Idealan klinički pristup poboljšava ishode trudnoće kod reumatoidnog artritisa
Nova otkrića pokazuju da žene s reumatoidnim artritisom (RA) koje se pridržavaju idealnog kliničkog puta imaju slične ishode trudnoće kao i žene u općoj populaciji.
Manje dosljedne pacijentice s reumatoidnim artritisom imale su lošije rezultate trudnoće, otkrili su dr. Carlo Alberto Scire sa Sveučilišta u Ferrari u Coni, Italija, i kolege. "Naša otkrića sugeriraju pridržavanje idealnog kliničkog puta što je više moguće kako bi žene s reumatoidnim artritisom imale najbolje moguće šanse za uspješnu trudnoću", zaključuju oni u svom izvješću u Arthritis Care & Research.
Sve veći broj žena s reumatoidnim artritisom postiže remisiju i osniva obitelji, no gotovo polovica će imati simptome bolesti tijekom trudnoće.
"Stoga je postalo presudno pružiti mogućnosti za stratifikaciju rizika i razviti jedinstvene planove za poboljšanje ishoda trudnoće kod žena s reumatoidnim artritisom ", pišu oni. Savjetovanje prije trudnoće trebalo bi uključivati ocjenu aktivnosti bolesti, modifikaciju liječenja i procjenu općih opstetričkih čimbenika rizika.
Dr. Scire i njegov tim razvili su skup od sedam pokazatelja zdravstvene zaštite za trudnoću s reumatoidnim artritisom / HCQI – healthcare quality indicators, koji su se dijelom temeljili na smjernicama za ostale reumatske bolesti. Grupirali su indikatore u tri pravca: dijagnostički (laboratorijski testovi krvi, snimanje mišićno-koštanog sustava, ispitivanje antifosfolipidnih antitijela, antinuklearnih antitijela ili anti-ENA); terapijski (nema izlaganja metotreksatu / leflunomidu, nema izlaganja biološkim antireumatskim lijekovima); i prenatalno praćenje (barem jedan reumatološki posjet).
Analizirali su HCQI za prve trudnoće kod 443 bolesnice s reumatoidnim artritisom (uključujući 141 koje su dobile liječenje koje se pridržavalo kliničkog puta) i 6977 općih kontrola populacije.
Bilo je 157 slučajeva s nepovoljnim ishodima trudnoće kod žena s reumatoidnim artritisom i 1,809 u općoj populaciji, te 115 i 1,360 slučajeva pobačaja i perinatalne smrti. Najviše odgovorne pacijentice imale su najmanju šansu da ne dobiju terapiju (39,7% u odnosu na 65,9%), a veća je vjerojatnost da će biti na glukokortikoidima (40,4% u odnosu na 20,2%) ili hidroksiklorokinu (41,1% u odnosu na 14,6%).
Idealan klinički pristup povezan je s 40% nižim prilagođenim rizikom ukupnih štetnih ishoda trudnoće i 60% manjim rizikom pobačaja i perinatalne smrti. U usporedbi s općom populacijom, najodgovornije bolesnice s RA imale su slične rizike od nepovoljnih ishoda i pobačaja ili perinatalne smrti.
"Značajna povezanost idealnog terapijskog puta s rezultatima studije ukazuje na to da žene koje nisu bile odgovorne također nisu bile pravilno liječene zbog svog RA", pišu dr. Scire i kolege. To pojačava važnost prilagodbe terapije za RA prije začeća i tijekom trudnoće, jer upotreba lijekova može utjecati na tijek trudnoće ne samo što utječe na aktivnost bolesti majke, već i na ishod trudnoće.
IZVOR: http://bit.ly/2NyT24v
Arthritis Care & Research, online 2020.
Poliklinika Harni
