Parvo B-19 u trudnoći
Infekcija parvo B19 virusom spada u dječje zarazne bolesti, poznata kao eritema infekciozum / peta bolest. Kod odraslih se pojavljuje sa blagim simptomima ili, često, bez ikakvih izražajnih simptoma. U trudnoći rijetko izaziva smrt fetusa ili fetalni hidrops. Antitijela na parvo B19 se mogu naći u 30 do 60% odraslih. Smatra se da se oko 3% trudnica dođe u prvi kontakt s virusom tijekom trudnoće. Najrizičnija skupina su učiteljice i tete u vrtićima, tj. svi oni koji u sklopu profesije dolaze u kontakt s djecom.
Klinička slika
Kod djece se infekcija manifestira jačim crvenim osipom na licu koji izgleda kao da je netko ošamario dijete / slapped cheak te manje izraženim osipom po tijelu. Kod odraslih se ne manifestira tako jako izraženo već više kao svrbež po licu i tijelu. Bolovi u kostima i zglobovima mogu biti izraženi i kod djece i kod odraslih. Simptomi se manifestiraju oko 6 dana nakon kontakta s virusom i traju tjedan dana.
U trudnoći može izazvati smrt fetusa ili fetalni hidrops. Čini se da kod fetusa koji nisu razvili hidrops, ne dolazi do težih oštećenja u daljnjem razvoju. Smatra se da je rizik od smrti fetusa, ako dođe do infekcije u prvom tromjesečju, oko 1-11 %., dok u trećem tromjesečju pada na 0,3 %. S obzirom da je Parvo B19 citotoksičan za prekursore crvenih krvnih stanica može uzrokovati anemiju i hidrops fetusa kao posljedicu anemije.
Rizik za razvoj anemije i hidropsa je puno veći u prvom nego u trećem tromjesečju. U prosjeku prođe 3 tjedna od dijagnoze infekcije majke do razvoja fetalnog hidropsa. Hidrops može dovesti do smrti fetusa ili se može skroz spontano povući pa se rodi zdravo dijete. Što je teža forma hidropsa, teže će se povući. Djeca koja prežive hidrops imaju povećani rizik za razvoj neuroloških poremećaja, kognitivnih ili motoričkih.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja na temelju pozitivnih IgG i IgM protutijela. IgM se nalaze u krvi deset dana nakon kontakta s virusom i može ih se naći 3 mjeseca ili dulje. IgG se javljaju nekoliko dana nakon pojave IgM i perzistiraju godinama te su znak da je osoba bila u kontaktu s virusom.
Trudnica koja je bila u kontaktu s virusom mora proći testiranje na IgG i IgM. Kod akutne infekcije s parvo virusom u prvom tromjesječju ne dolazi do razvoja kongenitalnih anomalija ali može doći do gubitka ploda. Kod akutne infekcije nakon 20.tjedna trudnica mora ići na redovite uzv preglede (jednom tjedno) radi znakova fetalnog hidropsa (ascites, polihidramij, kardiomegalija, edem kože).
Kontroverzno je pitanje koliko dugo traje opasnost od hidropsa i koliko dugo se moraju obavljati uzv pregledi jednom tjedno. Ima slučajeva da je do hidropsa došlo 8 tjedana nakon akutne infekcije te vrijeme za intenzivno praćenje fetusa mora biti najmanje 8 tjedana.
Intrauterina transfuzija je oblik liječenja kod teškog hidropsa ali ne prije 20 tjedna zbog veličine ploda i relevantnih organa. Anemija se procjenjuje ultrazvučno na temelju doplerskog protoka kroz arteriju cerebri mediju i protoka kroz duktus venosus.
Kod profesija koje su rizične za kontakt s virusom (rad s djecom) nije preporučeno, s obzirom na mogućnost zaraze virusom, da prestanu dolaziti na posao ali se moraju držati osnovnih higijenskih navika (pažljivo pranje ruku, ne dijeliti hranu i piće s drugima…).
Poliklinika Harni
