ICSI bez muškog čimbenika ne povećava uspjeh IVF-a
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
ICSI bez muškog čimbenika ne povećava uspjeh IVF-a
Intracitoplazmatska injekcija spermija nezamjenjiva je kod teškog muškog čimbenika neplodnosti i nakon prethodne neuspjele oplodnje. Međutim, njezina rutinska primjena uz uredan nalaz sjemena ne povećava vjerojatnost rođenja živog djeteta.
Velika američka analiza još je 2015. godine pokazala da se ICSI sve češće primjenjuje i bez dijagnoze muškog čimbenika neplodnosti, premda nije bio povezan s boljim reprodukcijskim ishodima. Novija randomizirana istraživanja i stručne preporuke potvrđuju da ICSI ne treba automatski primjenjivati u svakom IVF ciklusu.
Koja je razlika između IVF-a i ICSI-ja?
Pri konvencionalnoj in vitro oplodnji jajne stanice u laboratoriju se izlažu odgovarajućem broju pripremljenih pokretnih spermija. Jedan spermij zatim samostalno prolazi kroz ovojnice jajne stanice i ostvaruje oplodnju.
Kod ICSI-ja embriolog odabire jedan spermij i vrlo tankom mikropipetom ubrizgava ga izravno u citoplazmu zrele jajne stanice. Time se zaobilaze pojedine prirodne prepreke oplodnji, ali postupak ne može ispraviti kromosomsku nepravilnost jajne stanice ili spermija niti zajamčiti razvoj kvalitetnog embrija.
Zašto je ICSI uveden?
ICSI je razvijen početkom 1990-ih kako bi se omogućila oplodnja kod teškog muškog čimbenika neplodnosti. Postupak je otvorio mogućnost biološkog očinstva muškarcima s vrlo malim brojem spermija, izrazito slabom pokretljivošću ili spermijima dobivenima kirurškim putem iz epididimisa ili testisa.
S vremenom se njegova primjena proširila i na parove bez izraženog muškog čimbenika, često radi smanjenja straha od potpunog izostanka oplodnje. Ipak, veća tehnička složenost postupka sama po sebi ne znači i veću vjerojatnost rođenja djeteta.
Što je pokazala velika američka analiza?
U američkom registru analizirano je gotovo 1,4 milijuna ciklusa medicinski pomognute oplodnje provedenih između 1996. i 2012. godine. Udio ciklusa u kojima je primijenjen ICSI porastao je s 36,4 % na 76,2 %, dok je učestalost dijagnosticiranog muškog čimbenika ostala uglavnom stabilna.
Najveći porast zabilježen je upravo kod parova bez muškog čimbenika neplodnosti. U toj skupini ICSI nije bio povezan s boljom stopom trudnoće, manjim rizikom spontanog pobačaja ni većom vjerojatnošću rođenja živog djeteta u usporedbi s konvencionalnim IVF-om.
Kada ICSI ima jasnu ulogu?
Teški muški čimbenik
Opravdan je kod vrlo malog broja spermija, izrazito slabe pokretljivosti ili drugih teških odstupanja spermiograma.
Kirurški dobiveni spermiji
Standardno se primjenjuje kada su spermiji dobiveni iz epididimisa ili testisa zbog azoospermije.
Prethodna neuspjela oplodnja
Može povećati oplodnju nakon ranijeg potpunog ili neočekivano slabog odgovora u konvencionalnom IVF-u.
Odabrane laboratorijske indikacije
Najčešće se koristi za odmrznute jajne stanice te u određenim postupcima preimplantacijskog genetičkog testiranja.
Što pokazuju novija istraživanja?
Cochraneova analiza randomiziranih istraživanja nije pokazala da ICSI kod parova s urednim brojem i pokretljivošću spermija povećava stopu kliničke trudnoće, održive trudnoće ili rođenja živog djeteta u odnosu na konvencionalni IVF.
Novija velika randomizirana ispitivanja došla su do sličnog zaključka. Ni kod parova bez teškog muškog čimbenika, uključujući pojedine muškarce s blažim odstupanjima morfologije spermija, ICSI nije ostvario statistički značajnu prednost u stopi živorođenja.
