Cervikalna displazija i rak vrata maternice
Najmanje 80% pacijentica s cervikalnom displazijom - nalazom staničnih abnormalnosti u PAPA testu, neće razviti rak vrata maternice na temelju ovih promjena, pokazuje analiza engleskih znanstvenika.
Znanstvenici iz Bristola ukazuju da se nažalost ne može izbjeći činjenica kako učinkovit screening ("probir") - postupci ranog otkrivanja abnormalnosti i malignih stanica, najčešće ima za posljedicu over-treatment koji uključuje i nepotrebne lijekove i nepotreban kirurški zahvat, iz jednostavnog razloga jer su promjene na stanicama kao i u tkivu vrata maternice veoma česte.
Engleska studija bazira se na istraživanju citoloških nalaza kod 348.419 ispitanica iz Bristola koje su praćene u razdoblju između 1976. i 1996. godine. Tijekom ovih 20 godina praćenja na svakih 10.000 ispitanica abnormalna citologija (PAPA test s abnormalnostima stanica) nađen je kod 1.564 ispitanice.
Unutar ove skupine pacijentica kod 818 je po pravilu trebalo uključiti daljnje postupke.
Kod 543 pacijentice od ovih, biopsija vrata maternica je rezultirala nalazom abnormalne histologije, a u ovoj skupini pacijentica tek kod njih 176 patološki nalaz je postojao tijekom dvije ili više godina.
Bez postupaka probira, statističke metode pokazuju da bi se u 80 od ovih pacijentica razvio rak vrata maternice do 2.011 godine, od kojih bi 25 pacijentica umrlo od ove bolesti.
Postupci probira spriječili bi 10 od ovih smrtnih ishoda, odnosno program probira raka vrata maternice je potrebno provoditi kod 1.000 pacijentica kroz najmanje 35 godina da bi se spriječila jedna smrt od ove bolesti.
Važan zaključak ove studije je nužnost razumijevanja i pomoći pacijenticama u shvaćanju nalaza cervikalne displazije, odnosno nalaza abnormalnih stanica u PAPA testu.
Veoma je važno da pacijentice s nalazom cervikalne displazije u PAPA testu ne ignoriraju ovaj rezultat testa, ali je psihička trauma izazvana razmišljanjem kako će cervikalna displazija prijeći u rak vrata maternice apsolutno nepotrebna.
Znanstvenici naglašavaju kako je neophodno prenijeti stav kako "loš" PAPA test nije (definitivni) znak prisutnosti raka vrata maternice.
Rak vrata maternice je idealan primjer za probirne postupke, jer se abnormalnosti u smislu epitelne displazije mogu liječiti lokalnom terapijom i velikim dijelom bez kirurškog uplitanja.
Razgovor o raku vrata maternice podrazumijeva teme kao što su smrtni ishod ili teška operacija, inkontinencija i zračenje nakon terapije, što izaziva veliku zabrinutost. Nasuprot tome, kada je u pitanju cervikalna displazija, štetni potencijal u ovome smislu je minimalan.
BMJ 2003; 326: 901-904
dr. Vesna Harni