Što je genitalni herpes?

Genitalni herpes doživotna je infekcija uzrokovana virusom herpes simplex. Oba tipa, HSV-1 i HSV-2, mogu inficirati genitalno područje. HSV-2 češće uzrokuje ponavljane genitalne epizode i asimptomatsko izlučivanje virusa, dok su recidivi genitalne infekcije uzrokovane HSV-1 u pravilu rjeđi.

Nakon početne infekcije virus ostaje u osjetnim živčanim ganglijima u latentnom stanju. Povremeno se može ponovno aktivirati i putovati živcem prema koži ili sluznici, gdje uzrokuje novu epizodu ili se izlučuje bez vidljivih simptoma.

Kako se genitalni herpes prenosi?

HSV se prenosi neposrednim kontaktom s inficiranom kožom, sluznicom, ranicom ili izlučevinom tijekom vaginalnog, oralnog ili analnog spolnog kontakta. Genitalni HSV-1 često se stječe oralno-genitalnim kontaktom s osobom koja ima oralnu infekciju.

Rizik je najveći kada postoje mjehurići, ranice ili prodromalni simptomi poput peckanja i trnaca. Ipak, prijenos je moguć i bez vidljivih promjena zbog povremenog asimptomatskog izlučivanja virusa.

Genitalni herpes ne smatra se infekcijom koja se uobičajeno prenosi uporabom toaleta, bazena, ručnika ili posteljine. Virus se najčešće prenosi bliskim izravnim kontaktom.

Koji su simptomi genitalnog herpesa?

Simptomi mogu biti izraženi, blagi ili potpuno izostati. Mnoge osobe ne prepoznaju infekciju jer nemaju tipične mjehuriće, nego samo prolaznu nadraženost, sitnu pukotinu ili peckanje.

Prva klinička epizoda nije uvijek nova infekcija

Prva prepoznata epizoda može predstavljati nedavno stečenu primarnu infekciju, novu infekciju drugim tipom HSV-a ili prvo kliničko očitovanje infekcije stečene ranije. Sam izgled promjene obično ne može odrediti kada je infekcija nastala niti od kojeg je partnera prenesena.

Prva simptomatska epizoda često je izraženija i može trajati dulje od recidiva. Ponekad su bol i otok toliko jaki da otežavaju mokrenje, a rijetko se mogu pojaviti meningitis, encefalitis ili druge teške komplikacije.

Prodrom i ponavljane epizode

Recidivu mogu prethoditi trnci, svrbež, pečenje ili bol na mjestu ranije promjene. Ponekad se osjeća bol koja se širi prema stražnjici, preponi ili natkoljenici. Antivirusno liječenje recidiva najučinkovitije je kada se započne tijekom prodroma ili vrlo rano nakon pojave lezija.

Recidivi su najčešće kraći i blaži od prve epizode. Njihova učestalost razlikuje se među osobama i često se s vremenom smanjuje. Genitalni HSV-1 u pravilu recidivira rjeđe od HSV-2.

Više informacija dostupno je na stranici Recidivi genitalnog herpesa.

Kako se postavlja dijagnoza?

Klinički izgled može pobuditi sumnju, ali tipični mjehurići i ulceracije nisu uvijek prisutni. Kada postoji aktivna promjena, preporučuje se potvrda infekcije tip-specifičnim molekularnim testom iz obriska lezije.

PCR odnosno HSV NAAT iz lezije

Molekularno dokazivanje HSV-a iz svježe vezikule ili ulceracije najosjetljivija je metoda potvrde aktivne infekcije. Nalaz bi, kada je moguće, trebao razlikovati HSV-1 od HSV-2 jer tip virusa utječe na očekivanu učestalost recidiva i izlučivanja.

Virusna kultura

Kultura se može koristiti kada molekularni test nije dostupan, ali je manje osjetljiva, osobito kod starijih lezija koje cijele i kod ponavljanih epizoda. Negativan nalaz ne isključuje infekciju.

Tip-specifična serologija

Krvni test može u odabranim situacijama pokazati raniji kontakt s HSV-1 ili HSV-2, ali ne može odrediti mjesto infekcije, vrijeme prijenosa ni partnera od kojeg je virus stečen. Pozitivan HSV-1 nalaz ne razlikuje oralnu od genitalne infekcije.

Serologija se ne koristi kao rutinski probir svih osoba bez simptoma. Lažno pozitivni rezultati mogu se pojaviti, osobito kod niskih vrijednosti pojedinih testova, pa je ponekad potrebna potvrdna pretraga.

Kako se genitalni herpes liječi?

