Hipokalorijska prehrana poboljšava metabolizam i ciklus kod PCOS | PMOS
Smanjenje prekomjerne tjelesne težine može poboljšati metaboličke i reproduktivne poremećaje u žena sa sindromom policističnih jajnika. Istraživanje pokazuje da je ukupni gubitak težine važniji od same vrste hipokalorijske dijete.
Sindrom policističnih jajnika (PCOS), koji se danas sve češće opisuje i nazivom PMOS (poliendokrini metabolički ovarijski sindrom), često je povezan s prekomjernom tjelesnom težinom, inzulinskom rezistencijom, neredovitim ciklusima i smanjenom plodnošću.
Istraživanje objavljeno u časopisu Fertility and Sterility pokazalo je da kratkotrajna hipokalorijska prehrana može dovesti do smanjenja tjelesne težine te poboljšanja metaboličkih i reproduktivnih pokazatelja u pretilih žena s PCOS-om.
Zašto je tjelesna težina važna kod PCOS | PMOS?
Prekomjerna tjelesna težina može pogoršati hormonske i metaboličke poremećaje povezane s PCOS-om. Osobito je važna povezanost između abdominalne pretilosti, inzulinske rezistencije, povišenih androgena i poremećaja ovulacije.
Upravo zato se promjena prehrambenih navika i smanjenje tjelesne težine smatraju jednim od temelja liječenja, osobito u žena koje imaju prekomjernu težinu, neredovite cikluse ili neplodnost.
Kako je provedeno istraživanje?
Studija je obuhvatila 35 pretilih žena s policističnim jajnicima i neplodnošću. Tijekom mjesec dana provodile su jednu od dvije hipokalorijske dijete.
Jedna prehrana imala je veći udio bjelančevina, a druga veći udio ugljikohidrata. Pratili su se gubitak tjelesne težine, hormonski nalazi, lipidni profil, pokazatelji metabolizma glukoze i znakovi reproduktivne funkcije.
Obje hipokalorijske dijete dovele su do poboljšanja
Studiju je završilo 26 ispitanica. Obje vrste prehrane dovele su do sličnog smanjenja tjelesne težine. Žene na visokoproteinskoj dijeti izgubile su prosječno 3,7 kg, a žene na prehrani bogatijoj ugljikohidratima prosječno 4,4 kg.
Nije pronađena jasna prednost visokoproteinske prehrane u odnosu na prehranu bogatiju ugljikohidratima u promatranim hormonskim i metaboličkim pokazateljima.
Koja su poboljšanja zabilježena?
Manja težina
Obje prehrane dovele su do kratkotrajnog, ali značajnog gubitka tjelesne težine.
Niži androgeni
Zabilježeno je smanjenje razine muških spolnih hormona.
Bolji inzulin
Smanjene su vrijednosti inzulina i pojedini pokazatelji metabolizma glukoze.
Povrat krvarenja
Kod dijela ispitanica tijekom ispitivanja pojavilo se menstruacijsko krvarenje.
Što nam govori usporedba dviju dijeta?
U ovom istraživanju nije se pokazalo da je visokoproteinska prehrana jasno bolja od prehrane s većim udjelom ugljikohidrata kada je ukupni kalorijski unos bio smanjen.
To upućuje na važnu poruku: kod žena s PCOS | PMOS najvažniji terapijski učinak često proizlazi iz održivog smanjenja energetskog unosa, gubitka masnog tkiva i poboljšanja inzulinske osjetljivosti, a ne iz stroge pripadnosti jednoj vrsti dijete.
Ograničenja istraživanja
Autori su naglasili nekoliko ograničenja: istraživanje je bilo kratkotrajno, broj ispitanica malen, a dio žena nije završio dijetni protokol. Također nije provedeno detaljno praćenje ovulacije niti ciklus-monitoring.
Zbog toga se rezultati ne mogu tumačiti kao konačna preporuka za idealnu prehranu kod PCOS-a, nego kao potvrda da i kratkotrajni gubitak težine može imati povoljne metaboličke i reproduktivne učinke.
Kako danas pristupamo prehrani kod PMOS?
Suvremeni pristup više ne traži jednu univerzalnu dijetu za sve žene. Umjesto toga naglašava se individualizirani plan prehrane koji je održiv, nutritivno kvalitetan i prilagođen tjelesnoj težini, inzulinskoj rezistenciji, reproduktivnim ciljevima i životnim navikama žene.
Za neke žene korisna je prehrana s većim udjelom bjelančevina, za druge mediteranski obrazac prehrane, a za treće postupno smanjenje rafiniranih ugljikohidrata i ultraprerađene hrane. Najvažnije je da plan bude dugoročno provediv.
Poruka za kraj
Hipokalorijska prehrana može poboljšati tjelesnu težinu, inzulinsku osjetljivost, razinu androgena i menstrualni obrazac u žena s PCOS-om | PMOS-om.
Ovo istraživanje nije pokazalo jasnu prednost jedne vrste hipokalorijske dijete nad drugom. Zato je najbolji pristup onaj koji žena može dugoročno održati, uz stručno vođenje, redovitu tjelesnu aktivnost i praćenje metaboličkog i reproduktivnog zdravlja.
Ovaj tekst služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti individualni pregled, dijagnostiku, nutricionističko savjetovanje ili liječnički savjet.
