Spontani pobačaj je čest i najčešće nije krivnja žene
Spontani pobačaj mnogo je češći nego što većina ljudi misli, ali se o njemu još govori s nelagodom, krivnjom i pogrešnim uvjerenjima. Razumijevanje njegovih najčešćih uzroka može olakšati emocionalni oporavak i smanjiti neopravdano samooptuživanje.
Veliko američko istraživanje o percepciji spontanog pobačaja pokazalo je da mnogi ljudi pogrešno vjeruju kako su pobačaji rijetki ili ih pripisuju stresu, fizičkom naporu i ponašanju žene. Takva uvjerenja mogu dodatno pojačati osjećaj krivnje, srama i usamljenosti nakon gubitka trudnoće.
Koliko je spontani pobačaj čest?
Spontani pobačaj jedan je od najčešćih nepovoljnih ishoda trudnoće. Procjenjuje se da se rani gubitak javlja u približno 10–20% klinički prepoznatih trudnoća, dok je stvarni udio vjerojatno veći jer mnoge trudnoće završavaju prije nego što žena sazna da je trudna.
Unatoč tome, više od polovice ispitanika u američkom istraživanju smatralo je da su spontani pobačaji rijetki. Mnogi su vjerovali da ih mogu uzrokovati svakodnevni stres, svađa, tjelesna aktivnost ili podizanje težih predmeta.
Najčešći uzrok je kromosomska nepravilnost
Približno polovica ranih spontanih pobačaja povezana je s kromosomskim nepravilnostima embrija. Najčešće se radi o slučajnoj pogrešci u broju kromosoma koja nastaje tijekom sazrijevanja jajne stanice ili spermija, oplodnje ili prvih dioba embrija.
Takav embrij od početka nema mogućnost urednog razvoja. Rizik kromosomskih pogrešaka povećava se s dobi žene, ali se one mogu pojaviti u svakoj reprodukcijskoj dobi i najčešće nisu posljedica ponašanja roditelja.
Krivnja, sram i usamljenost nakon pobačaja
Među ženama koje su doživjele spontani pobačaj, 40% ih je vjerovalo da su učinile nešto što je uzrokovalo gubitak trudnoće, 47% osjećalo je krivnju, 40% usamljenost, a 27% sram.
Emocionalna reakcija može uključivati tugu, ljutnju, strah, prazninu i zabrinutost za buduće trudnoće. Ne postoji jedan „pravilan” način tugovanja niti rok u kojem bi se žena ili par trebali osjećati spremnima nastaviti dalje.
Što žene i parovi trebaju znati?
Pobačaj je čest
Rani gubitak trudnoće mnogo je češći nego što većina ljudi pretpostavlja.
Nije krivnja žene
Većina pobačaja nije posljedica uobičajenih aktivnosti, emocija ili pojedinačnog postupka.
Stres nije glavni uzrok
Svakodnevni stres, rad, spolni odnos i umjerena tjelesna aktivnost najčešće ne uzrokuju pobačaj.
Podrška je važna
Otvoren razgovor i priznavanje gubitka mogu smanjiti osjećaj izoliranosti i srama.
Može li se nakon pobačaja utvrditi uzrok?
Nakon jednoga ranog spontanog pobačaja najčešće se ne provodi opsežna obrada jer se uglavnom radi o pojedinačnom događaju, a vjerojatnost uredne sljedeće trudnoće ostaje visoka. U mnogim slučajevima nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan uzrok pojedinoga gubitka.
Nakon dva ili više gubitaka trudnoće može se razmotriti ciljana obrada. Ona obuhvaća detaljnu osobnu i reproduktivnu anamnezu, procjenu građe maternice, antifosfolipidna protutijela, funkciju štitnjače te genetičku procjenu u odabranim slučajevima.
Genetička analiza tkiva trudnoće
Analiza tkiva trudnoće može pokazati je li određeni gubitak bio povezan s kromosomskom nepravilnošću. Suvremene metode kromosomske analize manje ovise o uspješnom uzgoju stanica i mogu smanjiti problem kontaminacije uzorka majčinim stanicama.
Takva analiza ne preporučuje se rutinski nakon svakoga pobačaja, ali se može razmotriti radi objašnjenja pojedinoga gubitka, osobito kod ponavljanih pobačaja. Nalaz kromosomske nepravilnosti može objasniti taj gubitak, ali ne isključuje automatski postojanje drugih čimbenika.
Nisu sve pretrage korisne
Obrada ponavljanih pobačaja treba biti usmjerena na stanja za koja postoje pouzdani dijagnostički kriteriji i mogućnost klinički korisnog postupanja. Neselektivno testiranje širokog broja imunoloških biljega i nasljednih trombofilija najčešće nije opravdano.
Čak i nakon pravilno provedene obrade uzrok ponavljanih gubitaka ponekad ostaje neobjašnjen. To ne znači da buduća uredna trudnoća nije moguća, nego da medicina još ne može objasniti svaki pojedinačni gubitak.
Kada potražiti dodatnu obradu i podršku?
Nakon jednoga spontanog pobačaja izgledi za urednu sljedeću trudnoću najčešće su dobri. Nakon dva ili više gubitaka preporučuje se razgovor s ginekologom o ciljanoj obradi prilagođenoj dobi, anamnezi i obilježjima prethodnih trudnoća.
Ako tuga, krivnja ili tjeskoba otežavaju svakodnevni život, razgovor s liječnikom, psihologom ili stručnjakom za perinatalni gubitak može biti važan dio oporavka.
Ovaj članak služi informiranju javnosti i ne zamjenjuje liječnički pregled, psihološku podršku, genetičko savjetovanje niti individualni plan obrade nakon spontanog pobačaja.



