PCOS I HORMONSKA TERAPIJA

Oralna kontracepcija u adolescentica s PCOS | PMOS: korist za simptome, ali oprez zbog inzulinske rezistencije

Hormonska terapija može učinkovito regulirati menstrualne cikluse i ublažiti simptome hiperandrogenizma u adolescentica s PCOS-om, ali istraživanja upozoravaju da pojedini pripravci mogu nepovoljno utjecati na inzulinsku osjetljivost i metaboličko zdravlje.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS), koji se danas sve češće opisuje i nazivom PMOS (poliendokrini metabolički ovarijski sindrom), u adolescenciji se najčešće očituje neredovitim menstruacijama, aknama, pojačanom dlakavošću i poremećajima ovulacije. Istodobno, mnoge djevojke imaju i izraženu inzulinsku rezistenciju, koja predstavlja važan dio bolesti.

Hormonska terapija može učinkovito ublažiti simptome, ali zahtijeva pažljivo dugoročno praćenje jer reproduktivni i metabolički učinci nisu uvijek jednaki.

PCOS | PMOS i inzulinska rezistencija

Adolescentice s PCOS-om često imaju smanjenu osjetljivost na inzulin i povišene vrijednosti inzulina u krvi. Takva hiperinzulinemija može dodatno poticati stvaranje androgena u jajnicima te pogoršavati simptome hiperandrogenizma.

Danas se metaboličke promjene smatraju jednako važnim dijelom bolesti kao i poremećaji ciklusa. Upravo zato novi naziv PMOS naglašava da se ne radi samo o jajnicima, nego o složenom hormonsko-metaboličkom sindromu.

Ispitivanje različitih vrsta oralne kontracepcije

Grčki istraživači analizirali su učinak dviju vrsta kombinirane oralne hormonske terapije u adolescentica s PCOS-om.

Jedna skupina koristila je pripravke koji su sadržavali ciproteronacetat, dok je druga skupina koristila pripravke s dezogestrelom. Tijekom dvanaest mjeseci praćeni su učinci na glukozu, inzulin i pokazatelje inzulinske osjetljivosti.

Simptomi su se poboljšali, ali metabolički pokazatelji nisu

Obje vrste terapije uspješno su regulirale menstrualne cikluse i smanjile znakove hiperandrogenizma, uključujući pojačanu dlakavost.

Istodobno su pojedini metabolički pokazatelji pokazali nepovoljan smjer promjena, osobito oni povezani s inzulinskom osjetljivošću i metabolizmom glukoze.

Najizraženije promjene zabilježene su uz ciproteronacetat

Istraživači su utvrdili da su određeni pokazatelji inzulinske rezistencije bili nepovoljniji u skupini adolescentica koje su koristile pripravke s ciproteronacetatom.

Kod dijela ispitanica zabilježeno je pogoršanje vrijednosti glukoze natašte i smanjena tolerancija glukoze tijekom razdoblja praćenja.

Što su pokazali rezultati?

Uredniji ciklusi

Hormonska terapija uspješno je regulirala menstrualne cikluse.

Manje hiperandrogenizma

Smanjeni su simptomi poput pojačane dlakavosti i akni.

Veći metabolički oprez

Pojedini pokazatelji inzulinske osjetljivosti pokazali su nepovoljne promjene.

Potrebno praćenje

Hormonski i metabolički učinci terapije nisu uvijek jednaki.

Važnost tjelesne težine i životnog stila

Autori su posebno naglasili povezanost između indeksa tjelesne mase i razine inzulina. Veća tjelesna težina često je povezana s izraženijom inzulinskom rezistencijom i nepovoljnijim metaboličkim profilom.

Redovita tjelesna aktivnost, uravnotežena prehrana i održavanje zdrave tjelesne težine mogu značajno poboljšati hormonsku i metaboličku sliku bolesti te povećati učinkovitost liječenja.

Kako danas gledamo na hormonsku terapiju kod PMOS-a?

Kombinirana oralna hormonska terapija i dalje je jedna od najčešće korištenih metoda liječenja neredovitih ciklusa, akni i hiperandrogenizma u adolescentica.

Međutim, suvremeni pristup sve više naglašava potrebu individualizacije. Osim regulacije ciklusa, važno je procijeniti inzulinsku rezistenciju, tjelesnu težinu, metaboličke čimbenike rizika i dugoročne posljedice bolesti.

Drugim riječima, cilj liječenja više nije samo uredna menstruacija nego i očuvanje metaboličkog zdravlja tijekom cijelog reproduktivnog života.

PCOS i PMOS zahtijevaju individualiziran pristup

Hormonska terapija može biti vrlo učinkovita u kontroli simptoma, ali ne smije se promatrati izolirano od metaboličkog aspekta bolesti.

Uz hormonsko liječenje važnu ulogu imaju prehrana, tjelesna aktivnost, regulacija tjelesne težine te redovito praćenje glukoze, inzulina i drugih metaboličkih pokazatelja.

Autor:

Dr. Tatjana Mioč-Pranić
specijalist ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni | Zagreb

Ovaj tekst služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti individualni pregled, dijagnostiku ili savjet liječnika.