Aktivno praćenje umjereno teških intraepitelnih lezija cerviksa kod mladih žena
Aktivno praćenje, u odnosu na neposredno liječenje cervikalne intraepitelne neoplazije stupnja 2 (CIN2), se može opravdati kod mladih žena, prema sustavnom pregledu i meta-analizi objavljenoj online u liječničkom glasilu The British Medical Journal.
"Rezultati naše analize pokazuju veće stope regresije i niže stope progresije histološki potvrđenih lezija CIN2 nego što je prethodno bilo navedeno, osobito kod žena mlađih od 30 godina" i sugeriraju da je dovoljno "konzervativno praćenje s aktivnim nadzorom umjesto lokalnog ekscizijskog liječenja (primum non nocere), "napisali su Karoliina Tainio, dr.med., sa Sveučilišta u Helsinkiju i Helsinki University Hospital, Finska, i kolege.
Istraživači su analizirali 36 studija koje su uključivale 3160 žena s histološki potvrđenim CIN2 koji nisu liječene nakon dijagnoze. Sve žene su bile praćene najmanje 3 mjeseca i imale su dijagnozu na kraju studijskog razdoblja. Istraživači su uključili publikacije između 1. siječnja 1973. i 20. kolovoza 2016.godine. Procijenila se stopa regresije, perzistencije i progresije. Istraživanjeliterature ivađenje podataka su provedeni neovisno u dva primjerka od strane dvojice istraživača, a heterogenost između studija je procijenjena je s I2 metričkim odstupanjima.
Autori istraživanja su otkrili da su stope regresije bile visoke: 46% u 12 mjeseci (13 studija, 300/628 žena) i 50% na 24 mjeseci (11 studija, 819/1470 žena). Stope progresije porasle su s vremenom - bile su niske do 5% kod 3 mjeseca (tri studije: 7/133 žena) i čak 24% kod 36 mjeseci (tri studije, 105/370 žena). Istraživači su također utvrdili da je 50% studija (18/36) zadovoljavalo kriterije za visoki rizik od pristranosti, najčešće kao rezultat gubitka praćenja. Osim toga, postupci praćenja su se uvelike razlikivali između studija s obzirom na kolposkopsku procjenu ili histološki uzorak.
Autori navode da bi rezultati trebali biti interpretirani s pažnjom s obzirom na značajnu heterogenost između studija, kao i mogućnost pogrešne klasifikacije lezija, priznatog problema u kliničkoj praksi. "Iako je rizik od nedostatka glandularne ili invazivne bolesti i rizik od progresije relativno nizak, aktivni nadzor bi trebao biti ponuđen samo ženama koje bi imale koristi od toga", zaključuju istraživači.
Uvjerljivi podaci, ali je selekcija pacijentica upitna
"Premda ova meta-analiza možda nema sve odgovore, ona pruža najbolje informacije do sada o vjerojatnosti regresije ili progresije nakon dijagnoze CIN2", napisala je Maggie Cruickshank, MBChB, MD, FRCOG, profesor opstetricije i ginekologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Aberdeenu, Ujedinjenog Kraljevstva, u pratećem uvodniku.
Cruickshank sugerira da je rizik od progresije raka još uvijek neprihvatljiv za neke i upozorava da su "podaci o trajanju" aktivnog nadzora "bili ograničeni" i da još uvijek ne postoji "jasna definicija aktivnog nadzora u kontekstu CIN2."
"Poznavanje stope regresije CIN2 je ohrabrujuće, ali moraju postojati jasne informacije o učincima nadzora i liječenja, kako bi žene mogle odlučiti", zaključuje Cruickshank.
BMJ. Objavljeno online, 2018
