Oralna kontracepcija i inzulinska rezistencija
Upotreba oralne kontracepcije u adolescentica poboljšava kliničku sliku sindroma policističnih jajnika (PCOS), ali nažalost može negativno utjecati na inzulinsku rezistenciju, rezultat je ispitivanja objavljenog u znanstvenom časopisu Fertility and Sterility.
Adolescentice s PCOS vrlo često imaju smanjenu osjetljivost na inzulin kao i povišenu inzulinsku rezistenciju jetara, zbog čega nastaje kompenzacijska hiperinzulinemija, objašnjavaju autori. Uporaba oralne kontracepcije može pogoršati ovaj problem.
Grčki znanstvenici sa Sveučilišne škole za medicinu u Ateni, istraživali su učinak dvije vrste oralne kombinirane kontracepcije koja je kao gestagensku komponentu sadržavala ciproteronacetat ili dezogestrel, na metabolizam ugljikohidrata kod 36 adolescentica s kliničkom slikom policističnih jajnika.
Iako su BMI - "body mass index" i omjer struka i bokova ostali nepromijenjeni tijekom perioda liječenja, kod tri ispitanice je došlo do pogoršanja vrijednosti glukoze na tašte, te je kod tri daljnje pacijentice došlo do pogoršanja tolerancije glukoze nakon 12 mjeseci liječenja, navode autori.
Rezultati ukazuju da je odnos između glukoze i inzulina u obje skupine ispitanica bio snižen nakon 12 mjeseci liječenja, iako je ovo sniženje bilo statistički znakovito samo u skupini pacijentica koje su uzimale ciproteronacetat. Slično, indeks osjetljivost na inzulin je statistički znakovito opadao, a inzulinska produkcija statistički znakovito rasla samo u skupini ispitanica koje su uzimale kontracepciju s ciproteronacetatom.
"Obje vrste oralne kontracepcije su bile vrlo učinkovite u uspostavljanju menstruacijskih ciklusa, kao i smanjenju pojačane dlakavosti kod adolescentica sa sindromom policističnih jajnika", navode autori. "Obje vrste liječenja nažalost pokazuju nepovoljni učinak na inzulinsku rezistenciju. U ovom trenutku, međutim, kako je i ranije preporučeno, ovaj učinak neće imati značajan utjecaj na kliničku praksu."
"Pozitivna korelacija između vrijednosti inzulina i BMI kod žena s policističnim jajnicima upućuje na nužnost ne samo psihološke podrške mladim pretilim pacijenticama u periodu adolescencije, već i ohrabrenje pokušaja smanjenja tjelesne težine i redovite aktivne tjelovježbe kako bi se postiglo poboljšanje kliničke i metaboličke slike ovog sindroma", zaključak je grčkih autora.
Fertil Steril 2006;85:420-426.
dr. Vesna Harni