Psihosocijalna podrška dio je liječenja

Neplodnost i njezino liječenje mogu izazvati tugu, ljutnju, zavist, krivnju, osjećaj gubitka kontrole i strah od budućnosti. Ti se osjećaji mogu mijenjati iz ciklusa u ciklus i pojačavati u vrijeme menstruacije, testiranja ili važnih događaja u okolini.

Emocionalna reakcija nije znak slabosti niti dokaz da se osoba „previše opterećuje”. Kontinuitet informacija, uključivanje u odluke i dostupnost stručne podrške važni su dijelovi skrbi tijekom liječenja neplodnosti.

Partneri ne prolaze liječenje na isti način

Jedan partner može željeti razgovarati o svakom detalju, dok se drugi povlači ili pokušava zadržati svakodnevnu rutinu. Različite reakcije ne znače nužno manju brigu ili manju želju za djetetom.

Napetost se može smanjiti ako partneri odvoje vrijeme za razgovor izvan pregleda i plodnih dana te jasno kažu što im je potrebno: razgovor, praktična pomoć, tišina, bliskost ili predah od teme neplodnosti.

Pitanja koja partneri mogu razmotriti zajedno

Obitelj, prijatelji i društvena okolina

Okolina često postavlja pitanja ili daje savjete s dobrom namjerom, ali takvi razgovori mogu biti bolni. Granice nisu odbacivanje bliskih ljudi, nego način zaštite privatnosti i emocionalne energije.

Korisno je unaprijed pripremiti kratak odgovor: „Hvala na brizi, ali trenutačno ne želimo razgovarati o tome”, „Kada budemo imali nešto što želimo podijeliti, sami ćemo vam reći” ili „Trebamo podršku, ali ne i dodatne savjete”.

Trudnoće i djeca u bliskom okruženju

Tuđa trudnoća može istodobno izazvati iskrenu radost i vlastitu tugu. Ti osjećaji nisu međusobno isključivi i ne znače da osoba nije dobar prijatelj ili član obitelji.

Prihvatljivo je odbiti događaj koji je u tom trenutku previše bolan, ranije otići, ograničiti razgovore o trudnoći ili zamoliti blisku osobu da važnu vijest prenese privatno.

Posao i organizacija svakodnevice

Pregledi, ultrazvučne kontrole i postupci ponekad se ne mogu dugo unaprijed precizno zakazati. To može otežati usklađivanje liječenja s radnim vremenom, putovanjima i drugim obvezama.

Nije nužno poslodavcu ili kolegama otkriti sve pojedinosti. Ovisno o okolnostima, može biti dovoljno reći da je riječ o medicinskom liječenju koje zahtijeva povremene kontrole i pokušati unaprijed dogovoriti potrebnu fleksibilnost.

Financijski i praktični plan

Liječenje može uključivati troškove pretraga, lijekova, putovanja, izostanaka s posla i samih postupaka. Prije početka pojedine faze korisno je zatražiti jasan pregled očekivanih troškova i onoga što je uključeno u cijenu.

Plan treba ostaviti prostor za dodatnu kontrolu, promjenu terapije, otkazivanje ciklusa ili prelazak na drugi postupak. Financijska granica legitimni je dio zajedničke odluke i ne treba biti izvor srama.

Kada potražiti stručnu emocionalnu podršku

Razgovor s psihologom ili psihoterapeutom koji razumije reproduktivnu medicinu može pomoći pri nošenju s tugom i neizvjesnošću, donošenju odluka, partnerskim sukobima, seksualnim teškoćama ili završetku liječenja.

Podršku je opravdano potražiti i prije ozbiljne krize. Posebno je važna kada se javljaju trajna tjeskoba ili potištenost, nesanica, povlačenje, gubitak interesa, česti sukobi ili teškoće u obavljanju svakodnevnih obveza.

Ako se pojave misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, osjećaj neposredne ugroženosti ili nemogućnost očuvanja vlastite sigurnosti, potrebno je odmah zatražiti hitnu medicinsku ili psihijatrijsku pomoć.

Kada ponovno procijeniti daljnji put

Odluke treba ponovno razmotriti kada liječenje postane emocionalno ili fizički prezahtjevno, kada se promijene medicinski nalazi, partnerske okolnosti ili financijske mogućnosti te kada osoba ili par više nisu sigurni žele li nastaviti istim putem.

Promjena plana, privremeni predah ili završetak liječenja nisu neuspjeh. Oni mogu biti odgovorna odluka prilagođena novim informacijama i stvarnim potrebama osobe ili para.