Stres i MPO: utječe li psihičko stanje na uspjeh liječenja?
Liječenje neplodnosti može izazvati snažan emocionalni distres kod oba partnera. Ipak, nije uvjerljivo dokazano da anksioznost, tuga ili napetost same po sebi uzrokuju neuspjeh IVF-a ili drugog postupka MPO-a.
Pacijentica ne mora biti mirna, pozitivna ili „bez stresa” da bi postupak uspio. Emocionalna reakcija na neplodnost nije osobni neuspjeh, a negativan ishod liječenja ne znači da se žena ili muškarac nisu dovoljno opustili.
Što je pokazalo istraživanje parova?
Istraživanje objavljeno 2005. godine pratilo je 818 parova koji su prolazili intrauterinu inseminaciju, IVF ili ICSI. Oba partnera ispunila su upitnike o emocionalnom, partnerskom i socijalnom distresu na početku liječenja, a nakon godinu dana analizirani su broj postupaka, trudnoće i rođenje djeteta.
Viši početni rezultati distresa bili su povezani s nepovoljnijim ishodom liječenja kod žena i muškaraca, iako je povezanost bila izraženija kod žena. Ženama s većim partnerskim distresom prosječno je bilo potrebno više postupaka do trudnoće.
Povezanost ne dokazuje uzročnost
Takvo istraživanje ne može dokazati da je stres spriječio implantaciju ili uzrokovao neuspjeh. Veći distres može biti posljedica dugotrajnije neplodnosti, prethodnih neuspjelih pokušaja, složenije dijagnoze, financijskog opterećenja ili slabije partnerske i socijalne potpore.
Na uspjeh MPO-a snažno utječu dob žene, ovarijska rezerva, broj i kvaliteta jajnih stanica, spermiogram, razvoj embrija, stanje maternice i uzrok neplodnosti. Sve te čimbenike nije moguće potpuno obuhvatiti upitnikom ili statističkom prilagodbom.
Što pokazuju objedinjeni noviji dokazi?
Sustavni pregledi nalaze neujednačene rezultate. Pojedina istraživanja povezuju višu depresivnost ili određene biološke pokazatelje stresa s lošijim ishodima, dok druga ne nalaze razliku u trudnoćama ili živorođenju. Zbog različitih upitnika, vremena mjerenja i protokola liječenja nije moguće zaključiti da uobičajeni psihološki distres prije ili tijekom IVF-a pouzdano smanjuje uspješnost postupka.
Što najčešće izaziva distres tijekom MPO-a?
Neizvjesnost
Ishod se ne može unaprijed zajamčiti, a svaka faza postupka donosi novo razdoblje čekanja.
Gubitak kontrole
Pregledi, injekcije i raspored postupka mogu stvoriti osjećaj da svakodnevnim životom upravlja liječenje.
Partnerski pritisak
Partneri se mogu različito nositi s tugom, nadom, intimnošću i odlukama o nastavku liječenja.
Socijalno opterećenje
Pitanja okoline, trudnoće drugih osoba, troškovi i izostanci s posla mogu dodatno pojačati distres.
Zašto je psihološka podrška ipak važna?
Psihološka podrška može smanjiti anksioznost i depresivne simptome, olakšati komunikaciju među partnerima te pomoći pri donošenju odluka. Može također smanjiti osjećaj izoliranosti i pomoći paru da očuva svakodnevno funkcioniranje tijekom zahtjevnog liječenja.
Nije, međutim, opravdano predstavljati psihoterapiju, meditaciju ili tehnike opuštanja kao postupke koji dokazano povećavaju kvalitetu embrija ili jamče trudnoću. Njihova je temeljna vrijednost u dobrobiti osobe i para, bez obzira na reproduktivni ishod.
Podrška treba uključiti oba partnera
Muškarci također mogu osjećati tugu, krivnju, gubitak samopouzdanja i strah od neuspjeha, ali rjeđe traže pomoć ili o tome govore. Njihov se distres zato može previdjeti, osobito kada žena prolazi većinu medicinskih postupaka.
Parovi ne moraju sve emocionalne faze prolaziti na isti način. Korisno je dogovoriti koliko će razgovarati o liječenju, kome će reći da prolaze postupak te kako će donositi odluke nakon pozitivnog ili negativnog ishoda.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Razgovor sa stručnjakom koristan je kada tjeskoba, nesanica, potištenost, sukobi ili strah ometaju svakodnevni život, odnos ili nastavak liječenja. Pomoć se može potražiti i ranije, bez čekanja da teškoće postanu izrazite.
Ako se pojave osjećaj beznađa, panični napadaji, dugotrajna depresivnost ili misli o samoozljeđivanju, potrebna je žurna stručna procjena. Psihološka i psihijatrijska pomoć mogu se sigurno uskladiti s liječenjem neplodnosti.
Ovaj tekst služi informiranju i ne može zamijeniti individualnu medicinsku, psihološku ili psihijatrijsku procjenu i liječenje.





