. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju, kada hormoni posteljice pojačavaju inzulinsku rezistenciju.
Inzulinska rezistencija znači da tkiva slabije reagiraju na inzulin, hormon koji omogućuje prijelaz glukoze iz krvi u stanice. Gušterača tada mora stvarati više inzulina kako bi se održala uredna razina glukoze u krvi.
Ako gušterača ne može nadoknaditi povećane potrebe trudnoće, razina glukoze u krvi raste i razvija se gestacijski dijabetes.
Gestacijski dijabetes nije samo laboratorijski nalaz. On može utjecati na rast fetusa, količinu plodove vode, rizik preeklampsije, način porođaja i zdravlje majke nakon trudnoće.
Najvažnije kliničke značajke
Inzulinska rezistencija
Hormoni posteljice smanjuju osjetljivost tkiva na inzulin.
Makrosomija
Povišena glukoza može potaknuti prekomjeran fetalni rast.
Polihidramnij
Gestacijski dijabetes može biti povezan s povećanom količinom plodove vode.
Rizik nakon porođaja
Žene s GDM-om imaju povećan rizik razvoja šećerne bolesti tipa 2 kasnije u životu.
Zašto nastaje gestacijski dijabetes
Posteljica stvara hormone koji osiguravaju stalnu opskrbu fetusa hranjivim tvarima. Među njima su placentarni laktogen, hormon rasta, progesteron, prolaktin i hormon koji oslobađa kortikotropin.
Ti hormoni fiziološki smanjuju osjetljivost majčinih tkiva na inzulin. Kod većine trudnica gušterača uspije nadoknaditi povećane potrebe, ali kod dijela žena taj odgovor nije dovoljan.
Zbog toga se gestacijski dijabetes obično razvija u drugoj polovini trudnoće, kada je djelovanje posteljičnih hormona najizraženije.
Rizični čimbenici
Rizik gestacijskog dijabetesa veći je u trudnica koje su imale GDM u prethodnoj trudnoći, povišenu glukozu natašte, smanjenu toleranciju glukoze ili HbA1c na granici poremećaja metabolizma glukoze.
Rizik povećavaju i prekomjerna tjelesna težina, BMI veći od 30 kg/m², sindrom policističnih jajnika, obiteljska anamneza šećerne bolesti, prethodno rođenje djeteta velike porođajne težine, starija dob trudnice i višeplodna trudnoća.
Gestacijski dijabetes može se javiti i bez izraženih čimbenika rizika, zbog čega se probir preporučuje svim trudnicama.
Moguće komplikacije
Za majku
Povećan je rizik hipertenzije u trudnoći, preeklampsije, operativnog porođaja i carskog reza.
Za fetus
Mogu se javiti makrosomija, polihidramnij i povećan rizik porođajne traume.
Za novorođenče
Moguće su hipoglikemija, respiratorne smetnje, hiperbilirubinemija i metaboličke komplikacije.
Dugoročni rizik
Majka ima veći rizik dijabetesa tipa 2, a dijete veći rizik pretilosti i metaboličkog sindroma.
Probir i dijagnostika
Probir na gestacijski dijabetes provodi se kod svih trudnica jer pravodobno otkrivanje i liječenje smanjuju rizik komplikacija, osobito makrosomije, distocije ramena, preeklampsije i neonatalnih metaboličkih poremećaja.
Na prvom pregledu u trudnoći preporučuje se određivanje glukoze natašte kako bi se otkrio ranije neprepoznat dijabetes ili poremećaj metabolizma glukoze.
U drugom tromjesečju najčešće se provodi OGTT s 75 g glukoze. Test se radi ujutro natašte, a glukoza se određuje prije opterećenja te nakon 60 i 120 minuta.
OGTT i granične vrijednosti
Dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavlja se ako je barem jedna vrijednost OGTT-a patološka.
Natašte
Patološka vrijednost je 5,1 mmol/L ili više.
Nakon 60 minuta
Patološka vrijednost je 10,0 mmol/L ili više.
Nakon 120 minuta
Patološka vrijednost je 8,5 mmol/L ili više.
Manifestni dijabetes
Više vrijednosti glukoze mogu upućivati na ranije neprepoznatu šećernu bolest.
