Citomegalovirus / CMV je DNA herpesvirus koji je rasprostranjen po cijelom svijetu, sa različitim simptomima kod zaraženih. Spada u najčešće infekcije tijekom trudnoće s učestalošću kod rođenja oko 0,5 %. Nije točno utvrđeno koji su rizični čimbenici o kojima ovisi prijelaz infekcije na fetus i težina oštećenja djeteta.
Ako je majka prije trudnoće došla u kontakt s virusom, steći će određeni imunitet i teže će doći do reinfekcije kod ponovnog kontakta s virusom u trudnoći, no imunitet prije trudnoće je parcijalan i ne pruža joj potpunu nego samo djelomičnu zaštitu od ponovne infekcije u trudnoći. Iako najveći broj infekcija s CMV u trudnoći prođe bez simptoma, u 5–20 % novorođene djece postoje nekakvi simptomi. Ta djeca imaju stopu smrtnosti od 5%, a u 50 do 60 % dolazi do težih neuroloških oštećenja.
CMV infekcija je danas vodeći uzrok oštećenja sluha uzrokovanog nekim živim uzročnikom.
Klasifikacija CMV infekcija u trudnoći
- Primiinfekcija – infekcija s virusom po prvi puta u trudnoći, majke su do tada seronegativne.
- Sekundarna infekcija – ako je majka već bila u kontaktu s virusom i ima pozitivna antitijela. U ovom slučaju dolazi ili do reaktivacije latentnog virusa koji postoji u tijelu majke ili do reinfekcije novim sojem.
Oko 58 % posto žena u generativnoj dobi ima pozitivna antitijela na CMV. Pozitivna antitijela prije trudnoće su najjači zaštitni faktor protiv infekcije fetusa tijekom trudnoće. Najčešće pozitivna antitijela imaju sljedeće skupine:
- žene nižeg socioekonomskog statusa
- žene iznad 25-30 godina
- žene koje su više puta rodile
- žene sa djecom ispod 3. godine života.
Kod male djece se virus nakon infekcije prosječno nalazi u urinu i slini idućih 18 mjeseci. Do zaraze dolazi prilikom kontakta s zaraženom slinom, urinom, spermom, vaginalnim sekretom, majčinim mlijekom, preko kože ili krvi. Najveći rizik imaju žene čija djeca idu u vrtić.
Prijenos s majke na dijete
Kod majki koje su prije u životu bile u kontaktu s virusom i seropozitivne su, moguća je reaktivacija virusa, pogotovo kod imunokompromitiranih osoba. Infekcija s jednim sojem prije trudnoće i stvaranje antitijela ne pruža zaštitu u trudnoći ako dođe do infekcije s drugim sojem CMV.
Do prijenosa virusa s majke na dijete može doći slijedećim načinima:
- prelazak virusa s majke na dijete kroz posteljicu
- infekcija novorođenčeta prolaskom kroz porođajni kanal pri kontaktu s majčinim vaginalnim sekretima
- dojenje
Kod primiinfekcije mogućnost prelaska virusa s majke na dijete iznosi oko 32%. Kod žena koje su bile zaražene prije trudnoće, vjerojatnost zaraze je puno manja i iznosi 1,4 %. Pod većim rizikom su žene kod kojih je do zaraze došlo unutar dvije godine od početka trudnoće nego kod onih koje se davnije prije bile zaražene. S obzirom da CMV DNA ostaje u krvi nakon infekcije oko 6 mjeseci nakon primarne infekcije, ženama se savjetuje da ne planiraju trudnoću 6 mjeseci nakon što je dokazana primarna infekcija.
Infekcija majke
Primarna infekcija u trudnoći može izazvati lagane simptome kao što su blago povišenje tjelesne temparature, opća slabost i umor u mišićima, premda 90% žena ne osjeća nikakve simptome. Reinfekcija drugim sojem ili reaktivacija postojećeg virusa ne uzrokuje nikakve simptome.
Infekcija fetusa
Veća je šansa da se dijete razboli kod majčine primiinfekcije nego kod reinfekcije. Kod većine novorođenčeta sa primarnom majčinom infekcijom i skoro kod svih reinfekcija zaraza protekne nezapaženo.
Neurološki simptomi nastaju u 5–20 % novorođenčadi s primiinfekcijom ima simptome neposredno nakon rođenja / smanjena tjelesna težina, mikrocefalija, ventrikulomegalija, hepatomegalija, splenomegalija, tromobocitopenija i petehije, i oko 10–15 % novorođenčadi unutar prve tri godine života. Smrtnost je oko 5% , a 50–60 % razvije teže neurološke simptome – dugoročno slabljenje sluha ili vida, kognitivne poremećaje.
Smrtnost i pobolijevanje djece je veća ako do primoinfekcije dođe u prvoj polovici trudnoće. Kod iznenadne smrti fetusa u dijagnostici se uvijek mora misliti i na infekciju CMV.
Dijagnostika CMV u trudnoći
Na CMV se u trudnoći treba misliti ako majka ima simptome slične infektivnoj mononukleozi ili ako se na UZV nađu oštećenja koja bi mogla upućivati na infekciju CMV. Dijagnostika se bazira na serologiji. IgG je pozitivan i kod nove infekcije i kod ranije infekcije (prije trudnoće).
IgM je pozitivan kod primiinfekcije u samo 75 do 90% slučajeva i može ostati pozitivan do godiju dana nakon primiinfekcije tako da nam on nije relevantan u zaključivanju je li infekcija nastala tijekom trudnoće ili ranije. Zbog toga se koristi aviditet IgG: visok aviditet (> 65 %) označuje dobar imunitet, a infekcija je prethodila 6 i više mjeseci prije testiranja, dok nizak aviditet (< 35%) označuje slab imunitet i ukazuje da je infekcije bila prije 2 do 4 mjeseca.
Rutinski serološki probir se ne preporučuje u trudnoći jer ne postoji cjepivo koje bi preveniralo infekciju u trudnoći, kod seropozitivnih trudnica je teško odrediti kada je došlo do infekcije, nema dokaza da antivirusni lijekovi pomažu u sprečavanju obolijevanja fetusa.
Ultrazvučni znakovi koji upućuju na moguću infekciju s CMV:
- periventrikularne kalcifikacije
- ventrikulomegalija
- mikrocefalija
- hiperehogeno crijevo
- hepatosplenomegalija
- cerebralna hipoplazija
- periventrikularne (pseudo) ciste
- velika cisterna magna
- smanjen rast fetusa
- ascites ili hidrotoraks
- polihidramnij
- hidrops
- zadebljanje posteljice
Tipičan UZV nalaz za CMV su bilateralne periventrikularne kalcifikacije. Kod zaraženih fetusa potrebno je raditi serijske UZV preglede svaka 2 – 4 tjedna.
Poliklinika Harni
