Spolno prenosive bolesti
Bakterijska vaginoza – dijagnoza, rizici i prevencija
Dijagnoza bakterijske vaginoze temelji se na ginekološkom pregledu, procjeni vaginalnog pH, mikroskopskom nalazu i laboratorijskim testovima. Pravodobno prepoznavanje važno je zbog ponavljanja simptoma, mogućih komplikacija u trudnoći i povećane osjetljivosti na druge spolno prenosive infekcije.
Kako se postavlja dijagnoza bakterijske vaginoze
Dijagnoza bakterijske vaginoze ne postavlja se samo na temelju izgleda iscjetka ili neugodnog mirisa. Potreban je ginekološki pregled i procjena vaginalne flore, jer se slični simptomi mogu javiti u kandidijazi, trihomonijazi, cervicitisu, atrofičnim promjenama i drugim uzrocima vulvovaginalnih tegoba.
U tipičnoj bakterijskoj vaginozi često nema izraženog crvenila, otoka ni bolnosti. Upravo izostanak klasične upalne slike može zavarati, osobito kada su simptomi blagi ili se ponavljaju samo povremeno.
Amselovi kriteriji
Dijagnoza bakterijske vaginoze može se postaviti ako su prisutna najmanje tri od četiri Amselova kriterija:
- rijedak, homogen, bjelkast ili sivkast vaginalni iscjedak,
- pH vaginalnog iscjetka veći od 4,5,
- pozitivan aminski test, odnosno miris po ribi nakon dodatka 10% KOH,
- nalaz clue stanica u nativnom mikroskopskom preparatu vaginalnog iscjetka.
Mikroskopija, Nugentov score i PCR dijagnostika
Mikroskopski nalaz može pokazati clue stanice, odnosno stanice vaginalnog epitela prekrivene mnoštvom bakterija. U bakterijskoj vaginozi laktobacili su smanjeni ili gotovo odsutni, a prevladavaju mali kokobacili i anaerobne bakterije.
Nugentov score temelji se na Gram obojenom preparatu i smatra se važnim laboratorijskim standardom za procjenu bakterijske vaginoze. U novije vrijeme koriste se i molekularni PCR testovi koji mogu detektirati bakterije povezane s BV, uključujući Gardnerella vaginalis, Fannyhessea vaginae i druge mikroorganizme povezane s vaginalnom disbiozom.
Rizični čimbenici
Bakterijska vaginoza nastaje kada se poremeti ravnoteža vaginalnog mikrobioma. Neki čimbenici povećavaju vjerojatnost nastanka ili ponavljanja tegoba.
- promjena spolnog partnera ili veći broj spolnih partnera,
- nezaštićeni spolni odnosi,
- vaginalno ispiranje i agresivna intimna higijena,
- intravaginalna uporaba neprimjerenih sredstava, osobito vazelina i masnih pripravaka,
- kronični psihosocijalni stres,
- ranije ili postojeće spolno prenosive infekcije,
- intrauterini uložak, osobito u žena sklonih ponavljajućim epizodama,
- antibiotska terapija i narušavanje normalne flore.
Intimna njega i vaginalni mikrobiom
Različita sredstva za intimnu njegu mogu promijeniti vaginalni pH, oštetiti površinski epitel i narušiti zaštitnu ulogu laktobacila. Posebno su problematična vaginalna ispiranja, agresivni sapuni, parfimirani pripravci i intravaginalna uporaba sredstava koja nisu namijenjena rodnici.
U istraživanjima je opisana povezanost između intravaginalne uporabe vazelina i veće učestalosti bakterijske vaginoze. Takvi pripravci mogu promijeniti lokalne uvjete u rodnici i potaknuti rast bakterija koje sudjeluju u nastanku disbioze.
Za svakodnevnu njegu najčešće je dovoljna blaga vanjska higijena. Rodnicu nije potrebno ispirati jer se njezina flora obnavlja vlastitim mehanizmima, a pretjerana higijena često narušava upravo onu ravnotežu koju pokušava očuvati.
Psihosocijalni stres i bakterijska vaginoza
Kronični psihosocijalni stres može utjecati na imunološki odgovor, hormonsku regulaciju i lokalnu otpornost sluznica. Istraživanja su pokazala povezanost između višeg stupnja percipiranog stresa i veće učestalosti bakterijske vaginoze.
To ne znači da je stres jedini uzrok bolesti, nego da može biti jedan od čimbenika koji olakšavaju poremećaj vaginalnog mikrobioma, osobito u žena koje već imaju sklonost recidivima, promjene u spolnom životu, hormonske oscilacije ili druge rizične čimbenike.
Komplikacije i klinička važnost
Povećan rizik drugih infekcija
Bakterijska vaginoza povezuje se s većom osjetljivošću na klamidiju, gonoreju, trihomonijazu, herpes, HPV i HIV infekciju. Poremećen mikrobiom smanjuje prirodnu zaštitu vaginalne sredine.
