MPO i zdravlje djece

ICSI i urođene anomalije: koliki je stvarni rizik?

Name: ICSI i urođene anomalije: koliki je stvarni rizik?
Creator: Dr. sc. Vesna Harni

Djeca začeta ICSI-jem u opservacijskim istraživanjima imaju nešto veću učestalost urođenih anomalija od spontano začete djece. Apsolutni porast rizika malen je, a nije potpuno razjašnjeno koliko proizlazi iz postupka, a koliko iz neplodnosti i zdravstvenih obilježja roditelja.

Njemačka studija objavljena 2004. godine utvrdila je veću učestalost velikih urođenih anomalija nakon ICSI-ja nego nakon spontanog začeća. Novija istraživanja i dalje nalaze malen porast relativnog rizika nakon medicinski pomognute oplodnje, ali usporedbe ICSI-ja s konvencionalnim IVF-om daju znatno manje i nedosljedne razlike.

Što je ICSI?

Intracitoplazmatska injekcija spermija, odnosno ICSI, laboratorijska je metoda oplodnje pri kojoj embriolog odabrani spermij tankom mikropipetom ubrizgava izravno u citoplazmu zrele jajne stanice.

Metoda je razvijena za liječenje teškog muškog čimbenika neplodnosti, primjerice izrazito malog broja ili slabe pokretljivosti spermija, te za uporabu spermija kirurški dobivenih iz epididimisa ili testisa. Primjenjuje se i nakon prethodnog potpunog ili neočekivano slabog izostanka oplodnje u konvencionalnom IVF-u.

Što je pokazala njemačka studija?

Istraživači su pratili 3.372 djece rođene nakon ICSI postupka i usporedili ih s 8.016 spontano začete djece. Velike urođene anomalije utvrđene su u 8,7 % djece začete ICSI-jem i 6,1 % djece iz kontrolne skupine.

Nakon prilagodbe za poznate razlike između skupina, učestalost urođenih anomalija bila je relativno viša za 24 %. U jednoplodnim trudnoćama nakon ICSI-ja češće su zabilježeni prijevremeni porod i niža porođajna težina.

Relativni i apsolutni rizik nisu isto

Relativno povećanje rizika od 24 % može zvučati izrazito veliko, ali u izvornoj studiji apsolutna razlika između skupina iznosila je 2,6 postotnih bodova. Većina djece u obje skupine nije imala veliku urođenu anomaliju.

Rezultat opservacijske studije pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da je sam ICSI uzrokovao anomalije. Skupine su se razlikovale prema uzroku neplodnosti, dobi i zdravlju roditelja te drugim čimbenicima koji mogu utjecati na ishod trudnoće.

Što može utjecati na uočeni rizik?

Uzrok neplodnosti

Genetički i kromosomski uzroci teškog muškog čimbenika mogu neovisno utjecati na zdravlje potomstva.

Dob roditelja

Parovi koji se liječe zbog neplodnosti u prosjeku su stariji, a dob oba roditelja može utjecati na genetički rizik.

Višeplodna trudnoća

Prijenos više embrija povećava vjerojatnost blizanačke trudnoće, prijevremenog poroda i niske porođajne težine.

Pridružene bolesti

Metaboličke, endokrine i druge bolesti povezane s neplodnošću mogu utjecati na trudnoću i razvoj djeteta.

Što pokazuju novije velike analize?

Noviji sustavni pregledi koji obuhvaćaju milijune djece nalaze da su velike urođene anomalije nešto češće nakon medicinski pomognute oplodnje nego nakon spontanog začeća. U pojedinim analizama nakon ICSI-ja zabilježen je malen dodatni porast u odnosu na konvencionalni IVF.

Jedna novija meta-analiza procijenila je da je relativni rizik nakon ICSI-ja približno 9 % viši nego nakon konvencionalnog IVF-a. Razlike su bile izraženije za pojedine urogenitalne i mišićno-koštane anomalije, ali rezultati su se znatno razlikovali među uključenim studijama.

Je li sam ICSI odgovoran za razliku?

To još nije moguće pouzdano utvrditi. ICSI se češće primjenjuje kod muškaraca s teškim poremećajima spermatogeneze, među kojima su češće kromosomske nepravilnosti, mikrodelecije Y-kromosoma i određene genske varijante.

Kada se uspoređuju parovi sličnih obilježja ili ICSI s konvencionalnim IVF-om, razlika u učestalosti anomalija često se smanjuje ili nestaje. To podupire zaključak da barem dio rizika proizlazi iz roditeljskih čimbenika i same neplodnosti, a ne isključivo iz mikromanipulacije jajnom stanicom.

Što pokazuju randomizirana istraživanja?

U novijem randomiziranom istraživanju parova bez teškog muškog čimbenika prirođene anomalije zabilježene su u 4,2 % djece nakon konvencionalnog IVF-a i 3,4 % nakon ICSI-ja. Razlika nije bila statistički značajna.

Takvi su podatci ohrabrujući, ali broj djece u randomiziranim istraživanjima još je premalen za pouzdanu procjenu rijetkih pojedinačnih anomalija. Zato se sigurnost i dalje procjenjuje kombiniranjem kliničkih ispitivanja i velikih nacionalnih registara.

Kako smanjiti rizike povezane s MPO-om?

ICSI treba primjenjivati kada postoji jasna medicinska ili laboratorijska indikacija, a ne automatski u svakom IVF postupku. Kod teškog muškog čimbenika može biti potrebna genetička obrada i savjetovanje prije postupka.

Prijenos jednoga embrija, kada je primjeren, smanjuje rizik višeplodne trudnoće i s njom povezanih prijevremenih poroda. Prije začeća važno je urediti kronične bolesti, uzimati preporučenu folnu kiselinu te izbjegavati pušenje, alkohol i druge poznate štetne čimbenike.

Najvažnija poruka

Nakon ICSI-ja zabilježen je malen porast učestalosti urođenih anomalija u usporedbi sa spontanim začećem, ali većina djece rođena je bez velike anomalije. Nije moguće potpuno odvojiti utjecaj postupka od uzroka neplodnosti, dobi i zdravstvenih obilježja roditelja. ICSI zato treba primjenjivati ciljano, kada njegova očekivana korist opravdava postupak.

Praćenje trudnoće nakon ICSI-ja

Trudnoća ostvarena ICSI-jem prati se prema individualnim čimbenicima rizika. Prenatalni probir kromosomskih nepravilnosti i detaljan ultrazvučni pregled fetalne anatomije nude se prema istim temeljnim načelima kao i u drugim trudnoćama.

Ako je ICSI proveden zbog poznatog ili mogućeg genetičkog uzroka muške neplodnosti, prije postupka ili tijekom trudnoće može se preporučiti genetičko savjetovanje i ciljana dijagnostika.

Autor

Dr. sc. Vesna Harni, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje savjetovanje o medicinski pomognutoj oplodnji, genetičko savjetovanje, prenatalni probir niti individualno praćenje trudnoće. Procjena rizika ovisi o uzroku neplodnosti, obiteljskoj anamnezi i nalazima oba roditelja.