Praćenje trudnoće kod GDM-a
Kod dijagnosticiranog gestacijskog dijabetesa potrebno je pojačano praćenje trudnice i fetusa. Praćenje uključuje kontrolu glikemije, savjetovanje o prehrani, praćenje prirasta tjelesne težine i ultrazvučnu procjenu fetalnog rasta.
U određenim slučajevima prati se i količina plodove vode, jer gestacijski dijabetes može biti povezan s polihidramnijem.
Samomjerenje glukoze u kapilarnoj krvi natašte i nakon obroka pomaže procijeniti je li prehrana dovoljna za regulaciju glikemije ili je potrebna dodatna terapija.
Ciljne vrijednosti glukoze
Cilj liječenja je održati glukozu u rasponu koji smanjuje rizik fetalne makrosomije i neonatalnih komplikacija, a istodobno omogućuje sigurnu trudnoću.
Najčešće ciljane vrijednosti su glukoza natašte do 5,3 mmol/L, vrijednost jedan sat nakon obroka do 7,8 mmol/L ili vrijednost dva sata nakon obroka do 6,7 mmol/L.
Ciljne vrijednosti i učestalost mjerenja uvijek se određuju individualno, prema nalazima, prehrani, fetalnom rastu i preporuci liječnika.
Prehrana i promjena životnih navika
Promjena prehrane najvažniji je prvi korak u liječenju gestacijskog dijabetesa. Preporučuju se redoviti obroci, ugljikohidrati nižeg glikemijskog indeksa, dovoljno povrća, cjelovitih žitarica i uravnotežen unos proteina i zdravih masnoća.
Ugljikohidrati se ne smiju potpuno izbaciti jer su važni za trudnoću i razvoj fetusa. Umjesto toga, raspoređuju se kroz tri glavna obroka i dva do četiri manja međuobroka.
Umjerena tjelesna aktivnost, ako nije kontraindicirana, može poboljšati osjetljivost na inzulin i pomoći u kontroli glikemije.
Kada je potrebna terapija
Kod velikog broja trudnica promjena prehrane i životnih navika dovoljna je za dobru regulaciju glikemije.
Ako ciljane vrijednosti nisu postignute unatoč pridržavanju preporuka, liječnik može preporučiti farmakološko liječenje. Izbor terapije ovisi o nalazima glukoze, gestacijskoj dobi, fetalnom rastu i općem stanju trudnice.
Dovršetak trudnoće i porođaj
Način i vrijeme porođaja ovise o regulaciji glikemije, procijenjenoj fetalnoj težini, količini plodove vode, nalazima nadzora fetusa i opstetričkim okolnostima.
Kod dobro reguliranog gestacijskog dijabetesa trudnoća se najčešće može voditi do termina, ali se obično ne preporučuje odgađanje porođaja nakon 40. tjedna.
Ako je procijenjena fetalna težina izrazito visoka, osobito oko 4500 g ili više, razmatra se individualni plan porođaja i moguća indikacija za carski rez.
Nakon porođaja
Nakon porođaja inzulinska rezistencija najčešće se brzo smanjuje jer prestaje djelovanje posteljičnih hormona. Ipak, žene koje su imale gestacijski dijabetes imaju povećan rizik razvoja šećerne bolesti tipa 2 kasnije u životu.
Zbog toga se preporučuje kontrola glikemije nakon porođaja, najčešće glukoza natašte ili OGTT s 75 g glukoze oko šest tjedana nakon porođaja.
Dojenje, zdrava prehrana, tjelesna aktivnost i održavanje primjerene tjelesne težine mogu smanjiti dugoročni metabolički rizik.
Povezane teme
Kada je potreban dodatni nadzor
Ako je OGTT patološki, ako su vrijednosti glukoze natašte ili nakon obroka povišene, ako fetus raste brže od očekivanog ili postoji povećana količina plodove vode, trudnoću treba pratiti intenzivnije.
Za procjenu nalaza, savjetovanje o prehrani, ultrazvučno praćenje fetalnog rasta i vođenje trudnoće možete se naručiti u Poliklinici Harni.
Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i ne može zamijeniti pregled, dijagnostiku ili individualni savjet liječnika.