Upalna bolest zdjelice
Neliječena ili ponavljajuća disbioza može povećati rizik uzlaznih infekcija, osobito kada postoje i drugi uzročnici ili nakon invazivnih ginekoloških zahvata.
Trudnoća
U trudnoći bakterijska vaginoza ima posebnu važnost jer se povezuje s prijevremenim prsnućem ovoja, intraamnijskom infekcijom, prijevremenim porodom i postpartalnim endometritisom.
Postoperacijske komplikacije
Bakterijska vaginoza može povećati rizik infekcija nakon ginekoloških zahvata. Zato je prije invazivnih postupaka važno procijeniti i liječiti abnormalnu vaginalnu floru kada je to klinički opravdano.
Bakterijska vaginoza u trudnoći
Pojačan vaginalni iscjedak u trudnoći ne treba automatski smatrati normalnom pojavom. Ako je iscjedak promijenjen, neugodnog mirisa ili se javlja uz nelagodu, potrebno je napraviti ginekološki pregled i odgovarajuću mikrobiološku obradu.
U simptomatskih trudnica liječenje bakterijske vaginoze je važno jer je BV povezana s nepovoljnim ishodima trudnoće. Starija istraživanja o klindamicinskoj kremi pokazala su moguću korist u produljenju trudnoće i smanjenju potrebe za intenzivnom neonatalnom skrbi u dijelu trudnica, ali odluka o liječenju uvijek mora biti individualna i u skladu s aktualnim smjernicama.
Prevencija recidiva
Prevencija bakterijske vaginoze nije uvijek jednostavna jer njezin nastanak ovisi o više čimbenika. Ipak, neke mjere mogu pomoći u očuvanju stabilnije vaginalne flore.
- izbjegavati vaginalno ispiranje,
- ne koristiti vazelin, ulja i masne pripravke intravaginalno,
- koristiti blage, neparfimirane proizvode samo za vanjsku intimnu njegu,
- koristiti kondom kod promjene partnera ili ponavljajućih tegoba,
- izbjegavati samoinicijativno i nepotrebno uzimanje antibiotika,
- razmotriti probiotike ili lokalnu obnovu vaginalne flore nakon savjeta ginekologa,
- obratiti pozornost na stres, san, prehranu i opće čimbenike otpornosti organizma.
Kada je potrebna dodatna obrada
Dodatna obrada potrebna je kod ponavljajućih epizoda, neuspjeha terapije, tegoba u trudnoći, simptoma nakon promjene partnera, bolova u zdjelici, krvarenja, pečenja pri mokrenju ili sumnje na spolno prenosivu infekciju.
U takvim situacijama nije dovoljno liječiti samo miris ili iscjedak. Potrebno je isključiti klamidiju, gonoreju, trihomonijazu, mikoplazme, kandidijazu i druge uzroke vulvovaginalnih tegoba.
Klinička važnost
Bakterijska vaginoza je najčešći poremećaj vaginalne flore, ali njezino značenje nadilazi neugodan miris i pojačan iscjedak. Ona može biti pokazatelj narušene vaginalne zaštite, povećane osjetljivosti na druge infekcije i većeg rizika komplikacija u posebnim okolnostima.
Pravilna dijagnoza, izbjegavanje štetnih lokalnih navika i individualna procjena rizika temelj su odgovornog pristupa bakterijskoj vaginozi.
Povezane teme
Dijagnozu i prevenciju bakterijske vaginoze najbolje je promatrati zajedno s liječenjem, simptomima i drugim infekcijama koje mogu imati sličnu kliničku sliku.
Bakterijska vaginoza – opis i simptomi
Osnovne informacije o vaginalnom mikrobiomu, disbiozi, biofilmu i najčešćim simptomima bakterijske vaginoze.
Bakterijska vaginoza – liječenje i recidivi
Standardno liječenje, uloga metronidazola i klindamicina, biofilm i pristup ponavljajućim epizodama.
Trihomonijaza
Infekcija koja može uzrokovati neugodan miris i iscjedak, ali se za razliku od BV ubraja u klasične spolno prenosive infekcije.
Klamidija
Česta infekcija vrata maternice koja može biti bez simptoma, a važna je zbog rizika upale zdjelice i smanjene plodnosti.
Gonoreja
Infekcija koja može uzrokovati cervicitis, upalu male zdjelice i komplikacije ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme.
Vaginalni iscjedak
Pregled najčešćih uzroka pojačanog iscjetka, razlika između fiziološkog iscjetka, disbioze i infekcije.
Imate ponavljajući iscjedak, neugodan miris ili tegobe u trudnoći?
Ginekološki pregled i ciljana dijagnostika pomažu razlikovati bakterijsku vaginozu od drugih infekcija i smanjiti rizik ponavljanja tegoba.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O dijagnostici i liječenju odlučuje se na temelju kliničkog nalaza i odgovarajućih laboratorijskih pretraga.