Antivirusni lijekovi aciklovir, valaciklovir i famciklovir mogu skratiti trajanje i ublažiti težinu simptomatske epizode. Ne mogu ukloniti latentni virus iz živčanih ganglija niti trajno izliječiti infekciju.

Liječenje može biti:

• terapija prve kliničke epizode
• kratkotrajna epizodna terapija pojedinog recidiva
• svakodnevna supresivna terapija kod učestalih, teških ili posebno opterećujućih recidiva

Supresivna terapija može smanjiti učestalost recidiva i rizik prijenosa HSV-2 na osjetljivog partnera, ali taj rizik ne uklanja potpuno.

Detaljan pristup opisan je na stranici Liječenje genitalnog herpesa.

Kako smanjiti rizik prijenosa partneru?

• izbjegavati vaginalni, oralni i analni spolni kontakt tijekom prodroma, mjehurića, ranica i cijeljenja
• informirati sadašnjeg i budućeg partnera o infekciji
• pravilno i dosljedno koristiti kondom, uz razumijevanje da ne prekriva svu potencijalno infektivnu kožu
• kod odgovarajuće indikacije razmotriti svakodnevnu supresivnu antivirusnu terapiju
• oprati ruke nakon dodirivanja promjene ili nanošenja lokalnog pripravka

Partner bez simptoma ne treba automatski antivirusno liječenje. U određenim situacijama može se razmotriti tip-specifično serološko testiranje uz prethodno objašnjenje njegovih ograničenja.

Genitalni herpes i HIV

Genitalna HSV-2 infekcija povezana je s povećanim rizikom stjecanja HIV-a pri izloženosti virusu. Ranice i lokalna upala mogu olakšati ulazak HIV-a, ali povećani rizik postoji i izvan vidljive epizode.

Osobama s genitalnim herpesom preporučuje se procjena potrebe za testiranjem na HIV i druge spolno prenosive infekcije prema seksualnoj anamnezi i individualnom riziku.

Genitalni herpes u trudnoći

Najveći rizik za novorođenče postoji kada trudnica prvi put stekne genitalni herpes u kasnoj trudnoći, osobito blizu poroda. Kod žene koja je infekciju imala prije trudnoće rizik prijenosa tijekom poroda znatno je manji zbog prisutnih protutijela i rjeđeg produljenog izlučivanja virusa.

Na kraju trudnoće procjenjuju se simptomi i prisutnost genitalnih lezija. Antivirusna supresija u kasnoj trudnoći može smanjiti pojavu recidiva pri terminu, dok aktivne genitalne lezije ili prodromalni simptomi pri početku poroda mogu biti indikacija za carski rez.

Trudnica sa sumnjom na novu infekciju treba se javiti bez odgađanja. Detaljne informacije nalaze se na stranici Genitalni herpes u trudnoći.

Prehrana i komplementarni pristupi

Ne postoji dijeta, dodatak prehrani ni biljni pripravak koji uklanja HSV iz organizma. Redovit san, primjerena tjelesna aktivnost, uravnotežena prehrana i smanjenje stresa mogu poduprijeti opće zdravlje, ali ne zamjenjuju antivirusno liječenje.

Tvrdnje o posebnom omjeru lizina i arginina, visokim dozama vitamina ili „prirodnim antivirusnim” pripravcima zahtijevaju oprez jer su klinički dokazi ograničeni, a dodaci mogu imati nuspojave i interakcije.

Više informacija dostupno je na stranicama Herpes i prehrana i Komplementarni pristupi genitalnom herpesu.

Psihološko i partnersko opterećenje

Dijagnoza herpesa može izazvati strah, osjećaj krivnje ili zabrinutost za buduće odnose. Pozitivan nalaz ne može pokazati kada je infekcija stečena, a virus može godinama biti prisutan bez prepoznatih simptoma. Zato dijagnoza sama po sebi nije dokaz nedavne nevjere.

Otvoren razgovor s partnerom, razumijevanje načina prijenosa i jasan plan postupanja često znatno smanjuju strah. Za većinu osoba genitalni herpes jest kronično, ali medicinski upravljivo stanje.

Kada se naručiti na pregled?

Pregled je potreban kod novih mjehurića, bolnih ranica, ponavljanih ragada, pečenja pri mokrenju ili prodromalnih simptoma. Najbolje je doći dok je promjena svježa kako bi se mogao uzeti odgovarajući uzorak za PCR.

Raniji pregled posebno je važan kod prve teže epizode, trudnoće, oslabljenog imunološkog sustava, učestalih recidiva ili sumnje na dodatnu spolno prenosivu infekciju.