Smanjuje li ICSI rizik izostanka oplodnje?
ICSI može u nekim skupinama smanjiti rizik potpune neuspjele oplodnje, ali je taj događaj razmjerno rijedak i moguć je nakon obje metode. Nije dokazano da preventivna primjena ICSI-ja kod svih parova dovodi do većeg kumulativnog broja živorođene djece.
U pojedinim istraživanjima za sprječavanje jednoga slučaja potpune neuspjele oplodnje trebalo je ICSI primijeniti u približno 33 ciklusa bez muškog čimbenika. Zato se moguća laboratorijska korist mora odvagnuti prema dodatnoj manipulaciji jajnom stanicom, trošku i izostanku dokazane koristi za živorođenje.
Dob žene i ovarijska rezerva nisu same po sebi indikacija
ICSI se ponekad rutinski predlaže ženama starije reprodukcijske dobi, ženama sa smanjenom ovarijskom rezervom ili kada je dobiven malen broj jajnih stanica. Aktualni dokazi ne pokazuju da u tim okolnostima, uz uredne parametre sjemena, ICSI poboljšava oplodnju ili stopu živorođenja.
Izbor metode oplodnje zato treba temeljiti prvenstveno na nalazu sjemena, prethodnom iskustvu s oplodnjom, podrijetlu jajnih stanica i specifičnim laboratorijskim okolnostima, a ne samo na dobi žene ili broju dobivenih jajnih stanica.
Što znamo o sigurnosti djece?
Stariji opservacijski podatci povezivali su ICSI s nešto većom učestalošću prirođenih anomalija i pojedinih razvojnih ishoda. Takve rezultate nije moguće jednostavno pripisati samom postupku jer muškarci s teškom neplodnošću češće imaju genetičke i kromosomske čimbenike koji se mogu prenijeti potomstvu.
Novija randomizirana istraživanja parova bez teškog muškog čimbenika nisu pokazala značajnu razliku u prirođenim anomalijama između ICSI-ja i konvencionalnog IVF-a. Nije potvrđena ni tvrdnja da sam ICSI višestruko povećava rizik autizma ili intelektualnih teškoća, ali nepotreban invazivni postupak ipak nema opravdanja bez očekivane koristi.
Najvažnija poruka
ICSI je ključna metoda liječenja teškog muškog čimbenika i važna nakon prethodne neuspjele oplodnje. Ako je nalaz sjemena uredan i ne postoji posebna laboratorijska indikacija, njegova rutinska primjena ne povećava vjerojatnost rođenja živog djeteta u usporedbi s konvencionalnim IVF-om.
Metodu oplodnje treba odabrati individualno
Odluka o konvencionalnom IVF-u ili ICSI-ju donosi se nakon procjene spermiograma, broja i zrelosti jajnih stanica, rezultata prethodnih postupaka i planiranih laboratorijskih postupaka.
Par treba dobiti jasno objašnjenje zbog čega se ICSI predlaže, koju korist može donijeti u njihovoj situaciji te postoje li dodatni troškovi i ograničenja. Složenija metoda nije automatski i uspješnija metoda.
Autor
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje obradu neplodnosti, andrološku procjenu, embriološko savjetovanje niti individualni plan medicinski pomognute oplodnje. Izbor između konvencionalnog IVF-a i ICSI-ja ovisi o medicinskoj indikaciji i laboratorijskom protokolu.
ICSI može prevladati muški čimbenik neplodnosti, ali ne liječi poremećaj spermija niti objašnjava njegov uzrok.
Razlike između klasičnog IVF-a i ICSI-ja, indikacije, oplodnja jajnih stanica, razvoj embrija, uspješnost i mogući rizici.
Tanak endometrij može smanjiti vjerojatnost uspjeha IVF-a, ali ne postoji jedinstvena granična vrijednost za odustajanje od embriotransfera.
IVF blago povećava rizik venske tromboembolije, osobito uz hiperstimulaciju jajnika. Saznajte čimbenike rizika i alarmantne simptome.