Ranije je pojam spontanog pobačaja označavao neželjeni gubitak trudnoće prije 28. tjedna trudnoće, odnosno gubitak ploda lakšeg od 1,000 g. Napredak i uspjesi perinatologije i neonatologije u zbrinjavanju djece teže od 500 g postavili su nove zahtjeve za mijenjanjem ovih definicija, pa je granica spontanog pobačaja i prijevremenog porođaja pomaknuta na 20. tjedan trudnoće, odnosno težinu ploda manju od 500 g.
Prijevremeni završetak trudnoće nakon ovog razdoblja ili ako je plod teži od 500 g označuje se pojmom prijevremeni porođaj. Najčešći razlog spontanog pobačaja leži na strani oplođenog jajašca, svaki drugi spontani pobačaj nastaje zbog nesposobnosti zametka za pravilan razvitak. Neki autori navode da je čak 70% svih spontanih pobačaja rezultat anomalija zametka.
Abnormalnosti zametka nastaju kao posljedica kromosomskih anomalija ili kao posljedica štetnih egzogenih / vanjskih utjecaja kao što su štetno djelovanje rendgenskog zračenja ili djelovanja organskih otapala i otrova / intoksikacija živom. Očituju se poremećenim razvitkom oplođene jajne stanice kada dolazi do normalnog rasta trofoblasta iz kojeg se razvijaju plodovi ovoji i posteljica, ali ne dolazi do razvitka embrioblasta (dijela iz kojeg se razvija zametak). Ta vrsta spontanog pobačaja se naziva blighted ovum ili anembrionalna trudnoća / Windei, Windmole.
Ukoliko se zametak u početku normalno oblikuje, ali se potom prestaje bilježiti srčana akcija embrija, govorimo o retiniranom spontanom pobačaju / missed abortion, Blutmole. Posebni oblik spontanog pobačaja kada dolazi do djelomične ili potpune grozdaste degeneracije trofoblasta naziva se mola hydatiformis / Blasenmole, grozdasta potajnica.
Uzroci pobačaja od strane majke obuhvaćaju anomalije maternice (1–5%), insuficijenciju vrata maternice (0.05–1%), hormonalne poremećaje (manjkavost žutog tijela, šećerna bolest, bolesti štitnjače), infekcije majke (15–20%), psihičke čimbenike kao i imunološke razloge (antifosfolipidni sindrom, visok stupanj HLA podudarnosti između majke i oca, prisutnost citotoksičnih protutijela prema očevim leukocitima). U novije vrijeme poznat je i poremećaj hemostatičkih čimbenika zgrušavanja (trombofilija). Spontani pobačaj se obično dijeli na biokemijski i klinički pobačaj.
Biokemijski pobačaj označuje prekid trudnoće koja se nikada nije mogla klinički dokazati (ginekološkim i/ili ultrazvučnim pregledom). Kod biokemijske trudnoće i biokemijskog pobačaja tijek ove vrlo kratke trudnoće prati se isključivo biokemijskim parametrima: razinom ß-hCG u krvi.
Klinički pobačaj ukazuje da se trudnoća pored biokemijskih parametara mogla dokazati i njen tijek pratiti ultrazvukom. Među kliničkim pobačajima razlikujemo rani i kasni pobačaj. Rani pobačaj označuje neželjeni prekid trudnoće prije 16. tjedna trudnoće, a kasni pobačaj označuje završetak trudnoće nakon 16. tjedna. Ukoliko se u jedne žene uzastopno jave dva ili više spontanih pobačaja govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. Učestalost biokemijskih pobačaja je 40–45%, a učestalost kliničkih (ranih i kasnih) pobačaja iznosi 10–15%.
Najraniji znak spontanog pobačaja je vaginalno krvarenje koje može biti različitog intenziteta. Uz krvarenje se najčešće javljaju bolovi u donjem dijelu trbuha, a kod kasnog spontanog pobačaja i otjecanje plodne vode. Nije svako vaginalno krvarenje znak spontanog pobačaja, a osobito ako se radi o vrlo ranim oskudnim krvarenjima na samom početku trudnoće. Ovakva oskudna krvarenja mogu se javiti i tijekom procesa implantacije / implantacijsko krvarenje.
S obzirom na moguće posljedice krvarenja u trudnoći, svako vaginalno krvarenje mora se shvatiti ozbiljno i uvijek će se označiti kao prijeteći spontani pobačaj. Ukoliko uz krvarenje i bolove u donjem dijelu trbuha dolazi do istodobnog otvaranja vrata maternice, radi se o započetom pobačaju ili pobačaju u tijeku.
U svim ovim slučajevima terapija je konzervativna i ekspektativna, prije svega strogo mirovanje uz terapiju gestagenskim pripravcima koji na određeni način desenzibiliziraju i opuštaju maternicu.
Dijagnostika spontanog pobačaja
Mnogobrojne su dijagnostičke metode koje se primjenjuju u otkrivanju različitih uzroka spontanih pobačaja. Uz ginekološki pregled i transvaginalni (3D) ultrazvuk radi se histerosalpingografija, odnosno histeroskopija i laparoskopija. Uzimaju se brisevi vrata maternica, a krvnim pretragama se ispituje prisutnost antifosfolipidnih protutijela (LAC - lupus antikoagulans, ACA - antikardiolipin i ANA - antinuklearna protutijela) i stanje koagulacije (fibrinogen, fibrinoliza, trombociti, faktori zgrušavanja) i bazalni hormonski status. Kod ponavljanih spontanih pobačaja obavlja se genetičko savjetovanje uz određivanje kariograma u oba supružnika radi uvida u kromosomski status.
U pacijentica s anomalijama maternice koriste se mali operacijski zahvati koji mogu znatno poboljšati izglede za urednom trudnoćom. Infekcija vrata maternice liječi se prema nalazu brisa, a insuficijencija vrata maternice postavljanjem šava / cerclage na vrat maternice tijekom prvih znakova prijevremenog otvaranja vrata maternice u sljedećoj trudnoći.
Odstupanja u hormonskom statusu liječe se odgovarajućim lijekovima. Povišeni titar antifosfolipidnih protutijela liječi se niskim dozama acetilsalicilne kiseline, niskomolekulskim heparinom, kortikosterodima, intravenskom primjenom humanih imunoglobulina ili imunizacijom majke očevim leukocitima.
Ukoliko pušite, svakako se pokušajte riješiti ove loše navike: žene koje puše imaju dvostruko povećan broj spontanih pobačaja. Premda znanstvena istraživanja ne dovode u vezu kofein sa spontanim pobačajem, postoje naznake da više od jedne kave na dan tijekom prvog trimestra trudnoće povećava broj spontanih pobačaja. Otuda bi bilo pametno smanjiti ili izbaciti kofein prije začeća i tijekom trudnoće.
Unatoč tomu što nakon jednog spontanog pobačaja nije povećan rizik pojave drugog spontanog pobačaja, većina žena s ovim iskustvom gubi povjerenje u svoje tijelo. Otuda je i najvažniji problem s kojim se mora suočiti svaka žena nakon spontanog pobačaja - ponovno stjecanje povjerenja u sebe i svoju vrijednost. Ako ste imali spontani pobačaj, nemojte trošiti puno vremena na pitanje "zašto?“. Ustrajte u svojim osjećanjima, uzmite si dovoljno vremena za tugovanje nad vašim gubitkom, a onda se ponovno pokrenite.
