Aktivno praćenje, u odnosu na neposredno liječenje cervikalne intraepitelne neoplazije stupnja 2 (CIN2), se može opravdati kod mladih žena, prema sustavnom pregledu i meta-analizi objavljenoj online u liječničkom glasilu The British Medical Journal.
"Rezultati naše analize pokazuju veće stope regresije i niže stope progresije histološki potvrđenih lezija CIN2 nego što je prethodno bilo navedeno, osobito kod žena mlađih od 30 godina" i sugeriraju da je dovoljno "konzervativno praćenje s aktivnim nadzorom umjesto lokalnog ekscizijskog liječenja (primum non nocere), "napisali su Karoliina Tainio, dr.med., sa Sveučilišta u Helsinkiju i Helsinki University Hospital, Finska, i kolege.
Istraživači su analizirali 36 studija koje su uključivale 3160 žena s histološki potvrđenim CIN2 koji nisu liječene nakon dijagnoze. Sve žene su bile praćene najmanje 3 mjeseca i imale su dijagnozu na kraju studijskog razdoblja. Istraživači su uključili publikacije između 1. siječnja 1973. i 20. kolovoza 2016.godine. Procijenila se stopa regresije, perzistencije i progresije. Istraživanjeliterature ivađenje podataka su provedeni neovisno u dva primjerka od strane dvojice istraživača, a heterogenost između studija je procijenjena je s I2 metričkim odstupanjima.
Autori istraživanja su otkrili da su stope regresije bile visoke: 46% u 12 mjeseci (13 studija, 300/628 žena) i 50% na 24 mjeseci (11 studija, 819/1470 žena). Stope progresije porasle su s vremenom - bile su niske do 5% kod 3 mjeseca (tri studije: 7/133 žena) i čak 24% kod 36 mjeseci (tri studije, 105/370 žena). Istraživači su također utvrdili da je 50% studija (18/36) zadovoljavalo kriterije za visoki rizik od pristranosti, najčešće kao rezultat gubitka praćenja. Osim toga, postupci praćenja su se uvelike razlikivali između studija s obzirom na kolposkopsku procjenu ili histološki uzorak.
Autori navode da bi rezultati trebali biti interpretirani s pažnjom s obzirom na značajnu heterogenost između studija, kao i mogućnost pogrešne klasifikacije lezija, priznatog problema u kliničkoj praksi. "Iako je rizik od nedostatka glandularne ili invazivne bolesti i rizik od progresije relativno nizak, aktivni nadzor bi trebao biti ponuđen samo ženama koje bi imale koristi od toga", zaključuju istraživači.
"Premda ova meta-analiza možda nema sve odgovore, ona pruža najbolje informacije do sada o vjerojatnosti regresije ili progresije nakon dijagnoze CIN2", napisala je Maggie Cruickshank, MBChB, MD, FRCOG, profesor opstetricije i ginekologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Aberdeenu, Ujedinjenog Kraljevstva, u pratećem uvodniku.
Cruickshank sugerira da je rizik od progresije raka još uvijek neprihvatljiv za neke i upozorava da su "podaci o trajanju" aktivnog nadzora "bili ograničeni" i da još uvijek ne postoji "jasna definicija aktivnog nadzora u kontekstu CIN2."
"Poznavanje stope regresije CIN2 je ohrabrujuće, ali moraju postojati jasne informacije o učincima nadzora i liječenja, kako bi žene mogle odlučiti", zaključuje Cruickshank.
BMJ. Objavljeno online, 2018
