Što je histeroskopija?

Histeroskopija je postupak kojim se tankim optičkim instrumentom, histeroskopom, kroz rodnicu i vrat maternice ulazi u materničnu šupljinu. Šupljina se blago proširuje tekućinom kako bi se jasno prikazali endometrij, stijenke maternice i ušća jajovoda.

Za razliku od ultrazvuka, koji unutrašnjost maternice prikazuje neizravno, histeroskopija omogućuje izravan pogled. Posebno je vrijedna kada se sumnja na polip, submukozni miom, priraslice, septum ili drugu promjenu koja se nalazi unutar maternične šupljine.

Zašto je histeroskopija važna?

Najveća je prednost hisveteroskopije mogućnost ciljane dijagnostike. Liječnik može vidjeti sumnjivo područje i prema potrebi uzeti biopsiju upravo iz te promjene, umjesto da se uzorak endometrija uzima naslijepo.

Određene promjene mogu se tijekom istoga ili zasebno planiranog zahvata i liječiti. Polipi, pojedini submukozni miomi, priraslice ili septum mogu se ukloniti histeroskopskim instrumentima bez reza na trbušnoj stijenci.

Kada se preporučuje?

Histeroskopija se preporučuje kada simptomi ili prethodne pretrage upućuju na promjenu unutar maternične šupljine. Najčešće se razmatra kod abnormalnih uterinih krvarenja, krvarenja nakon menopauze, sumnje na polip ili submukozni miom te nepravilnog ili neočekivano zadebljanog endometrija.

U reproduktivnoj medicini može biti potrebna kod sumnje na priraslice, septum, polip, submukozni miom ili drugu promjenu koja bi mogla ometati implantaciju. Primjenjuje se i kada nalaz ultrazvuka, sonohisterografije ili HSG-a nije dovoljno jasan ili kada je prikazanu promjenu potrebno ciljano odstraniti.

Dijagnostička i operacijska histeroskopija

Dijagnostička i operacijska histeroskopija razlikuju se prema cilju, instrumentima i opsegu planiranog zahvata. Granica između njih nije uvijek stroga jer se tijekom dijagnostičkog pregleda manja promjena ponekad može odmah biopsirati ili ukloniti.

Histeroskopija i neplodnost

Histeroskopija nije rutinska pretraga svake žene koja se obrađuje zbog neplodnosti. Ako su ultrazvuk i druga procjena maternične šupljine uredni, nema dovoljno dokaza da rutinska histeroskopija kod neobjašnjene neplodnosti poboljšava mogućnost trudnoće ili živorođenja.

Postupak ima smisla kada postoji konkretna sumnja na promjenu koja može utjecati na materničnu šupljinu ili kada je takvu promjenu potrebno liječiti. Odluka se zato temelji na simptomima, reproduktivnoj anamnezi i prethodnim slikovnim nalazima, a ne samo na činjenici da trudnoća nije ostvarena.

Kada je histeroskopija bolja od slijepe biopsije ili kiretaže?

Aspiracijska biopsija i kiretaža uzimaju uzorak endometrija, ali ne moraju zahvatiti malu fokalnu promjenu. Ako se sumnja na polip, submukozni miom ili lokalizirano sumnjivo područje, histeroskopija omogućuje da se promjena izravno vidi, ciljano biopsira i prema potrebi potpuno odstrani.

Slijepo uzorkovanje može biti dovoljno kada se procjenjuje difuzna bolest endometrija, ali uredan ili nedostatan uzorak ne isključuje uvijek fokalnu leziju. Više o odabiru postupka pročitajte na stranicama Biopsija endometrija i Histeroskopija i uzorkovanje endometrija.

Kako izgleda postupak?

Histeroskopija se izvodi kroz prirodni put, bez reza na trbuhu. Histeroskop se uvodi kroz rodnicu i cervikalni kanal u materničnu šupljinu. Za njezino blago proširenje najčešće se koristi fiziološka otopina koja omogućuje pregled stijenki i siguran rad instrumentima.

Ovisno o razlogu pregleda, histeroskopija može biti ambulantna ili se može izvoditi u operacijskoj sali. Može se provesti bez anestezije, uz lokalnu analgeziju, sedaciju ili kratkotrajnu anesteziju, ovisno o širini instrumenta, očekivanom trajanju, opsegu zahvata i potrebama pacijentice.

Boli li histeroskopija?

Doživljaj boli vrlo je individualan. Dijagnostička histeroskopija tankim instrumentom mnogim je ženama podnošljiva, ali može izazvati nelagodu ili grčeve slične jačim menstrualnim bolovima. Operacijski zahvat obično zahtijeva snažniju analgeziju, sedaciju ili anesteziju.

Na nelagodu mogu utjecati prohodnost cervikalnog kanala, raniji porodi, menopauza, prethodni bolni ginekološki postupci, tjeskoba, osjetljivost maternice i opseg planirane intervencije. Način izvođenja i kontrole boli zato treba prilagoditi pacijentici, a postupak se može prekinuti ako je bol neprihvatljiva.

Kako se pripremiti?

Priprema ovisi o tome radi li se o dijagnostičkoj ili operacijskoj histeroskopiji. Prije postupka procjenjuju se ginekološki i ultrazvučni nalaz, mogućnost trudnoće, simptomi infekcije, lijekovi koji utječu na zgrušavanje krvi i rizici povezani s anestezijom ako je planirana.

U žena reproduktivne dobi postupak se najčešće planira nakon završetka menstruacije, kada je endometrij tanji i preglednost bolja. Aktivna zdjelična ili genitalna infekcija razlog je za odgodu zahvata. Ako se planira sedacija ili anestezija, potrebno je slijediti posebne upute o jelu, piću, lijekovima i dolasku u pratnji.

Oporavak nakon zahvata

Nakon histeroskopije mogu se javiti blagi grčevi i oskudno krvarenje ili smećkasti iscjedak tijekom nekoliko dana. Nakon ambulantnog dijagnostičkog pregleda oporavak je obično brz, dok nakon operacijske histeroskopije ovisi o vrsti i opsegu zahvata.

Upute o spolnim odnosima, tamponima, kupanju i tjelesnoj aktivnosti ovise o provedenom postupku. Nakon sedacije ili anestezije ne treba upravljati vozilom, a za povratak kući potrebna je pratnja prema uputi ustanove.

Moguće komplikacije

Histeroskopija je u pravilu siguran postupak. Uobičajeni su prolazni grčevi, oskudno krvarenje i iscjedak. Rizik komplikacija veći je kod složenijih operacijskih nego kod dijagnostičkih zahvata.

Rijetke komplikacije uključuju infekciju, jače krvarenje, ozljedu cerviksa, perforaciju maternice i komplikacije povezane s tekućinom koja se koristi za proširenje maternične šupljine. Rizici anestezije ovise o načinu njezine primjene i zdravstvenom stanju pacijentice.

Liječniku se treba javiti kod povišene temperature, snažne ili rastuće boli, obilnog krvarenja, neugodnog mirisa iscjetka, omaglice ili pogoršanja općeg stanja.

Što pokazuje nalaz?

Histeroskopija može pokazati urednu materničnu šupljinu, polip, submukozni miom, priraslice, septum, atrofičan ili upalno promijenjen endometrij te sumnjivo područje koje zahtijeva biopsiju.

Izgled promjene tijekom histeroskopije nije uvijek konačna dijagnoza. Kada se uzme uzorak tkiva, prirodu promjene potvrđuje patohistološka analiza. Histeroskopski, ultrazvučni i patohistološki nalaz zato se tumače zajedno.